Maja i Ivan uplovili su u bračnu luku prije mjesec dana. Iako su i prije braka živjeli zajedno, nisu imali praksu zvati roditelje na zajedničke večere ili ručkove. No, sada to više nisu mogli izbjegavati, te su odlučili iskoristiti prvi slobodni vikend kako bi roditeljima pokazali da savršeno upravljaju svojom kuhinjom i ne nedostaje im njihovo stručno vodstvo.
Tako je Maja krenula s vrlo optimističnim planom. Sve je isplanirala, od predjela, juhe, glavnog jela, pa do deserta. Za predjelo je zamislila je rižoto od koprive, juha je trebala biti njezina omiljena, od poriluka i začinskog bilja. Za glavno jelo željela je oduševiti roditelje pečenom grdobinom, dok je za desert zamislila panna cottu sa šumskim voćem. Sve je kupila dan ranije, a ni ona ni Ivan nisu vidjeli gdje bi stvari mogle krenuti nizbrdo. Očekivanja, su naravno, bila velika.
No ipak, trema je napravila svoje. Iako je Maja pažljivo očistila koprivu, izrezala luk i pripremila temeljac, Ivan je u trenutku nepažnje zaboravio na rižoto. Točnije, dobro je postupio s lukom i s koprivom, dodao je rižu, ulio temeljac, no onda je krenuo čistiti poriluk za juhu, a rižoto se raskuhao, i zalijepio za podlogu tave. Maja je odlučila da propali rižoto neće upropastiti njezin ručak. U trenutku se dosjetila kako će na topli kukuruzni kruh koji je kupila u pekari staviti Podravka kokošju paštetu, malo svježeg kopra i koju maslinu. 'I to će biti super, čak bi onaj rižoto izgledao malo pretenciozno, kad bolje razmislim', rekla je Ivanu koji se bez pogovora složio.
Nakon improviziranog predjela, oboje su se bacili na kuhanje juhe. Poriluk je bio savršeno isjeckan, temeljac od povrća skuhan dan ranije. Maja je stavila dinstasti poriluk, i nakon nekoliko sekundi zazvonio je telefon. Njezina svekrva, Ivanova majka, koja je zaključila da je prevruće, a ona ima nizak tlak da pa je bolje da ručak odgode za neki drugi dan. Maja je pokušavala svekrvu nagovoriti da ipak dođe i da će joj oni platiti taksi, kada ju je iznenada iz kuhinje dopro miris zagorenog poriluka. Maja je slušalicu gurnula Ivanu u ruke, i otrčala do lonca. Imala je što vidjeti, poriluk je u potpunosti izgorio. 'Nema smisla raditi drame, napravit ćemo juhu iz vrećice, uvijek imamo Podravkinu goveđu s tjesteninom, i nećemo se živcirati', govorio je Ivan, dok je Maja odlučila kako će dalje.
Shvatila je da ni ne želi pokušavati napraviti grdobinu koju je planirala, jer joj očito danas ništa ne ide od ruke. 'Kad je već sve u tome tonu, onda ćemo i za glavno jelo imati nešto od Podravke, na primjer, njihov goveđi gulaš', zaključila je, a Ivanu je pao kamen sa srca. Hvala bogu da je desert napravila jučer, jer već vidi da bi i tu došlo do komplikacija.
Za pola sata i Majini i Ivanovi roditelji su došli na ručak. Iako se napetost dala rezati u zraku, dobra atmosfera uskoro je zavladala kuhinjom. Brusketi, pa juha, onda gulaš...roditelji su bili fascinirani. 'Evo, kako je lijepo da ste usvojili dobre navike iz djetinjstva. Svi koji su kao mali jeli Podravkine proizvode, bez njih više ne mogu. Tako nam je drago da niste krenuli u ove današnje moderne kuhinje s jelima koja nitko ne zna ni izgovoriti, gdje se ne zna što je što', zaključila je ponosno Ivanova mama, a svi su se složili. Posebno je bila zadovoljna Maja, koja zna da će sljedeći put njezin najveći saveznik u savršenom ručku od početka biti Podravka.
