Naviknut na destinacije koje nude vrhunske plaže i jednako uzbudljiv noćni život, Neven Ciganović ovog je ljeta napravio iznimku. Umjesto španjolskih i grčkih party rajeva, odlučio je spakirati kofere i otisnuti se put jugoistočne Azije. Vijetnam se nalazio na njegovoj listi želja već neko vrijeme, no iako se zbog zdravstvenih razloga ovo ljeto odlučio na mirniji odmor, ni ovo putovanje nije prošlo bez smijeha, iznenađenja i neočekivanih zgoda. Razgovarali smo o prvim dojmovima, lokalnoj hrani, šarenim atrakcijama, ali i o tome zašto se u Vijetnamu osjećao kao ‘najveći majmun među majmunima’. Ovo su Cigijevi doživljaji iz zemlje koja mu je, kako kaže, otvorila pogled na opuštenost i podsjetila da se na putovanju ponekad treba prepustiti čak i kada se to na prvu čini kao izazov.
Što vas je potaknulo da odaberete baš Vijetnam kao destinaciju?
Svi koji me poznaju znaju da ja svoja ljeta uglavnom provodim na destinacijama gdje idem isključivo za dobrim provodom, što uključuje predivne plaže i još zabavniji noćni život, uglavnom su to Španjolska i Grčka. Nažalost, zbog nekih zdravstvenih problema ovo ljeto morao sam se odlučiti za nešto mirniji odmor pa sam gledao da izaberem neku zemlju koju sam već imao na svojoj listi želja, a opet da nisu samo plaža i palme jer mene takav tip odmora uopće ne privlači. Ali poznavajući sebe, opet sam htio negdje gdje, ako me nešto mirnije okruženje baci u depru, vrlo lako mogu otići negdje dalje a opet blizu gdje se mogu odati svim porocima na koje sam navikao ljeti. Uglavnom, Vijetnam je već dugo bio na mojoj listi, a blizina Tajlanda i Filipina bili su presudni, iako bi pod nekim drugim uvjetima Vijetnam tada bio usputna stanica.
Koji je bio vaš prvi dojam kad ste stigli?
Prvi dojam kada sam stigao u Vijetnam nije bio ništa posebno jer to nije prva takva zemlja u Aziji koju sam posjetio, a ne postoji neki civilizacijski šok jer kod njih još odavno sve funkcionira i bolje nego kod nas u Europi, vjerojatno zbog velike turističke posjećenosti. A s obzirom na to da su kod nas temperature ovo ljeto bile visoke, čak mi ni vrućine i vlažnost u zraku nisu predstavljali problem.
Jeste li više tip putnika koji voli planirati unaprijed ili volite improvizirati na licu mjesta?
Definitivno sam tip putnika koji kod ovakvih destinacija nikad ne ide prepun velikih očekivanja, zato uvijek i gledam da mi je u blizini druga destinacija za koju sam siguran da će mi pružiti sve one blagodati za kojima ja žudim, posebno ljeti. Ali otprilike sam već znao unaprijed što želim vidjeti i iskusiti od Vijetnama, posebno sam se veselio Da Nangu i obilasku luke koja svojim izgledom podsjeća na Mykonos i Santorini, pa sam i ja, kao većina skorojevića koji su se išli naslikavati ovo ljeto na te destinacije, svoju ‘grčku’ avanturu odradio u Vijetnamu.
Kako biste opisali susrete s lokalnim stanovništvom, jesu li bili otvoreni, znatiželjni, gostoljubivi?
Vijetnamci su stvarno vrlo otvoreni i gostoljubivi, ali kao i u svim tim sličnim zemljama uvijek ih treba uzimati s rezervom, jer prije svega oni uvijek nešto žele od vas, posebno ako su svjesni da ste tamo samo turistički.
Jeste li primijetili nešto posebno u njihovu mentalitetu što vas je iznenadilo ili fasciniralo?
Što se tiče mentaliteta, nije bilo ni tu nešto previše iznenađenja s obzirom na to da mi nije prvi put da sam u Aziji. U tim zemljama ljudi su poprilično glasni i djeluju nervozno dok pričaju, iako je to sve uvijek uz nezaobilazni smiješak. No super je što se stvarno trude pričati engleski, posebno u Ho Chi Minu, gdje skoro svi pričaju engleski bez problema. Osim toga, moram priznati i da mi je, koliko god malo smiješna, ipak godila situacija gdje su me non-stop zaustavljali ne bi li se fotkali sa živim ‘Kenom’.
Jeste li doživjeli kulturni šok ili možda neku komičnu nespretnost u komunikaciji?
