Televizijskog urednika i voditelja Ognjena Golubića gledatelji poznaju kao jedno od zaštitnih lica HRT-a, posebice emisije ‘Dobro jutro, Hrvatska’, ali i brojnih drugih projekata. No iza kamera krije se strastveni putnik i zaljubljenik u istraživanje novih kultura i krajolika. Njegova znatiželja i ljubav prema putovanjima ovog su ga ljeta odvele doslovno na drugu stranu planeta, na mitski Novi Zeland, zemlju netaknute prirode, hobita, fjordova i planinskih vrhova. 51-godišnji Brođanin tako je ostvario svoj putnički san, a s nama je podijelio dojmove i otkrio što ga je ondje najviše očaralo i zašto vjeruje da je Novi Zeland jedno od rijetkih mjesta koje i u stvarnosti nadmašuje sve fotografije i filmske prizore.
Što vas je potaknulo da ovog ljeta baš Novi Zeland bude vaša destinacija?
Bilo je nekoliko opcija za putovanje. Prvo smo mislili otići do nekog od Stanova. Uzbekistana, Turkmenistana, Tadžikistana... To su prekrasne, turistički još neistražene zemlje vrijedne posjeta. Kao drugu opciju gledali smo Latinsku Ameriku. Tijekom razmišljanjima o tim dvjema opcijama, na Instagramu mi je iskočila objava o novozelandskim Alpama... Nakon samo jednog dana razmišljanja i dužih konzultacija, moj prijatelj Dražen Ćutić i ja odlučili smo otići do hrvatskog antipoda.
Kakav je osjećaj putovati na doslovno drugu stranu svijeta?
Za razliku od prvih naših iseljenika, koji su iz Austro-Ugarske putovali do tamo više od mjesec dana, najčešće brodom iz Trsta preko Sueskog kanala do Indije, pa dalje do Indonezije i Australije i zatim novom vezom do Aucklanda, danas se na Novi Zeland stiže za dvadeset i četiri sata. Naravno, efektivnog leta. Sa stajanjima u Istanbulu i Singapuru skupi se i do 36 sati, no i dalje neusporedivo manje nego prije stotinjak godina. Uz sav komfor avioprijevoznika, uživa se i u najmodernijim čudima moderne arhitekture zračnih luka. U Međunarodnoj zračnoj luci Changi Singapur obavezno se mora posjetiti najviši umjetni vodopad na svijetu, visok četrdeset i pet metara, kao i botanički park. Riječ je o novom terminalu otvorenom prije četiri godine, a središnji dio upravo je taj čarobni vrt Jewel Changi, koji je projektirao arhitekt Moshe Safdie i za taj projekt osvojio brojne nagrade.
Posjetili ste Hobbiton, legendarno mjesto iz ‘Gospodara prstenova’. Kakav je osjećaj hodati selom u kojem započinje Bilbova pustolovina? Jesu li filmski setovi ostavljeni onako kako ih pamtimo iz filmova ili ih je vrijeme promijenilo?
Točno je onakav kakvim smo ga gledali u filmovima. Još kada putujte u kolovozu, koji je na Novom Zelandu izvan sezone, u Hobbitonu ni nema puno turista. Imate osjećaj da je zabavni park otvoren samo za vas. Oba su otoka bili lokaliteti snimanja popularnog filmskog serijala i nema mjesta koje s ponosom ne ističe da je upravo kod njih snimljen kadar ili dva. Ipak, središnje mjesto upravo je Hobbiton, selo hobita Bilba, Samwisea, Rosie, Froda i ostalih. Mjesto koje posjećuje i čarobnjak Gandalf i iz kojeg počinju brojna poznata putovanja. Djeluje nestvarnim hodati po filmskom setu koje je sa snimanjem novih filmova raslo i proširivalo se toliko da bi danas, nakon što su filmaši otišli, ostale kuće ukopane u predivna zelena brdašca. Za razliku od drugih zabavih parkova, ovdje nema likova s kojima ćete se susresti, već samo kuće, jezerca i pub. A najveće je zadovoljstvo ući u kuću glavnog protagonista i prošetati po labirintu nevjerojatno realnih soba s otvorenim kaminom, krevetima i kuhinjom u kojoj gotovo da možete pomirisati ručak koji je Bilbo kuhao.
Bili ste i na planini Taranaki. Kako biste opisati taj krajolik i što vas se ondje najviše dojmilo?
