Vedrana Tomić je menadžerica godine. Ova vrijedna i poduzetna Dalmatinka već godinama gradi svoj posao i svakodnevno se trudi biti drugačija i posebnija od konkurencije, a sada je njezin trud prepoznat i od strane Hrvatske udruge poslovnih žena – Krug koja usko surađuje sa Hrvatskom gospodarskom komorom, a koja joj je u sklopu obilježavanja Svjetskog dana poduzetnica dodijelila nagradu za menadžericu godine.
Vedrana je vlasnica brenda CHIX threading bar koji posljednjih godina slovi kao najbolje mjesto za uređivanje obrva. Ipak njezini barovi diljem Hrvatske ne nude samo to jer tu su još i usluge lash lift, brows up, make up za sve prigode, ali i bojanje obrva kanom. CHIX threading barovi nalaze u sklopu trgovačkih centara diljem Hrvatske pa ih tako možete pronaći na lokacijama u Zagrebu, Splitu, Solinu, Rijeci, Puli, Šibeniku, Zadru, Makarskoj, Osijeku, ali od nedavno i u Beču gdje su Vedrana i njezin suprug Josip, s kojim vodi posao, krenuli u jednu novu avanturu.
Kako je došlo do nominacije i kako ste se osjećali kada ste proglašeni najboljom?
Primila sam službeni mail da se prijavim na natječaj i pošaljem sve knjigovodstvene papire. Životopis i slično. Veselilo me što su me kontaktirali ali nisam se nadala da ću biti i nagrađena. Posebno me iznenadilo koliko je to bilo svečano, nagrade su uručivali u vijećnici HGK u Zagrebu od strane predstavnika predsjednika Milanovića, tajnika ministra gospodarstva uz brojnu publiku i kamere. Osjećala sam se ponosno na našu Hrvatsku, koja očito u sjeni podupire i prati pojedince.
U Hrvatskoj je tek nešto više od 20 posto tvrtki u vlasništvu žena, a 30 posto ako je suvlasništvo u pitanju. Kako to komentirate i zašto taj ženski svijet još uvijek nije ravnopravan s muškarcima u poslovnom svijetu?
Mislim da žene teže donose odluke koje mogu ili uspjeti ili propasti zbog vječne brige: o drugima, o budućnosti, o sebi. Te su odluke kao kockanje, nešto nestabilno i opasno. Baš ta barijerna kvaliteta je možda razlog kasnijeg uspjeha, zbog sklonosti žena da se predaju i budu vjerne. Osvijestiti sebe i društvo o potencijalu kojeg žene imaju i bez straha si dozvoliti priliku, to je meni pomoglo.
Radite u tvrtki Obrve koja je poznata po CHIX threading barovima diljem Hrvatske. Što je sve posao menadžerice? Koje sve obaveze nosite na svojim leđima?
Ako radiš ono što voliš, ne osjećaš teret donošenja teških odluka, rada i po noći i na praznike, stresa zbog kojeg nisi mogao zaspati. Nije to samo otvoriti novi bar, to je brinuti o zadovoljstvu klijenata, djelatnica, voditeljica, naučnica, popratiti sve dobrim proizvodima, marketingu, zdravoj radnoj sredini, da smo svi spremni za sve izazove prije nego se dogode. Prevencija, a ne gašenje požara. Predvidjeti situacije i napraviti plan. Ja sam i kozmetičarka, i medicinska sestra, i voditelj nabave, franšizer, i psiholog, i sociolog, i sudac i prijatelj. Mojem karakteru ta dinamika odgovara.
Živimo u vremenima kada nedostaje radne snage, kada se ljudi često mijenjaju u poslu... I to je nešto s čime se svi nose. Kako se prilagođavate i kako se snalazite u ovim specifičnim vremenima?
Zapravo se konstantno prilagođavam, brinem o razumnim granicama i njihovom kršenju. Što je uopće nužno da bude pravilo, koja pravila se mogu kršiti i što sve možeš tolerirati. Svakako je tolerancija ključ, ništa ne shvaćati osobno, i više puta oprostiti. Gledam na kolegice kao na prijateljice, i mlade ljude kojima sam ekstenzija kućnog odgoja ili podrške, sve s dozom humora. Prva sam koja griješi, ali kad savladaš sposobnost isprike i utišavanja ega, cijeli kolektiv povuče te kvalitete. Jako sam sretna što sam okružena svim tim predivnim osobama, bez njih ništa nije moguće i zbilja ih cijenim. Naučila sam biti zahvalna, a ne kritičar.
Nekada smo svjedočili onom politikom poslovanja 'šuti i radi'! Danas je to nemoguće jer nove generacije nisu sklone takvim pristupom. Kako vi motivirate djelatnike i što se sve trudite raditi kako bi djelatnici bili zadovoljniji i dulje se zadržali kod vas?
Kao sociologinja poznam dinamiku radno aktivnog stanovništva. U vrijeme industrijske revolucije mogao si radnika tretirati kako hoćeš, iz razloga što je tada egzistencija bila primaran razlog rada. Uslijedila je digitalna revolucija, gdje radnici već dijelom imaju situirane osnovne potrebe za život, tada se radi za komfor. Danas u socijalnoj revoluciji, generacije imaju već i jedno i drugo, sada je bitan zdrav stil života i luksuz. U tom duhu, prave vrijednosti radnog mjesta su fleksibilnost, razumijevanje, prijateljstvo i ugoda. Stava sam da je to normalno i trudim se biti u skladu s društvenim promjenama. Uz naravno odlična primanja i stimulirajuće postotke.
Zašto ste se odlučili uči u svijet obrva? Koje je inače vaše zanimanje i kako ste završili u ovom svijetu ljepote?
Ja sam diplomirana sociologinja i medicinska sestra, evo slijedom odluka i kozmetičarka, a zapravo menadžerica. Možda zvuči previše, ali jednostavno volim učiti i istraživati sva područja. Tako sam i u slobodno vrijeme rado savladavala i uljepšavanje, što nisam uopće smatrala vještinom. Vjerojatno sam zbog umjetničke crte s lakoćom oblikovala sebi obrve, izvlačila tuš liniju, crtala lakom po noktima i tome slično. Kada sam prvi put čula za threading, odlučila sam tu zanimljivost savladati. U sve se dajem 100%, pa sam tako i ovo digla na razinu da su svi bili oduševljeni. Krenula sam u mali obrt s tim, a sve dalje je teklo svojim tokom.
CHIX slovi za mjesto gdje se oblikuju najbolje obrve u Hrvatskoj. Koliko ste edukacije prošli i koliko ulažete u edukaciju svojih djelatnica?
Nisam prolazila edukaciju, samouka sam u navedenoj vještini. Uz osobne vještine slikanja i crtanja, jasno sam znala što napraviti i na kojem licu. Svakako za edukacije tada nismo imali sredstava jer su bili van Hrvatske, pa sam sve što sam mogla radila sama. Čak sam i knjigovodstvene usluge za obrt radila sama u početku, na temelju priručnika kojeg sam dobila na poreznoj upravi. Problem koji je trebalo riješiti je naučiti to isto nekoga tko sam nije razvio umjetničko oko. Godinama sam detaljno i pravilno uređivala tijek vlastite poduke novih kolegica, što je vjerujem rezultat analitičkih kolegija na studiju jednopredmetne sociologije.
Osim što je vaš posao poznat po dobro očupanim obrvama, vi ste osmislili i dvije olovke za obrve koje prodajete na CHIX lokacijama. Kako to da ste odlučili uči i u svijet kozmetike?
Olovka za obrve je bila obavezna, koliko god mi je teško bilo ući u posao proizvodnje i prodaje, znala sam da ju trebam. Naime uvidjela sam da nemam adekvatan materijal, sve moguće proizvode sam probala. One koje bih klijentima preporučila bi se rasprodali, i svejedno za neke nisam mogla pronaći nijansu koja bi sjela na lice. Isto tako, smišljala bih sama što bi određenim obrvama trebalo, možda keratinski regenerator za kosu ako vjerujem da bi toj klijentici trebalo izravnati ricaste dlačice, ili sapunom češljati lepeze da idu prema gore… U svakom slučaju, masovni proizvođači izbacuju proizvode koje sam ja trebala i prije 13 godina, ali ih nije tada bilo. Olovka je kreirana za rad u našim threading barovima, no s vremenom je došla u prodaju i za kućnu upotrebu.
Koliki je teret biti najbolja menadžerica u Hrvatskoj? Sputava li vas to da se nekada opustite ili baš naprotiv volite opušteni način rada?
Posao menadžera je stresan, ali s godinama sve lakši, zapravo svaki trud dođe na isplatu. Danas sam imuna na stres i uopće ga ne doživljavam fizički. O poslovanju pričam razumno bez strasti, i uživam kao nikad prije.
Danas svjedočimo da je sve više privatnih poduzetnika, mladi sve više otvaraju paušalne obrte, svi se nekako okreću svojim idejama. Koji je vaš savjet za ljude koji se boje uči u svijet poduzetništva i na što trebaju paziti?
Dajte si šansu. Umjesto npr. kupnje automobila uloži u ideju. Makar propala, imati ćeš mir jer si barem probao.
