Blaženka Roth, dizajnerica koja stoji iza brenda B’Roth, ističe se osebujnim spojem estetike i funkcionalnosti te stvaranjem odjeće koja ima stav i priču. Njezini komadi nastaju promišljeno, izvan okvira brze mode, s naglaskom na održivost i autentičnost.
Sudjelovanjem na ovogodišnjem Story Boutiqueu, još jednom je dokazala koliko važnu ulogu osobni kontakt i emocija imaju u modnom stvaralaštvu. U intervjuu za Story otkriva tko su žene koje nose njezine kreacije, kako bira materijale i s kojim se izazovima suočava u svakodnevnom radu.
Tko je žena koja nosi vaše kreacije, kako biste je opisali? Što vas inspirira prilikom osmišljavanja novih kolekcija?
Žena koja nosi moje kreacije je snažna, autentična i samosvjesna. Nije opterećena očekivanjima okoline – nosi ono u čemu se osjeća svoja, bez obzira na trendove. Voli odjeću koja ima stav, ali i priču.
Inspiraciju pronalazim u kontrastima: krutom i mekom, svjetlu i tami, povijesti i sadašnjosti. Često polazim od unutarnjeg osjećaja ili slike – bilo da se radi o skulpturi, arhitektonskom detalju, pokretu tijela ili simboličkom značenju boje ili materijala.
Vodite li se uopće trendovima prilikom kreiranja?
Ne. Trendovi mi nikada nisu bili orijentir. Pratim ih kao kulturološki fenomen, ali me ne definiraju. Moj dizajn je odgovor na osobnu i društvenu potrebu za dubljom povezanosti sa sobom i onime što nosimo – zato radim polako, promišljeno i vrlo često po narudžbi, izvan ciklusa brze mode.
Što vam je važnije: funkcionalnost ili estetika?
Ne biram jedno ili drugo – za mene su to spojene kategorije. Estetika bez funkcionalnosti postaje kostim, a funkcionalnost bez estetike gubi emociju. Moj ideal je nosiva skulptura – komad koji prati tijelo, ali mu i dodaje karakter.
Kako birate materijale za svoje kreacije?
Materijal je za mene polazišna točka. Volim raditi s tkaninama koje imaju karakter – teksturu, refleksiju, čvrstoću ili pad. Često koristim materijale koji su ostaci industrijske proizvodnje jer mi je održivost važna, ali i zato što me ograničenja znaju kreativno pogurnuti. Tkanina mi često sama 'ispriča' što želi postati.
Posebno mi je draga linija Old Jeans – New Piece, u kojoj starim trapericama dajem novi život. Svaki komad izrađujem ručno, krojim iz postojećih nogavica i detalja, slažem strukturu kao kolaž i tako stvaram unikatne, nosive skulpture. Ta linija spaja moju estetiku s reciklažom, a svaki komad nosi vidljive tragove prošlog života materijala – i to namjerno. Volim tu sirovost i iskrenost trapera.
S kojim se izazovima najčešće suočavate u produkciji?
Najveći izazov je balans između kreativnog i operativnog – vodim brend, dizajniram, krojim i radim uzorke, što zna biti iscrpljujuće. Proizvodnja po narudžbi zahtijeva puno preciznosti i koordinacije.
Ipak, sve je lakše uz mali, ali snažan tim žena koje imam u svom biznisu. Svaka zna svoju ulogu i daje svoj doprinos s puno odgovornosti i entuzijazma, što mi omogućuje da se povremeno maknem iz svakodnevne operative i fokusiram na razvoj brenda. Kroz godine smo razvile povjerenje i jasnoću u komunikaciji – a to je za mene temelj zdrave i održive produkcije.
Kako dolazite do klijenata? Koliko vam u tome olakšavaju manifestacije poput Story Boutiquea?
Najviše klijenata dolazi organski – putem preporuka, društvenih mreža i direktne komunikacije. Volim osobni kontakt i gradim odnose s klijenticama kroz razgovor i savjetovanje.
Manifestacije poput Story Boutiquea pružaju odličnu priliku za vidljivost, ali i za druženje uživo, gdje komadi dobivaju pravi kontekst – u susretu s osobom koja ih nosi.