Do Planine Taranaki ili Mount Egmonta dolazi se autom. Riječ je o drugoj najvišoj planini na Sjevernom otoku. Nakon što se vozite ravnicom, vijugavim cesticama i pitomom prirodom, u jednom trenutku kroz podnožje planine uđete u šumu tako gustu da se ni svjetlost sunca ne probija. Uska prometnica, koja vodi do mjesta s kojeg kreću brojne rekreativne planinarske šetnje, prolazi tropskom prašumom koja je vegetacijom potpuno drukčija od okolnog područja. Gotovo zastrašujućom djeluje gustoća šume, koja je zbog vulkanski toploga tla nevjerojatno bujna. Imali smo nesreću i uletjeli u oblak pa nismo vidjeli snijegom pokriveni vrh, ali zato smo uživali u šetnji stazom prepunom malih vodopada i bučnih riječnih brzaca.
Koliko su planinarenje i priroda važan dio novozelandskog života i turizma?
Uz jedanaest nacionalnih parkova i brojne parkove prirode, cijela je zemlja stvorena za boravak u prirodi. Uz tisuće planinarskih staza koje oduzimaju dah, sva je priroda kao stvorena da se ne vraćate u civilizaciju. Kampirati se može posvuda, tako da ljeti (sad je bila zima) često možete naići na planinare i šetače. Na oba otoka živi svega pet milijuna stanovnika i slabo su naseljena područja prilično česta. Priroda je koliko lijepa toliko i divlja, i takvom su je odlučili ostaviti. Zakonski okvir strog je oko bilo kakve građevinske devastacije.
Od gradova koje ste posjetili, Wellington je poznat kao kulturno središte, a Picton i Christchurch imaju svoju posebnu priču. Što vas se ondje posebno dojmilo ili vas iznenadilo?
Svako mjesto ima neku svoju priču. Iako, za razliku od prirode, ovdje nema mnogo zanimljivih povijesnih objekata. Ni ne čudi jer je Novi Zeland među posljednjim mjestima gdje je noga modernog čovjeka kročila. A ni Mauri nisu više od 600 godina na otocima. No sve je građeno s mjerom i planovima. Uredno i isplanirano do u detalja. Upravo glavni grad Wellington kao poslovno i administrativno središte jedan je takav primjer. A ostatak zemlje, pogotovo manja mjesta, često podsjećaju na kaubojske filmove i tu vrstu arhitekture. Niske prizemnice s trijemovima, a jedina je visoka zgrada katnica pošta. Posebnu priču doživite u Christchurchu koji je 2011. pogodio katastrofalan potres i potpuno uništio veliki grad. Danas se podiže iz pepela uz pijetet na sve poginule i teško stradale. Vrijedi posjetiti i muzej potresa grada koji danas nazivaju Quakecity (Tresograd).
Bili ste i na jezeru Tekapo, koje je jedno od najfotografiranijih na Novom Zelandu. Je li doživljaj uživo još snažniji nego na fotografijama?
I mi smo napravili desetke fotografija predivne prirode, ali meni osobno nije tako fascinantno kao prizori koji slijede nekoliko kilometara dalje, nakon što prođete kraj cijelog jezera Tekapo. Ulazite u Nacionalni park Mt. Cook, koji je po meni najljepši dio Novog Zelanda. Tako predivnu prirodu nisam nigdje doživio. Šetnja po tom parku nešto je što bih ponavljao barem jednom mjesečno. Fotografije kombinacije jezera Tekapo i planina, koje su ime dobile po Jamesu Cooku koji je otkrio to područje, ostaju uspomenom za cijeli život.
Milford Sound često se opisuje kao osmo svjetsko čudo. Kako biste vi opisali fjordove?
Dvosatna vožnja brodom, po fjordu koji okružuju visoke planine s kojih se svakih desetak metara spušta neki dugačak vodopad, nešto je što također nosite cijeli život kao uspomenu. Za doći do tamo vodi samo jedna cesta, koja je također čudo prirode. Vodi kroz visoke planine u kojoj žive papagaji-lopovi koji obožavaju u grupama zabavljati turiste, dok drugi dio neopaženo krade sve što stigne iz automobila. A u fjordovima vas dočekaju pingvini, tuljani i delfini. Mi smo imali sreću sve ih vidjeti u isto vrijeme što je jako, jako rijetko. A priroda fjorda koji se ulijeva u jedno od najopasnijih svjetskih mora, Tasmanijsko, kojim smo samo minutu plovili, oduzima dah. Pogotovo kad vas kapetan provoza ispod vodopada čija voda donosi vječnu mladost.
