Kad je prof. dr. sc. Marijo Bagatin je još 1995. godine osnovao Privatnu ordinaciju za maksilofacijalnu kirurgiju, privatna praksa u Hrvatskoj, posebno u području estetske kirurgije, bila je prava rijetkost. Za ostvarenje velikih snova, koje su strpljivo gradili korak po korak, bila je potrebna doza poslovne mudrosti, hrabrosti i, dakako, vizionarstva. Tijekom tri desetljeća Poliklinika Bagatin izrasla je u multidisciplinarni centar izvrsnosti koji objedinjuje kirurgiju, dermatologiju, stomatologiju i kozmetologiju, postajući sinonim za vrhunsku stručnost, suvremenu tehnologiju i prirodne rezultate.
Video: Marija Vukoja
Povodom obilježavanja 30. rođendana Poliklinike Bagatin, s prim. dr. med Tomicom Bagatinom, spec. maksilofacijalne kirurgije, sub. plastične kirurgije glave i vrata, razgovarali smo o najnovijim trendovima u estetskoj kirurgiji, posebice u području rinoplastike i face liftinga, o očekivanjima pacijenata te o filozofiji koja stoji iza uspjeha. Poliklinika Bagatin nedavno se pridružila portfelju Futura Medical Groupe (FMG), jednoj od najbrže rastućih zdravstvenih grupacija u hrvatskom vlasništvu, čime su se kroz sinergiju s drugim centrima izvrsnosti otvorile nove prilike za razvoj i inovacije u medicinskim uslugama.
Poliklinika Bagatin obilježava 30. rođendan. Što vas najviše čini ponosnim kad pogledate unatrag?
Najviše sam ponosan na tim koji smo zajedno gradili svih ovih godina, na naš zajednički rast, promjene i put koji nije uvijek bio jednostavan, ali je uvijek vodio naprijed. Od samih početaka, kad je sve pokrenuo naš otac, kad nas je bilo tek nekoliko, sve je bilo novo, izazovno i pionirsko na tržištu. Kroz vrijeme smo postupno širili djelovanje, uvodili nove grane i povezivali različite struke: od kozmetike, logopedije i stomatologije, do dermatologije i brojnih drugih područja. Tako smo stvorili zaokruženu cjelinu i jedinstvenu priču u kojoj pacijenti mogu dobiti potpuno, 360° iskustvo.
Spomenuli ste oca prof. dr. sc. Marija Bagatina od kojeg je sve krenulo i koji je i danas temelj djelovanja Poliklinike Bagatin. Je li obiteljsko naslijeđe možda i svojevrsni „uteg“?
Iz očevog primjera naučio sam što znači istinska posvećenost poslu, karijeri i ljudima. Gledao sam ga kako s predanošću radi, posebno s djecom, kako pomaže, operira i vraća osmijehe na lica i mališana i roditelja. Takvi trenuci, svaki dan iznova, mijenjaju čovjeka. Sjećam se njegovog stola prepunog knjiga, bilježaka i priprema za operacije koje su ga čekale sutradan. Ta slika, njegova upornost, znatiželja i mirna koncentracija za mene su postala simbol onoga kako treba ići dalje. Naravno, naslijediti takav primjer može biti i izazov – često postoji taj osjećaj da djeca moraju nadmašiti roditelje. Ali mislim da to zapravo nije najvažnije. Najvažnije je da radimo sa srcem, da njegujemo vrijednosti koje smo naslijedili, da budemo posvećeni i iskreni prema pacijentima, da s njima gradimo dobar odnos i da im uvijek stojimo na raspolaganju. Pacijent mora biti u središtu svega što radimo, a mi s iskrenom željom da mu pomognemo i da mu omogućimo da postane najbolja verzija sebe.
Koji je vaš najvažniji strateški cilj za idućih pet godina?
Sada smo ušli u veću grupaciju, ali naš cilj ostaje isti – stalno širiti i zaokruživati našu priču. Vjerojatno će u budućnosti dolaziti još poliklinika i novih centara, a mi ćemo istovremeno unapređivati sve što već imamo. Dolaskom novih stručnjaka otvaraju se i nove prilike za učenje, nove metode i iskustva koja možemo primijeniti u našoj svakodnevnoj praksi. To nam omogućava da stalno rastemo i pružamo još bolje usluge našim pacijentima.
Kako uspijevate držati reputaciju vodeće privatne klinike u regiji. Uz sve veće tržišne izazove i sve veću konkurenciju, što vas odvaja od konkurencije?
Ulažemo dodatni trud i stalno težimo napretku, ali istovremeno želimo ići u korak s tehnologijom i vremenom u kojem živimo. Važno nam je stalno se educirati, ali i omogućiti našim ljudima da uče o novitetima i najboljim praksama. Ne pratimo trendove samo zato što su popularni već se fokusiramo na ono što može unaprijediti našu praksu i osigurati da naši pacijenti sutra budu bolje i zdravije verzije sebe. Naš cilj je uvijek biti korak ispred, s vizijom dugoročnog boljitka.
