Dok se Oslo i ostatak Norveške tog 12. veljače 1994. pripremao za spektakularno otvorenje Zimskih olimpijskih igara u Lillehammeru, dvojica muškaraca imala su sasvim drugačije planove. Opsesija Munchovim 'Krikom', koja je trajala od školskih dana, jednog od njih tog sudbonosnog dana dovela je do prozora Nacionalnog muzeja. Samo 50 sekundi bilo je dovoljno da ovo remek-djelo bude u rukama lopova i ljubitelja umjetnosti - Påla Engera.
No kako je ova pljačka tako uspješno izvedena? I tko je uopće Pål Enger? Za odgovor se moramo malo vratiti u povijest i Engerovo djetinjstvo. Rođen u Oslu, u zloglasnoj četvrti Tevita, Engler je od malena bio izložen kriminalnim aktivnostima. Stoga ne čudi da se vrlo brzo i sam pridružio istima. Paralelno s karijerom kriminalca, ganjao je i karijeru nogometaša. Najveći uspjeh doživio je u klubu Valerenga FC, s kojim je imao tri nastupa za prvu momčad. I dok za sportsku karijeru kaže da je bila osrednja, ona kriminalna itekako je napredovala. Pljačke bankomata i trgovina osigurale su mu izvor zarade, a njegovo bogatstvo ubrzo je počelo izazivati upitnike nad glavama suigrača. Kad se pojavio s Porcheom, bilo je jasno da Engerova zarada dolazi iz nekog sumnjivog izvora.
Ubrzo su to pročitala i njegova dvojica suigrača, koji su, kako je sudbina htjela, bili policajci, pa je mladi Enger uskoro završio iza rešetaka. Nogomet je s vremenom odbacio i okrenuo se profitabilnijoj aktivnosti. A kako se u svemu tome našao Munch? Još od školskog izleta na kojem je vidio 'Krik', Enger je postao opsjednut ovom slikom. Toliko da je otad dvaput tjedno odlazio gledati ju. A onda se s 21 godinom odlučio ukrasti je. Plan je bio jednostavan, provaliti kroz prozor galerije i ukrasti sliku. Međutim, Enger nije računao da će pogriješiti prozor i u rukama će mu se naći Muchovo djelo 'Ljubav i bol'.
Završivši ponovno u zatvoru, Pål je i dalje sanjao o “Kriku” te je ponovno razradio taktiku za krađu slike. Priprema za otvorenje Zimskih olimpijskih igara pokazala se kao savršena prilika jer je sve osiguranje bilo usmjereno na taj događaj. Engerov plan ovog puta bio je uspješan i time se vraćamo na početak naše priče.
Alarm koji je izazvao razbijeni prozor privukao je pozornost zaštitara, koji je ubrzo uočio krađu i poruku 'Hvala na slabom osiguranju'. Tijekom istrage norveška policija obratila se i Scotland Yardu kako bi uhvatila počinitelja. U tom periodu, Enger se poigravao policijom pa je tako dao oglas u novine Dagbladet u kojem je najavio rođenje svog sina, koji je na 'svijet došao uz krik'. Tri mjeseca nakon krađe, 'Krik' je pronađen na tajnom zadatku u stolu vikendice jednog od lopova. Taj lopov bio je - Pål Enger.
Uz njega, uhićena su još trojica muškaraca. Enger je 1996. osuđen na nešto više od šest godina. Tijekom boravka u zatvoru i sam Enger okrenuo se slikanju, pa je tako 2011. imao i izložbu svojih djela. Samo četiri godine kasnije, uhićen je zbog krađe više od tucet umjetničkih slika iz galerije u Oslu. Dvanaest njih bila su djela njegova najdražeg slikara Haritona Pushwagnera. Njegovo uhićenje bilo je uspješno samo jer mu je tijekom pljačke ispao novčanik u kojem je bila njegova osobna iskaznica.
Kasnije je osuđen za još neka sitna djela, a ukupno 11 osuda donijelo mu je 12 godina zatvora. I dok jedni Engera smatraju svojevrsnim ljubiteljem umjetnosti, druga ga gledaju kao huligana. I dok je ova apsurdna pljačka tijekom te 1994. okupirala javnost, medije i policiju, ovo je tek njezina površina. Jer sama priča puno je dublja i nevjerojatnija. A priliku da ju istražite u potpunosti donosi vam DOX TV 27. 9. u 21:45 uz dokumentarni film 'Čovjek koji je ukrao Krik'.
