Mnogi od nas naprosto obožavaju ‘Casablancu’. I to s razlogom. Ne morate voljeti patetičnu romantiku kako biste pali na film koji je nastao u jeku Drugog svjetskog rata, a ponovno nas, čak 70 godina poslije uspijeva ostaviti bez daha. Dirljiva priča o sukobu vrline i ljubavi u kojoj ‘on’ mora odabrati između ljubavi prema ženi i onoga što je ispravno - živi vječno. Taj Oscarom nagrađen film neprestano se nalazi na vrhu ljestvica najboljih filmova svih vremena. Ali cijela priča ne drži vodu bez njega - markantnog Humphreya Bogarta, najveće filmske zvijezde svih vremena i nezaobilazne kulturne ikone pred kojim pripadnicama nježnijeg spola zaklecaju koljena. Rođen u dobrostojećoj obitelji engleskih, nizozemskih i španjolskih korijena s očeve, a velških s majčine strane put do slave i uspjeha već mu je odmalena bio ucrtan. Upravo se njegov datum rođenja, koji je prema svemu sudeći 25. prosinca 1899., često dovodio u pitanje, za što je navodno bio zaslužan Warner Bros kako bi neodoljivoga glumca smjestio u romantičan kontekst holivudskih priča. Utjecajni i imućni roditelji Belmont DeForest Bogart i Maud Humphrey odgajali su troje djece, najstarijeg Humphreya te djevojčice Frances i Catherine Elizabeth u svoj raskoši koju su pružali elitna njujorška četvrt Upper West Side i idealno zamišljeni obiteljski vikendi na imanju u državi New York. Ipak, roditeljima je utrka za moći i bogatstvom katkad bila ispred svega, tako da za kirurga i komercijalnu ilustratoricu nijedna cijena nije bila previsoka za ostvarenje njihovih snova. Emocionalno uskraćen, glumac je izjavio: - Odgojen sam bezosjećajno, ali i vrlo pošteno. Poljubac je u našoj obitelji bio pravi događaj. Naši majka i otac nisu se brinuli za moje sestre i mene. Kao i brojne holivudske priče, početak ove, za budućeg miljenika publike i kritike nije bio posut ružama. Već se kao dječak našao u središtu pozornosti jer ga je majka tjerala na poziranja za potrebe svojeg posla pa su vršnjaci ismijavali Bogarta na račun neodoljivih uvojaka, sladunjavih fotografija te imena Humphrey. - Ne mogu reći da sam volio majku, ali sam joj se svakako divio - priznao je Bogart koji je kao tipičan predstavnik zlatne mladeži pohađao privatne škole, prvo Delancy, a zatim Trinity. Mrzovoljan i nezainteresiran, prestižne fakultete izmjenjivao je svako malo, no čak ni prezime nije bilo dovoljno jak adut na glasovitom Yaleu, s kojeg je izbačen 1918. Prema nekim pričama, prešao je granicu ravnateljeva strpljenja klasičnom mladalačkom psinom, prema drugima njegov razmaženi stav fakina bio je neprihvatljiv, a neki, pak, misle kako ga je s fakulteta povukla upavo obitelj osramoćena njegovim lošim ocjenama. Mladost-ludost, tako bi se najslikovitije mogao opisati život buntovnog mladića kojeg je upravo put bez jasnog cilja i plana odveo u nepoznato. Sa 18 se našao u mornarici. - S osamnaest, rat je izgledao kao sjajna stvar. Pariz! Francuskinje! Ma dovraga sve! - bile su uspomene mladog mornara. Upravo iz tog vremena potječu i priče o njegovu ožiljku zbog kojega je navodno i razvio karakteristično šaptanje. Ipak, spomenuti događaj svodi se na rekla-kazala pa se pričalo o različitim scenarijima; od nesreće na brodu, tučnjave sa zatvorenikom do nesreće iz