Nisu sve obitelji iste, ali u mnogima se mame žale da je sva briga o djeci na njima, od hranjenja, oblačenja, uspavljivanja pa do igre. A tate rade, a onda kada dođu kući s posla, kažu da su umorni, sjednu na kauč i gledaju u mobitel ili televiziju.
Zašto je važno da se otac igra sa svojim djetetom?
Ako otac ne komunicira i ne igra se s djecom, to može negativno utjecati na samopouzdanje mališana, na formiranje samopoštovanja. Također, takvo dijete, kojem nedostaje interakcije i igre s tatom, može imati poteškoća s učenjem, povjerenjem u sebe i ljude oko sebe. Stoga je važno ne odgađati rješenje ovog najvažnijeg problema, već mu posvetiti vrijeme i pažnju u sadašnjosti - dok dijete još nije odraslo i otac može pažljivo graditi odnos, čime će se djetetova budućnost promijeniti nabolje.
Tko se u vašoj obitelji više igra s djecom?
Vrlo je važno da tate provode vrijeme sa svojim mališanima, no što ne smijete reći mužu i kako ga potaknuti da provodi više vremena s djecom?
1. Izbjegavajte prijekore
Nemojte grditi i kritizirati svog muža što se nikad ne igra s djecom i ne provodi vrijeme s njima jer to neće donijeti ništa dobro. Na taj način ga praktički krivite da je loš roditelj, a ta krivnja zapravo može uništiti njegovu motivaciju za promjenu nabolje. Također, ako ga stalno kritizirate, velike su šanse da će se početi braniti, opirati se, svađati, dokazivati vam da niste u pravu i tako dalje, a to zapravo ne vodi nikamo.
2. Pokušajte razumjeti njegove razloge
„Igra s djecom“ vam možda zvuči vrlo opušteno i jednostavno, ali činjenica je da ako je roditelj u djetinjstvu rijetko komunicirao s odraslom osobom i praktički se nije igrao, onda on, najvjerojatnije, nije razvio tu vještinu. Ne zna o čemu razgovarati s malim djetetom. Štoviše, čini mu se besmislenim: „Kad odraste, onda ćemo razgovarati“. On, čak i uz svu svoju želju, ne uspijeva se zabaviti s djetetom, jer ono jednostavno ne zna kako se igrati i to mu se čini kao obveza.
Naravno, dijete primjećuje takav negativan stav odrasle osobe i tada odbija igru i komunikaciju s ocem jer mu nije zanimljivo igrati se i razgovarati s nekim tko nije zainteresiran za to. Međutim, posljedice mogu biti takve da se, s početkom adolescencije, dijete zatvara od roditelja s kojim nije formirala sigurna vezanost u ranom djetinjstvu.
3. Pomozite mu da nauči kako
Igra je najbolji alat za izgradnju odnosa s djecom. Nemoguće je delegirati ovu funkciju nekome drugome - tada će se odnos graditi s nekim drugim. I tamo mama, pažljivo podržavajući tatu, može mu pomoći da povrati izgubljeni interes za ovu aktivnost, a zatim prijeći na igru s djetetom.
Prvo, važno je razgovarati sa suprugom o tome što voli. Za malo dijete, predškolca, pa čak i mlađu školsku dob, sve može postati igra:
- igranje s vodom (u zdjeli, u umivaoniku, u kadi),
- upoznavanje s alatima uz poštivanje sigurnosnih standarda (valjci, četkice, čekići, odvijači),
- odnos s prirodom (kamenčići, štapići, biljke, lišće, pijesak),
- interakcija s proizvodima (žitarice, brašno, tijesto, povrće, voće itd.),
- igre riječima (dječje pjesme, šale, smiješne priče, bajke),
- sviranje glazbe (šapat, vika, zvukovi, pjesme, glazbeni instrumenti, ritam),
- igranje sa sportskom opremom (lopte, obruči, vijače, kuglanje).
Tata može raditi ono što mu je bliže i zanimljivije. Može sam smišljati i izmišljati igre, postavljati svoja pravila - djeca vole kreativan pristup.
Drugo, samo trebate pomoći partneru da se opusti i shvati da ga nitko neće osuđivati u igri. Čak i ako je najnespretniji igrač na svijetu, za djecu - što smješnije to bolje. Jedino je važno da intenzitet interakcije bude umjeren. Ako se tata odjednom zanese i počne previše uzbuđeno reagirati, glasno vikati, brzo se kretati, praviti nagle pokrete, to može uplašiti mališana. Stoga, čak i kada je opušten, treba održavati kontrolu u igrama s djecom, piše Psychologies.