Koje ste sve gradove i mjesta još posjetili?
Rotorua, Aoraki, Te Anau, Taupo, Taranaki, Queenstown... Kako smo iznajmili automobile, jedan na svakom otoku, i napravili više od 2500 kilometara u četrnaest dana, imali smo priliku vidjeti veliki dio ove predivne zemlje. Naravno, ni to nije bilo dovoljno za sve pa se nadamo da ćemo je posjetiti još nekom prilikom… Jer želja za planinarenjem po toj zemlji, nakon što smo je vidjeli, još je veća.
Jeste li se okušali u nekoj ekstremnoj aktivnosti ili ste se držali mirnijeg ritma?
Kako je za mene skijanje gotovo ekstremna disciplina, jedan dan proveo sam na skijalištu Coronet iznad Queenstowna. Kada je u Hrvatskoj bio vrhunac toplinskog vala, bio je baš gušt skijati na minus pet stupnjeva toga dana. Inače, Novi Zeland odredište je brojnih Australaca koji za dva ili tri sata dolete na vikend skijanja. Staze su izvrsne i pravi gušt, a cijene poput onih na koje su skijaši u Europi navikli. Dnevni ‘ski pass’ iznosi 80 eura, a najam opreme oko 40 eura. I skijate na skijama ‘Elan’. Na drugom kraju svijeta. Baš fora.
Kako su vas dočekali ljudi, kakva je novozelandska gostoljubivost?
Odmah po slijetanju uvjerili smo se u nevjerojatno toplu gostoljubivost. Od carinika do svih osoba koje smo imali priliku sresti. Za Hrvatsku svi znaju i to ne zbog nogometa kao u ostatku svijeta. Tamo se nogomet ne prati, već je prvi i najvažniji sport ragbi i njihova nacionalna ekipa ‘All Blacks’. I sve se vrti oko nje. Mi smo im poznati po prirodi za koju su čuli da je predivna i visoko im je na listi prioriteta za posjetiti, ako će ikada ići do Starog kontinenta.
A kakva je novozelandska kuhinja? Jeste li isprobali neko tradicionalno jelo ili piće?
Vina su im među najboljima na svijetu, i to osobito ona koja proizvode potomci Hrvata. Svi znaju za ‘Villu Mariju’, jedno od najboljih vina na otoku. Hrana, s druge strane, i nije neki hit. Potomci Britanaca imaju ‘fish and chips’, ali turisti neće ostati gladni jer postoje deseci restorana doseljenika iz cijeloga svijeta. Indijska, tajlandska, kineska hrana dostupne su posvuda, a kebab se može naći na svakom koraku.
Koliko se njihova prehrana razlikuje od naše, i biste li nešto ubacili u hrvatsku gastronomiju?
Nismo ista kategorija. Mi smo, što se toga tiče, za njih druga galaksija. Čak nam je i kebab bolji.
A koliko je život tamo skuplji ili jeftiniji u odnosu na Hrvatsku?
Novi Zeland po mojoj je procjeni za trećinu skuplji od skupe Hrvatske. To je razlog što veliki broj Novozelanđana svake godine napušta zemlju. Inflacija je bila nevjerojatno visoka, a standard koji je ipak viši nego kod nas ljude tjera na odlazak. Najčešće u Australiju. Ali zato se puno Kineza i Indijaca doseljava pa se, kao i u Europi, mijenja struktura stanovništva, pogotovo u velikim gradovima.
Koji bi bio vaš savjet nekome tko prvi put planira ići na Novi Zeland? Koje se mjesto ili iskustvo obavezno mora doživjeti?
Sve ovisi o željama svakog posjetitelja. Hobbiton je na sjeveru, blizu Aucklanda gdje su ljeti prekrasne plaže za kupače i surfere. Ako ste za skijanje, onda zimi obavezno do Južnog otoka. I brojne planinarske staze, koje ne bi bilo moguće prijeći ni u sto posjeta, dovoljno su dobar razlog za uživanje u ovoj predivnoj zemlji. Te Ika-a-Maui maorski je naziv za Sjeverni otok, a Te Waipounamu za Južni. Koji god posjetili, nećete pogriješiti.
Koje vas iduće putovanje čeka?
Slavonija. Ipak je kod kuće najljepše.
