U Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog nas danas, 29. rujna, očekuje prava poslastica pod nazivom 'LAJNAP stand up comedy'. Na pozornicu će tada izaći četiri dobro poznata komičara Aleks Curać Šarić, Goran Vugrinec, Vlatko Štampar i Saša Turković te sve prisutne, kao uvijek, nasmijati do suza.
Večer je rasprodana, no mi smo je iskoristili kao povod da porazgovaramo s dečkima o - svemu. Nakon Aleksa Curaća Šarića, na red je stigao Goran Vugrinec.
Zašto ste se odlučili baviti stand-upom? Kako je na to reagirala vaša okolina/obitelj/prijatelji?
Prvi put kad sam vidio nastup komičara Eddie Izzarda kroz glavu mi je prošlo “ja želim ovo raditi”. Nisam se inače smatrao duhovitom osobom jer sam humor razvio kao obrambeni mehanizam u manjku samopouzdanja. No nakon prvog nastupa osjetio sam da je to to, užitak i pozitivna vibra i prilika da me se čuje, da podijelim nešto sa zajednicom. Prijatelji su uvijek bili podrška, pogotovo na lošim gažama, samo oni bi se smijali, naravno ne iz pravih razloga, no bili su tamo. Roditeljima je bilo važno da sam sretan i da ne gladujem, mami pogotovo.
Može li se u Hrvatskoj živjeti od stand-upa?
Može. Kad radiš ono što voliš i radiš sa strašću, novac dođe sam od sebe. I publike. Hvala publici.
Imaju li Hrvati smisla za humor? Jeste li u nekom dijelu Hrvatske posebno dobro prihvaćeni?
Hrvati imaju smisao za humor. Možda se čini drugačije jer samo navikli na “Nad lipom” razinu humora, no Hrvati kuže i pametne i glupe i zeznute i crne, sve fore. Ponekad se to boje pokazati, pogotovo na početku nastupa, ali kad se opuste baš su prava ekipa za graditi show. Prošao sam zaista svim dijelovima Hrvatske i ljudi nas zaista svuda prihvaćaju. Uvijek se veselim gostovanjima van Zagreba.
Jeste li ikad naišli na žestoke kritike vašeg nastupa?
I noga u dupe je korak naprijed, kako bi moja mama rekla. Konstruktivna kritika je uvijek dobrodošla. Čak i ako se ne slažem s komentarom, mislim da je važno za razvoj čuti i što druga strana misli. Za sada su najžešći kritičari prijatelji koji umiru od smijeha isključivo kad fora ne prođe.
Koristite li smisao za humor i u vašem privatnom životu? U kojim situacijama?
Da, naravno! Pa to je super moć. Imam mogućnost i u tmurnim situacijama baciti foru i dići atmosferu. Razbiješ neugodnost u zraku, malo skreneš tok misli na nešto glupo duhovito, pomaže. No najviše uživam u zafrkavanju s curom i frendovima. Kakva tu međusobna paljba i salve fora znaju pasti, umirem od smijeha.
Ima li društvo očekivanje da ste uvijek duhoviti?
Super je imati prijatelje koji su duhovitiji od mene pa u društvu uživam slušajući kako se prepucavaju forama. A i njima je super da malo šutim. Tu i tamo, pogotovo pri upoznavanju s novim ljudima u društvu zna pasti “Goc vam je komičar, aj ispričaj foru, pokaži ljudima”.
Politička korektnost i cancel kultura su danas sveprisutni. Koliko to utječe na vaš materijal tj. morate li se suzdržavati?
Nimalo. Štoviše, potiče da se o nekim drugim stvarima može raspravljati kroz paralelu prema političkoj korektnosti i cancel kulturi. Lako se može plesati na toj granici i davati priliku dijaloga za sve perspektive. Svoj materijal ne cenzuriram, no na društvenim medijima ću objaviti blažu verziju, više kao navlakušu za pravu foru u nastupu.
Koji su vam uzori u stand-upu?
Eddie Izzard. Otkrio mi je stand-up. Bill Burr, Jimmy Carr. I legenda George Carlin.
Što vam daje najviše inspiracije za materijal, kako kreirate fore?
U jednom trenutku se samo upali lampica 'ovo bi mogla biti dobra fora'. Može biti neka svakodnevica, ili članak u novinama, ili vidim da netko nešto radi… U zadnje vrijeme volim društvenu kritiku. Zapakirati foru o moralu i etici u foru o narkomanima i pretilim ljudima. Supermi je kad publika uz smijeh dobije i još nešto više.
Kakvi su planovi?
Zaraditi milijun eura. Na dobrom putu sam, još dva milijuna eura.