djetinjstva. Karijera budućeg vladara filmskog platna počela je neslavno, na početku je radio kao brodar, pa kao prodavač obveznica. Očeva sklonost morfiju i nekoliko loših investicija obitelj su dovele na rub financijskog kraha, a mladi je talent probleme preuzeo na sebe, pa čak i nakon očeve smrti otplatio sve dugove. Okolina u kojoj je odrastao naprosto mu se gadila pa su prkos i nekonvencionalnost postali obrazac njegova ponašanja. Prijateljstvo iz djetinjstva s Billom Bradleyem, čiji je otac bio vladar zabavne industrije, otvara mu vrata novog životnog poglavlja. Nakon što se okušao kao redatelj, scenarist i producent, u čemu se nije iskazao, rodila se znatiželja prema glumi, ali i alkoholu te razuzdanim izlascima do sitnih jutarnjih sati. Odgajan skeptično prema glumačkom pozivu, koji je obitelj smatrala ispod razine džentlmena, počinje njegov uspon u kazalištu sredinom 1920-ih. - Gluma je baš kao i seks: ili to napraviš i ne pričaš o tome ili, pak, to ne napraviš i pričaš o tome. Upravo sam zato sumnjičav prema ljudima koji previše pričaju - izjavio je. I upravo tada, na početku karijere zaljubljuje se u zanosnu brinetu, također brodvejsku glumicu Helen Menken. Ubrzo su se vjenčali, 1926., a ljubav kojoj se nazirao kraj već sljedeće godine, završili su prijateljskim odnosom do smrti. Brodvejska predstava ‘Nervs’ okupila je sjajnu ekipu, u kojoj su, osim Bogarta, igrali Kenneth MacKenna i fatalna ljepotica Mary Phillips, koja će s obojicom stati pred oltar. U travnju 1928. vjenčao se djevojkom krupnih plavih očiju, izrazitog temperamenta i ishitrene naravi, tad već publici dobro poznato kazališno lice, u stanu njezine majke. Tada su se, u jeku ekonomske krize, vrata Hollywooda otvorila i dotad slabo poznatom Bogartu, no njujorška kazališna scena i losanđeleska filmska platna uzela su danak; brak je stajao na klimavim nogama. Mary se zbog njega nije željela odreći karijere pa je odlučila ostati u New Yorku, a on je utjehu pronalazio u alkoholu. - Cijeli svijet kasni tri pića. Ako bi svi popili ta tri pića, nikad ne bismo imali problema - znao je govoriti. Iako tek na počecima, karijerom je bio nezadovoljan. Uz to, preminuo mu je otac pa je postao depresivan, iritantan i nerijetko pijan. Filmska karijera otisnula se ekranizacijom predstave ‘Okamenjena šuma’. Put prema vrhu bio je otvoren, no ipak se nije uspio riješiti nesigurnosti i kompleksa iz djetinjstva. - Ne mogu se upustiti u raspravu a da se to ne pretvori u svađu. To zacijelo ima veze s mojim tonom glasa ili facom. Nitko me ne želi vidjeti. Pretpostavljam zato što sam težak - opisao se. Budući da je sredinom tridesetih Mary slovila za puno popularniju glumicu od svoga supruga, te se povlastice nije željela odreći. Iako su pokušavali izgraditi život na obroncima Los Angelesa, nesuglasice su učinile svoje pa su se 1937. odlučili razvesti. Često se kaže ‘treća sreća’, no kad je riječ o ljubav, kao da je za Humphreya svaka sljedeća veza bila još kontroverznija, turbulentnija i dramatičnija. Kad se sredinom ljeta 1938. treći put na vječnu ljubav zakleo živahnoj Mayo Methot, nije bio svjestan da je riječ o paranoičnoj i destruktivno ljubomornoj ženi. Uvjerena da je muž vara, Mayo je stekla status kraljice teatralnih