Prije sam po društvenim mrežama uvijek nailazio na ona videa gdje turisti objavljuju kako je skoro pa nemoguće kod njih prijeći cestu preko zebre, zbog nesnosnih gužvi na cestama. Tamo se većina stanovništva vozi na motorima, i na prvu bi čovjek rekao da se voze kao kamikaze bez obzira na ono što se oko njih događa. Ali ja nisam imao nikad problema s tim, shvatio sam da trebaš samo zatvoriti oči i napraviti prvi korak jer oni već znaju kako da te zaobiđu a da te ne povrijede, tako da nakon prvog koraka čak je i zabavno, kao da si u nekoj igrici gdje svi paze da te ne pogode. Možda mi je i bilo najinteresantnije promatrati ih u prometu jer je to zaista fora iskustvo. Osim što se oni voze privatno motorima, tamo možete naručiti taksi-motor, što većina zapravo i radi jer su vrlo spretni u vožnji motorima i to je najbrži put da stignete s točke A na točku B. Pa često vidite kako se na jednom mopedu vozi cijela obitelj, dijete stoji ispred volana, jedan roditelj vozi iza njega, drugo dijete sjedi, a iza drugi roditelj. Ili vozač mopeda vozi i tipka na mobitel, a putnik iza njega također tipka na mobitel. Ja se nisam usudio koristiti taksi usluge motorima, jer s obzirom na to da su oni svi manji od mene, bojao sam se kako bi me balansirali, iako sam siguran da bi to bez problema ‘hendlali’, samo ja nisam tip koji voli takve izazove.
Vijetnam je poznat po uličnoj hrani, što ste sve probali i što vam je ostalo u najboljem sjećanju?
Što se tiče njihove ulične hrane, ona stvarno izgleda primamljivo i jako puno turista i lokalaca jede na cesti. Sve to tako dobro izgleda i miriše, oni svaki dan dovoze svoje mobilne kuhinje te se stacioniraju na neko mjesto, stave stoliće i štokrleke, i ekipa tamo jede. Nažalost, ja nisam tip koji voli tako jesti, meni sve to izgleda malo prljavo i nehigijenski, a da ne pričam o strahu kako će mi što sjesti na želudac, iako znam da je to neosnovano jer baš svi tako jedu, a cijene su takvih obroka nevjerojatno smiješne. Ja sam se tek zadnja dva dana odvažio pojesti neki njihov roštilj jer sam znao da palim doma, pa ću eventualne probleme sa želucem liječiti na sigurnom.
Jeste li se možda okušali u pripremi nekog lokalnog specijaliteta?
U Vijetnamu baš dosta organiziraju te radionice kuhanja, posebno na tim turističkim turama, ali nije to baš po mom guštu, nisam baš od kuhanja nešto, jedino me zanimalo kako se radi vijetnamska kava, što je vrlo jednostavno, i lako je prakticirati i doma.
Koje su vam lokacije ostavile najjači dojam? Jesu li to bile prirodne ljepote ili povijesni spomenici?
Što se pak dojma tiče, ja sam nekako više od prirodnih ljepota, ali to su plaže, pijesak, palme, pa još ako je neki bar na plaži s finim bezalkoholnim koktelom ili kokosovim mlijekom, e to je ono što mene privlači. A što se tiče spomenika, hramova i drugih turističkih atrakcija, to sam više obilazio jer uključuju i neku zabavu, tipa divlju vožnju kokosovim brodićima, puštanje lampiona, vožnja žičarom kroz oblake i sve je nekako šareno i veselo. Za te destinacije uzeo sam si vozača, koji je bio totalno opušten, prilagodljiv i spreman ispucati gomilu fotki na mene.
Jeste li posjetili i neka manje turistička mjesta?
Manja turistička mjesta nisu u mojoj sferi interesa, ja volim gužve i hrpu ljudi oko sebe, i da kad mi dosadi hodati mogu sjesti normalno u kafić ili restoran i uživati promatrajući druge.
Imate li neku anegdotu ili neočekivanu situaciju s putovanja koju biste podijelili?
