- U C klubu, bivšem Big Benu, u koji sam tada kao 19-ogodišnjak-inja ušla prvi put u životu s namjerom da kao potpuno anonimna pjevačica održim koncert. To mi je, začudo božje, i uspjelo, pa su me nakon toga angažirali u zagrebačkom Sokolu. Vlasnik tog kluba, Mirko Sobota, odlučio je riskirati i pustiti me na pozornicu, a ja sam otpjevala obrade nekih inozemnih pjesama i zaradila veliki pljesak publike. Nakon što sam probila led, tretirao me je poput velike zvijezde, a par trenutaka poslije, po silasku s pozornice, šapnuo mi je da me u garderobi čeka veliko iznenađenje.
Bilo je to ugodno iznenađenje?
- Ma, najugodnije! U garderobi je, naime, sjedio Rajko Dujmić, kojeg je u Sokol poslao Jasenko Houra, koji me zapazio dok sam pjevala back-vokale Prljavom kazalištu za pjesmu 'Mi smo svijeta dva, tako različita'.
Foto: Story
Skoro sam pala u nesvijest slušajući mog idola kako mi govori: - Mala, u životu nisam vidio žensku koja stoji na jednoj maloj bini, a kreće se kao da joj je pod nogama cijeli stadion. Pazi, tebe će voljeti žene.
I, je li pogodio? Imate li u publici više žena ili muškaraca?
- Uvijek je više žena. Ne znam zašto je to tako, ali moji mi muški prijatelji često kažu da odlaze na moje koncerte kako bi si na njima našli 'komade'.
Možete li se sjetiti na što ste potrošili prvi honorar?
- Sigurno na neku krpicu. Mislim da je bio bijeli sako s dugačkim rukavima.A što ste kupili od posljednjeg honorara?
Foto: Story
- Opet 'krpicu' - prekrasnu Cavallijevu haljinu.
Kada su vas obožavatelji prvi put zatražili autogram?
- Bilo je to 1993. godine na opatijskoj Croviziji. Prišle su mi neke curice i pitale me kako se zovem i hoću li i ja nastupiti na pozornici. Kada sam im potvrdno odgovorila zamolile su me da im se potpišem u njihovu tekicu, što sam ja, dakako, i napravila. Nadam se da im sada taj autogram nešto znači, bez obzira što u trenutku kada sam im se potpisivala pojma nisu imale tko sam ja.
Bavite se glazbom već desetak godina. Koliki je danak slave? Smeta li vas što se, za razliku od svojih vršnjakinja, ne možete opustiti na javnom mjestu uz čašu vina više ili prošetati gradom s udvaračem, ako ne želite sutradan vidjeti svoje fotografije u novinama?
- Pa, što se tiče pijanstava, 'rondanja' ili prečestih šetnji s frajerima tu iskreno i nisam najjača. Ali, dakako da se razlikujem od svojih vršnjakinja, jer si ja neke stvari ipak ne smijem dopustiti.
Foto: Story
No, dajem pravo fotografima da me uslikaju i objave nađu li me u neprimjerenim pozama kako, naprimjer, plešem po stolu. Jer, to nije njihov, nego moj problem. Oni samo rade svoj posao.
Je li vam se ikad dogodilo da vam muškarac prilazi zato što ste vi popularna pjevačica?
- Nažalost, često mi se ti događa.
Kako to prepoznajete?
- Ne znam, valjda mi proradi 'šesto čulo'. Nekako osjetim da j tu negdje nekakav fotograf koji će me uslikati s tim tipom, ne bi li i on nabio dodatne bodove jer je na fotki s Ninom Badrić. Gadi mi se to.
Kako ćete proslaviti desetu godišnjicu svog rada?
- Radno. Ispred dvorca Brezovica u četvrtak ću snimiti sve prvi live CD i DVD. Na feštu san pozvala sve ljude koji su mi nešto značili u mojoj karijeri, a posebno za njih otpjevat ću dvadesetak pjesama. Neke od tih skladbi bi će moje (njih ću otpjevati uz pratnju najboljih hrvatskih instrumentalista), dok će me u jazz iz izvedbama pratiti dečki iz Boilersa. (19. 06. 2002)
