Nikad nisam bio sretniji! Drago mi je što sam dobio curicu jer se sada ne moram bojati da će mi se dijete baviti boksom - rekao nam je vidno uzbuđen Željko Mavrović u svibnju 2003.,kada je na svijet došla njegova kćer Arijana. No brige i bojazni nikada ne zaobilaze roditelje, pa tako nisu ni nekad najboljeg hrvatskog boksača koji već dulje strepi za budućnost svoje djevojčice. - Posljednjih godina ništa me nije toliko rastužilo kao činjenica da dijete koje odgajam i volim nije imalo sreće. Često sam plakao s tim djetetom. S dvije godine sve je bilo potpuno normalno, ali dogodila joj se upala mozga. U samo nekoliko sati pala je u komu u kojoj je bila petnaestak dana. Nakon toga smo tri godine radili s njom, pokazivala je neki napredak, ali u jednom trenutku kao da je odbacila sve vrste terapija... Jelena i ja smo se puno puta oprostili od Arijane - objasnio je Željko u dokumentarnom filmu ‘Irokez’ koji donosi priču o njegovu životu i karijeri. A u intervjuu za Večernji list objasnio je razloge zbog kojih je u filmu mladog redatelja Matije Vukšića, koji je prošli tjedan otvorio ZagrebDox, prvi put javno progovorio o dramatičnim životnim trenucima koji su njemu i supruzi Jeleni, ali i njihovoj kćeri, iz temelja promijenili život. - Kad smo počeli snimati, nisam ni uzeo u obzir tu činjenicu o Arijani, mislio sam da ćemo pričati o boksu, poslovanju, a onda smo se supruga i ja zapitali kako ćemo se pred kamerama odnositi prema tom dijelu svojeg života, koji dosad nismo davali u javnost. Dosta smo se kolebali dok nismo shvatili da, ako je to naša priča, onda neće moći postojati bez Arijane. U filmu smo kratko i jasno rekli kako to doživljavamo i kako se s time nosimo, a i nakon filma nisam spreman tu temu rastezati u medijima, na okruglim stolovima niti od toga napraviti crnu kroniku. Smatram da te male duše koje nisu predisponirane biti zdrave, daju svojim roditeljima velik zadatak. Roditelji nikada ne bi upoznali sebe ni svoj međusobni odnos da im u životu ne dođe takvo dijete. Bilo bi iznimno grubo reći da je to dar, ali to je definitivno velik izazov s kojim roditelji, ako se znaju nositi, i to nadrastu, izrastaju u dobre ljude i dobre roditelje. To je ujedno i moja poruka roditeljima koji imaju sličnu djecu, a i onima koji to gledaju sa strane. Da je teško, teško je. Zahtijeva puno odricanja, ima puno tuge i boli u svakodnevnom životu, no sve je to ljudski izdržljivo i ima svoj smisao. Ništa što se događa nije bez razloga. Nema slučajnosti. Stvari se postavljaju pred ljude da bi se pomoću njih išlo do cilja, a to je da budemo što je moguće bolji ljudi - prvi je i posljednji put otvoreno progovorio o svojoj intimi Željko Mavrović. Napisala Nikolina Kunić Fotografije arhiv Storyja i Pixsell