Vjerojatno je najinteresantniji moj posjet Otoku majmuna na otočju Cat Ba. Taj cijeli otočni arhipelag veliko je turističko odredište, turisti ga vole zbog netaknutih prirodnih ljepota, predivnih zaljeva i plaža, pećina, džungle, čarobnog zalaska sunca i ostalih popratnih sadržaja koje pruža. No meni taj dio nešto nije bio interesantan, tog sam se nagledao u životu, pa sam ja odlučio posjetiti samo Otok majmuna. Kao što sam naziv kaže, to je otok čiji su stanovnici samo majmuni. Prije je taj otok bio naseljen, odnosno postojao je i hotelski resort tamo i dosta turističkih tura ga je posjećivalo, ali prije par godina otok je došao pod nacionalnu zaštitu prirode te ga je preuzela vojska i sad tamo samo obitavaju majmuni. Iako vrlo rijetke turističke ture prolaze onuda te se samo kratko zadrže da vide i nahrane majmune, ja sam si odlučio uzeti turu i potplatiti nekog lokalca da me odveze na otok i tamo ostavi s majmunima cijeli dan, i poslije da me skupi kad obiđu sve te meni nebitne stvari. Još se on meni čudio što ću solo na otoku s majmunima jer osim majmuna i plaže tamo baš ničega nema. Ja sam rekao da je to baš ono što volim, predivna plaža, čisto more i veseli majmuni oko mene, gdje ćeš bolje zabave, za mene totalno prirodno okruženje. No znao je on dobro što priča, jer budući da je otok sad zaštićen već par godina, ni ti majmuni nisu više pitomi kao što su nekoć bili. Uglavnom, oni su mene iskrcali na otoku i dogovorili se da me skupe za 4 sata kad se budu vraćali iz obilaska svih ostalih prelijepih lokacija. Kako sam izašao s brodića, tako su majmuni krenuli prema meni i počeli se otimati za moje stvari odnosno ruksak u kojem je bila hrana, skakati po meni i gurati me, tako da sam ja više vremena od uživanja na plaži proveo skrivajući se u plićaku u moru s ruksakom na leđima, jer je njima hvala bogu mrsko se namakati u moru, pa bih se tek kad bi se malo udaljili odmorio na plaži. Sva sreća da je internet bio dostupan pa sam se konzultirao s Chat GPT-jem o tome kako se ponašati kad te napadne vojska majmuna. Savjetovao me da ostanem miran i da ih ne gledam u oči, već ignoriram. Možeš misliti koliko je to bilo lagano s obzirom na to kako su me agresivno dočekali. Na kraju cijelog izleta shvatio sam da sam ispao najveći majmun među njima. A njima još jedan majmun viška na otoku očito i ne treba baš. Kako god bilo, ipak sam osjetio prave čari divljine i borbe za preživljavanje kakve nisam osjetio ni kada sam se natjecao u Survivoru.
A jeste li obavili neki dobar šoping, kupili suvenire? S čime ste se vratili u Hrvatsku?
Što se tiče kupovine suvenira, to kod mene uvijek izaziva najveći stres, prvo jer si ostavim to za zadnji dan, a drugo je to što su meni suveniri uvijek bez veze. Meni s putovanja ostaju uspomene, a suvenire uglavnom kupujem za prijatelje i to se svodi na tipične magnetiće, lepeze, lampione. I njih je najbolje kupovati na njihovim poznatim tržnicama jer tamo ako se znaš cjenkati postigneš uvijek super nisku cijenu. Meni to sve zvuči fora, ali nemam živaca za cjenkanje i bude mi uvijek neugodno, tako da ja to sve kupim na brzinu i samo da što prije odem od tamo. A što se tiče ostalog šopingiranja, moram priznati da sam se super opskrbio korejskom kozmetikom, jer je u Vijetnamu puno dostupnija i jeftinija nego u Europi, tako da sam se vratio s 15-ak kg najbolje njege za lice, s kojom sam napokon odlučio zamijeniti ostale tretmane lica koje sam radio do sada. Tako da ćete me ubuduće gledati manje otečenog po eventima.
Koja vam je najveća lekcija ili inspiracija koju nosite iz Vijetnama?
Svakako ću Vijetnam pamtiti po opuštenosti, i kako bi nekim stvarima trebalo prilaziti s manje opreza, tu prvenstveno mislim na njihovu kuhinju i lude vožnje na motoru.
Biste li se ponovno vratili tamo? I ako da, zašto?
Što se tiče povratka u Vijetnam, to nikad nije isključeno, jer ga sad nakon mjesec dana provedenih tamo već pomalo poznajem, obišao sam većinu lokacija koje treba vidjeti u Vijetnamu, tako da bih sljedeći put više uživao u ovome u čemu se nisam okušao. Dio koji nije nikako po mom ukusu jesu noćni provodi. Njihovi klubovi, muzika i način zabave poput karaoka ili američke r’n’b pop glazbe na vijetnamski način, gdje im je glavna fora cuganje i šlagiranje onim balonima s ‘rajskim’ plinom. Nisu baš na mojoj razini koju preferiram, ali to sam i morao, kako sam rekao na početku, izbjegavati iz zdravstvenih razloga.
Koju biste destinaciju voljeli posjetiti sljedeće?
Ima još dosta destinacija u samoj Aziji koje još želim posjetiti, ali definitivno su to destinacije na koje bih išao s društvom, i primarni mi je noćni život, a ako se pak radi o egzotičnoj destinaciji onda su to prelijepe plaže s razuzdanim ‘beach’ barovima. Jer na ovaj svoj posjet Vijetnamu više nekako gledam kao na neku pomalo penzionersku turu, a za to definitivno nisam još spreman, što sam si ovim posjetom samo još i potvrdio.
Više fotografija s Nevenovog putovanja pogledajte u galeriji:
