Kao pozadinska referenca rada je animirani film 'Surogat' iz 1961., kultni rad Dušana Vukotića, autora Zagrebačke škole crtanog filma. Reducirana animacija popraćena nervoznim jazzom, donosi jednostavnu priču o čudnom trokutastom debeljku koji dođe na plažu, i sve što mu treba jednostavno napuše. Tako napuše i vlastitu partnericu, ali na kraju jednako tako kako je lako došao do svega – to i nestane, on sam sebe lijepo ispuše.
Žižić/Kožul, Inflatable Realities, beton, 2014-2015.
Supermodernizirani, pola stoljeća poslije stojimo pred 'Inflatable Realities', a instalaciju čine
luftići, kolutovi i druge kupališne igračke izrađene
od betona. Monokromni i tvrdi materijal, u kontrastu sa svojim obličjem i očekivanjem mekoće i podatnosti, sugerira
podvojenost kao ključ za razumijevanje postranzicijske realnosti. Riječ je o raskoraku između službene slike i stvarnih situacija čiji je ekvivalent prštava turistička propaganda, s jedne, te zbilja betoniranog i plastificiranog priobalja s druge strane. Napuhana priča o uključivanju u društvo prosperiteta prometnuta devedesetih godina, danas se pokazuje kao iluzija. Nešto kao slijetanje na beton kako se tko dočeka... U metafori o rasplinutome mjehuru od sapunice razabire se i opsjenarska logika neoliberalizma, održavanje privida lake dostupnosti lagodne egzistencije, potpomognuto spektaklom vizualne komunikacije. Nailazimo na labilnu granicu stvarnosti i surogata, promotivnih slika i paralelnog koprcanja pod nestabilnim uvjetima proizvodnje i ubrzanim tempom potrošnje koja obećanjima sjajna provoda i ispunjena slobodnoga vremena zakriva dobro utržive metode.
Žižić/Kožul, Inflatable Realities, beton, 2014-2015.
Foto: Damir Žižić; Arhiva Storyja
