Književnu kritiku osvojila je prvom knjigom ‘Puhač stakla iz Murana’, a prošlog tjedna Marina Fiorato boravila je u Zagrebu, gdje je predstavila svoju novu knjigu ‘Gospa od badema’, u izdanju Profila. Simpatična i nasmiješena majka sina Conrada i kćeri Ruby priznala je da se nikada ne bi preselila u Hollywood, da ju je Zagreb oduševio te će se na ljeto vratiti u Hrvatsku na odmor, a svojim djelima želi poručiti da je u životu najvažnija ljubav.
Story: Otkud vam ideje za knjige?
Od svuda pomalo. Onu za ‘Gospu od badema’ dobila sam čitajući deklaraciju na stražnjoj strani boce amareta. Ponekad vidim neki članak u novinama ili nešto što čujem na radiju, kako je bilo u slučaju knjige ‘Puhač stakla iz Murana’.
Story: Zašto su radnje svih vaših djela smještene u Italiju?
Obožavam Italiju, otac mi je iz Veneta, u Veneciji sam studirala, a ondje sam se i udala. Nešto me privlači ondje... Još ne znam hoću li ikad promijeniti mjesto radnje. Cijelo to okruženje, renesansa, stari majstori, zanati, sve me to privlači.
Story: Kako ste istraživali za knjige?
Tijekom pisanja prve knjige sjedila sam u kafiću koji je ujedno i knjižara. Na stolu bi mi stajale knjiga i kava, a pokraj mene u kolicima sin koji je spavao. Pisala sam i po sjećanju, a za knjige koje su uslijedile mogla sam otputovati u Italiju i vidjeti sva mjesta o kojima sam pisala.
Story: Knjigu ‘The Botticelli Secret’ najavljuju kao novi ‘Da Vincijev kod’.
Laska mi usporedba, do čega je došlo jer moja knjiga dekodira Botticellijevo ‘Proljeće’. Prostitutka i svećenik udružuju snage i pokušavaju otkriti tajne slike putujući Italijom. Više ne mogu otkriti.
Story: Zašto se u svakom vašem djelu pojavljuje žirafa?
Slučajno. U prvoj knjizi žirafa dolazi u Veneciju jer su prije svi monarsi imali egzotične ljubimce. Kad sam radila na drugoj knjizi, vidjela sam sliku Noine arke na kojoj su bile dvije žirafe i to iskoristila. Na treću sam knjigu namjerno stavila žirafu obitelji Medici. Pomalo je to postala šala, ali i talisman.
Story: Radili ste vizuale za U2, Rolling Stonese, glumili...
Da, ali ako pogledam svoj život, pisanje je uvijek bilo prisutno.
Story: Tko prvi čita vaše tekstove?
Suprug. Čim završim poglavlje, dajem njemu na čitanje. On stavi opaske, pa oko toga raspravljamo. Istu stvar radim i ja s njegovim scenarijima.
Story: Željeli biste napisati scenarij za njega?
Da, ali bilo bi mi drago da on režira film prema jednoj od mojih knjiga.
Story: ‘Puhač stakla iz Murana’ postat će film?
Trebala bih napisati scenarij, ali nikako ne stignem. Imam i dobar razlog - stalno putujem, što je predivno. Čim se vratim iz Hrvatske, počinjem pisati. Film će biti drukčiji od knjige jer će biti suvremena priča.
Story: Hoćete li glumiti u njemu?
Nikako! Glumila sam u filmovima svoga supruga, ali uvijek male uloge gdje i ne govorim. Najčešće sam mrtva ili me netko ubije... Hm, možda mi muž zapravo želi nešto poručiti.
Story: Kako je surađivati sa suprugom Sachom Bennettom?
Odlično! Stvarno je impresivno vidjeti ga na setu. On je redatelj i 200 ljudi pazi i sluša samo njega. Kod kuće ne mogu natjerati klince da odu u krevet na vrijeme, a on bez problema upravlja svim tim ljudima.
Story: Tko ima zadnju riječ kod kuće?
Imamo odnos dobar-loš policajac. Ja vodim kućanstvo, ali ako su djeca zločesta, kažem im: čekajte da vam se otac vrati. On je autoritet, ja sam mekša.
Story: Koliko vas je majčinstvo promijenilo?
Sada sam emotivnija i često plačem, što je ludo. Teško mi je kad nisam s njima. Stalno ih zovem da čujem kako su i što rade. Kad imaš djecu, postaješ ranjiv jer ih ne možeš uvijek zaštititi.
Story: Znaju li da im je mama poznati pisac?
Ne, i nije ih briga. Misle da je svačija mama spisateljica, a svačiji tata redatelj. Pokazala sam im prvu knjigu i posvetu koja je za njih, ali nije ih zanimalo jer nije bilo fotografija životinja.
Razgovarala Maja Šitum
Fotografije Matea Smolčić, Camerapress