Rinoplastika je jedan od najzahtjevnijih zahvata u plastičnoj kirurgiji glave i vrata. Koji su danas najveći trendovi i očekivanja pacijenata?
Pacijenti imaju različite potrebe i prate različite trendove, ali moj pristup uvijek je da rezultati budu prepoznatljiv i prirodan. Kad operiram, cilj je da nos zadrži svoj prepoznatljiv karakter te da ne mijenjamo osobnost pacijenta, već rješavamo samo ono što je potrebno. To znači da ispravljamo funkcionalne ili estetske probleme: poboljšavamo disanje, uklanjamo grbu, prilagođavamo veličinu ili podižemo spušteni vršak nosa. Sve te promjene su suptilne i cilj im je da nos ostane prirodan i u skladu s osobnim identitetom pacijenta.
Kad se netko odluči na takvu operaciju koja je, koliko znamo, i malo zahtjevnija u oporavku od nekih drugih, što mora znati?
Tijekom oporavka pacijent mora računati da će prvih nekoliko dana imati tampone, što znači da neće moći normalno disati i da će osjećati punoću i težinu u nosu. To je obično najizazovniji dio oporavka, najčešće tijekom prva dva dana. Nakon toga, oko sedmog dana, uklanja se fiksacija ili kalup na nosu i tada pacijent prvi put vidi kako nos zapravo izgleda. Ipak, treba znati da je rezultat privremen i da se konačan oblik razvija tijekom otprilike godine dana. Tijekom tog razdoblja nos se postupno oblikuje, oteklina se smanjuje, a rezultat postaje jasniji i prirodniji. Važno je razumjeti da oporavak zahtijeva vrijeme i strpljenje, jer promjene se događaju postupno i rezultat nakon godinu dana je ono što pacijent konačno može vidjeti.
Što se promijenilo u tehnikama i rezultatima kad je u pitanju face lifting u odnosu na prije deset ili dvadeset godina?
Mislim da je facelifting i dalje jedan od najpopularnijih zahvata. Naravno, ideja faceliftinga postoji već jako dugo. Neke metode spominju se još u prošlom stoljeću, a arhaični oblici postojali su i u Grčkoj i Rimu. Modernije tehnike počele su se razvijati značajnije nakon Drugog svjetskog rata, i od tada se metode mijenjaju – neke se primjenjuju neko vrijeme, zatim zaborave, da bi se kasnije opet vratile. Bez obzira na to, naglasak je uvijek isti: prirodan izgled. Facelifting vraća strukture tamo gdje bi trebale biti kad smo bili mlađi. Cilj nije vratiti se 30, 40 ili 50 godina unazad, nego izgledati svježije, odmornije i pomalo mlađe, ali uvijek prirodno. Nije realno očekivati da se netko osjeća kao potpuno druga osoba. Facelifting ne treba pretvoriti nekoga u djevojčicu ili dječaka, nego jednostavno vratiti onaj nekadašnji sjaj, energiju i vitalnost kako ne bismo izgledali umorno ili tužno, već da naše lice odražava ono najbolje u nama.
Što vas pokreće u poslu, a što vas opušta nakon operacijske sale?
U svom radu uvijek težim tome da svaki zahvat ili tretman prođe onako kako smo prethodno planirali i dogovorili. To je usmjerenost ka cilju, predanost i stalno učenje iz svakog iskustva. Svaki pacijent nas nečemu nauči, što nam širi horizonte i daje novu dimenziju poslu kojim se bavimo. Uz praktičan rad, važno je pratiti literaturu, časopise, stručne knjige i video materijale s kongresa. Cjeloživotno učenje je nužno jer nas upravo ono unapređuje i drži u korak s razvojem struke. Ne možemo se oslanjati samo na rutinu i raditi sve na isti način – promjena i prilagodba su ključni u modernoj medicini.
Privatno, uživam u svojoj djeci i zajedničkim aktivnostima s njima. Njihova nasmijana lica i trenuci koje provodimo zajedno najljepši su dio mog života.
Što biste poručili mlađoj verziji sebe na početku karijere?
Uvijek treba biti ustrajan u onome što radimo. Fokus ne smije biti na materijalnom, nego na pacijentima kojima pomažemo, jer upravo to dugoročno donosi pravi uspjeh. Bitno je svakodnevno težiti tome da budemo bolja verzija sebe: učiti iz onoga što smo radili prethodnog dana, unapređivati vještine i svaki dan nastojati napraviti nešto bolje.
*Sadržaj nastao u suradnji s Poliklinikom Bagatin.
