Susan Thompson saznala je da je trudna s petorkama s 28 godina. Vijest je bila šokantna, čak i za iskusne liječnike, jer je trudnoća s pet beba izuzetno rijetka i nosi velike rizike za majku i djecu.
Liječnici predložili selektivnu redukciju
Odmah nakon što je otkrila trudnoću, njezin liječnik joj je predložio selektivnu redukciju, odnosno smanjenje broja fetusa kako bi se povećale šanse preživljavanja preostalih beba i smanjili zdravstveni rizici. Susan je odbila i poslana je kod specijalista koji je opet inzistirao da razmisli o smanjenju trudnoće na trojke ili blizance. Susan i njezin suprug nikada nisu razmatrali tu opciju.
Sedmero djece
Susan je mjesecima mirovala u krevetu, što je uobičajeno za višeplodne trudnoće. Unatoč rizicima, Susan je 7. siječnja 1995. rodila sve pet beba, koje su sve preživjele - Seth, Leah, Samuel, Hope i Faith. Bebe su rođene 11 tjedana ranije i bile su na intenzivnoj njezi novorođenčadi. U jednom trenutku, obitelj je imala sedmero djece ispod četiri godine, jer su im starija djeca također bila mala.
Danas su njezine petorke odrasli ljudi, a 20 godina kasnije, Susan je objavila fotografiju svoje djece uz fotografiju s njihovog ultrazvuka.
"S 28 godina saznala sam da sam trudna s petorkama. Liječnik me odmah pitao o selektivnom smanjenju trudnoće. Kad sam rekla ne, poslao me specijalistu koji me više puta zamolio da razmislim o smanjenju trudnoće na trojke ili čak blizance. To je trajalo nekoliko mjeseci. Moj suprug i ja nikada nismo o tome razmišljali, ni na trenutak. Bog nam je dao ovu malu djecu i On će se brinuti za njih. 20 godina kasnije, osvrćem se unatrag i ne mogu zamisliti svoj život bez njih. Nakon mature, troje se pridružilo vojsci kako bi služilo našoj zemlji, a dvoje grade karijeru u medicini. Svi su odgovorni odrasli ljudi koji vole Boga i čine ovaj svijet boljim mjestom. Odlučila sam spasiti njihove živote, a sada oni spašavaju živote drugih.", napisala je.
Susan je svoju priču dijelila na Facebooku, gdje govori o svojoj odluci da ne provede selektivnu redukciju, ali naglašava da je zahvalna liječnicima: “Naši liječnici su bili nevjerojatni i vrlo educirani. Briga koju smo primili bila je sjajna. Naša uvjerenja nisu ista, ali brinuli su se o nama najbolje što su mogli.”
Ova priča podsjeća na osobne i emotivne odluke roditelja u iznimno rijetkim i rizičnim trudnoćama te na važnost podrške i informiranosti u medicinskim situacijama.