svađa na rubu fizičkog obračuna. Mediji su obožavali scenarije paljenja kuće, bacanja stvari, ozljeđivanja nožem, no ni Bogart nije ostajao imun na nasilništvo. Zvali su ih borbeni Bogarti. “Brak Bogarta i Methot bio je nastavak Građanskog rata, prava katastrofa!”, mislili su najbliži prijatelji, a tek su malobrojni shvaćali zašto još uvijek dijele svakodnevicu. Zajednička strast prema piću bila je neminovna. “Ne bih dao ni dva centa za damu bez temperamenta”, opravdavao je destruktivnu vezu. Tisak je obožavao Bogarta jer je bio osvježenje u holivudskom kolažu jednakih likova i baš tad, na početku 1940-ih dogodilo se ono što je i sam dugo iščekivao. Zaredali su se veliki naslovi: ‘Visoka Sierra’, ‘Casablanca’, ‘Malteški sokol’, ‘Blago Sierra Madre’ pa se nekad povučeni dječak iz neodoljivog zavodnika transformirao u nedodirljivog vladara s prepoznatljivom filmskom osobnošću okorjelog cinika. Trijumfi su se nizali s naslovima ‘Duboki san’, ‘Otok Largo’, ‘Američka kraljica’... Unatoč tadašnjem uspjehu, može se reći da je ‘Imati i nemati’ iz 1944. ostavio najdublji trag na Bogartov život. Tad je upoznao 19-godišnju Lauren Bacall, manekenku koja je baš uz njega zaplivala glumačkim vodama. - Upravo sam vidio tvoju probu. Zabavit ćemo se zajedno - bile su riječi upućene mlađahnoj Lauren nakon čega počinje njegova ljubavna afera s glavnom glumicom. Kratko su uživali u tajnoj ljubavi jer se u veljači 1945. Bogart razveo od Mayo i već 21. svibnja postao suprug mlađahne Bacall. Tajna sretnog braka skrivala se u njezinoj toleranciji prema Bogartovu piću i njegovoj popustljivosti prema mladalačkoj hirovitosti supruge. Kruna ljubavi dogodila se 1949., rođenjem sina Stephena, a tri godine poslije na svijet je došla njihova kći Leslie. Trijumfi su Bogartu priskrbili kultni status, a ‘Afrička kraljica’ s Katharine Hepburn donijela mu je jedini Oscar, 1952. - Način kako preživjeti Oscare jest pokušati ne osvojiti drugi. Previše ga zvijezda osvoji pa pomisle da su se nadmašili. Rezultat: mnogo dosadnih izvedbi u dosadnim filmovima - izjavila je legenda iza koje je još uvijek čvrsto stajala supruga, odrekavši se glamura i blještavila L. A.-a. Njegova je veličina u drugi plan bacila i aferu početkom 1950-ih, kad je pijan izazvao nerede, u kojima su ozlijeđene dvije žene. Ipak, sredinom 1950-ih nazire se kraj blještavilu života Bogarta. Kao strastveni pušač obolio je od tumora jednjaka, no tu bitku nikad nije ni vodio. O tome nije pričao, odbijajući otići liječniku. Posljednje su mu riječi postale legenda: “Nisam trebao viski zamijeniti martinijima.” Njegov prerani odlazak u siječnju 1957. bio je podsjetnik na jedan ispunjen život, o kakvome mnogi samo mogu maštati. O najvećima samo najbolje, a tako je i bilo. Katharine Hepburn od prijatelja se oprostila riječima: - Bio je jedan od najvećih frajera koje sam ikad upoznala. Hodao je sredinom ceste. Bez možda, da ili ne. Volio je piti. Pio je. Volio je jedriti na brodu. Jedrio je na brodu. Bio je glumac. Bio je sretan i ponosan što je glumac. Kako je govorio u ‘Casablanci’: “Uvijek ćemo imati Pariz”, a mi ćemo uvijek imati Humphreya Bogarta i crno-bijelu uspomenu na zavodnika.
Napisala Ana Lukiček Fotografije Getty, ImageForum, Wire/Guliver
