
Gostujući u Jutarnjem showu Antene Zagreb, ambasadorica ovogodišnjeg Hanžekovićevog memorijala Blanka Vlašić je izjavila: "Bilo je trenutaka kad sam pomislila da više nikada neću skočiti. Jer osjećam bolove ne samo kad skačem i treniram nego i u svakodnevnom životu. Osobito ujutro. Koliko god da sam pospana uvijek me razbudi. To će vjerojatno biti kako treba i ja ću vjerojatno opet skakat, međutim uvije postoji ono ako, naravno. Čovjek mora biti spreman na to da je možda Božji plan za tebe malo drugačiji! U ovom trenutku me srce još uvije vuče na terene. Osjećam da imam još uvijek mnogo toga za dati. Osjećam se dobro bez obzira što imam toliko godina. Motiviranija sam nego ikad i svaki dan radim najbolje što mogu. A što će biti sljedeće godine ili čak sutra. To ne mogu prognozirati!".
Blanka Vlašić i Saša Lozar Na pitanje domaćina showa Saše Lozara o tome kakav je osjećaj nastupati pred domaćom publikom, Blanka je odgovorila: 'Pred domaćom se publikom svatko ima potrebu dokazati u najboljem svjetlu. Oguglala sam već na tremu na velikim natjecanjima, ali na Hanžeku me već dva dana ranije počinje hvatati trema. To daje posebnu draž. Onaj sportaš koji to zna usmjeriti u pravom smjeru onda rezultat na kraju ispadne i bolji. U panici je draž!', rekla je Blanka i zaključila kako će 'panika' zbog domaće publike svakako pomoći i njenoj kolegici Sandri Perković. Blanka je nastavila govoriti o temi koja ovih dana zaokuplja sportsku javnost. Objasnila je kako joj je vjera u Boga pomogla da prebrodi najteže trenutke: 'To su neke stvari koje su pitanje stava, koje su pitanje pogleda na život. Ja sam dopustila da me definira moj rezultat. Ni jedan čovjek nije ono što radi. Mi smo prije svega Božja dica! Ono što ja radim mene određuje, ali nije moj pravi identitet. Od trenutka kad sam se ustala ujutro sam razmišljala o toj tetivi. Hoće li biti bolje. Otac bi me potjerao doma puno puta kad ne bi napravila vježbu jer ne bi mogla. Ja sam razmišljala koliko je to koraka unazad. U tom trenutku kad mi je bio oduzet način života na koji sam navikla živjet i koji je bio moj kriterij svega, jednostavno da sam se našla u jednoj crnoj rupi. Promijenila sam stavi i rekla sam si što god bilo ja ću bit ok!' Fotografije: press Antene Zagreb