Okruženje u kojem dijete spava u najranijoj dobi - pa sve do trenutka kada počne samostalno birati svoj krevet - može imati veći utjecaj na razvoj nego što se ranije mislilo. Prema nekim istraživanjima i anketama, uključujući i onu Američke akademije za medicinu spavanja, zajedničko spavanje roditelja i djece i dalje je prilično raširena praksa. Oko 46 posto roditelja izjavilo je da povremeno, često ili redovito dijeli krevet s djetetom mlađim od 18 godina.
Iako su stavovi o zajedničkom spavanju podijeljeni, dio stručnjaka ističe kako osjećaj sigurnosti i bliskosti u noćnim satima može utjecati na emocionalni razvoj djeteta i oblikovanje određenih crta osobnosti. Djeca koja su imala takvo iskustvo, navodi se, kasnije u životu često pokazuju niz specifičnih obrazaca ponašanja i emocionalnih reakcija.
U nastavku donosimo 10 osobina koje se, prema navodima istraživanja i stručnih opažanja, češće povezuju s djecom koja su spavala u krevetu roditelja.
1. Veća osjetljivost na emocije drugih
Djeca koja su navikla na blizinu roditelja često ranije razvijaju sposobnost prepoznavanja tuđih emocija. Kao odrasli, lakše uočavaju promjene u raspoloženju drugih ljudi, što im može pomoći u izgradnji odnosa i boljoj emocionalnoj regulaciji.
2. Izražena sentimentalnost
Osjećaj sigurnosti iz djetinjstva može doprinijeti tome da takve osobe i kasnije snažno doživljavaju uspomene i vezuju se za male, svakodnevne trenutke. Često su skloniji nostalgiji i emotivnom prisjećanju.
3. Smirenost u stresnim situacijama
Zahvaljujući ranom iskustvu umirivanja od strane roditelja, kao odrasli mogu lakše zadržati kontrolu u emocionalno napetim situacijama i ne reagiraju impulzivno.
4. Potreba za potvrdom u novim okruženjima
U nepoznatim situacijama mogu tražiti dodatnu sigurnost ili potvrdu da je sve u redu. To ne mora nužno značiti nesigurnost, već naučenu povezanost sigurnosti i blizine.
5. Veća ugodnost u fizičkoj bliskosti
Odrastanje uz blizinu roditelja često rezultira većom ugodnošću u fizičkoj bliskosti i izražavanju naklonosti, poput zagrljaja i dodira.
6. Teže podnose nagle prekide odnosa
Zbog snažne povezanosti u djetinjstvu, nagli emocionalni odlasci ili prekidi mogu im teže pasti i izazvati jače emocionalne reakcije.
7. Veća pažnja u odnosima
Takve osobe često su vrlo pažljive i primjećuju detalje o ljudima do kojih im je stalo, što doprinosi osjećaju bliskosti i razumijevanja u odnosima.
8. Osjetljivost na emocionalno ignoriranje
Ako se osjećaju zanemareno ili emocionalno neprimijećeno, to im može biti posebno neugodno jer su navikli da su njihovi osjećaji u djetinjstvu bili prepoznati i važni.
9. Zaštitnički stav prema bližnjima
Često razvijaju izražen osjećaj odgovornosti i zaštite prema ljudima koje vole, brzo primjećujući kada netko nije dobro.
10. Prirodna empatija u slušanju drugih
Naviknuti na otvorenu komunikaciju i bliskost s roditeljima, u odrasloj dobi često postaju dobri slušači kojima se drugi lako povjeravaju.
Iako stručnjaci naglašavaju da razvoj osobnosti ovisi o mnogo čimbenika, uključujući temperament i šire obiteljsko okruženje, rana iskustva sigurnosti i bliskosti mogu imati značajnu ulogu u oblikovanju emocionalnih obrazaca u kasnijem životu.
