Još od vremena Bijelog dugmeta pa do ovogodišnje nominacije za prestižnu glazbenu nagradu Grammy, Goran Bregović niže same uspjehe. Posljednji album ‘Alkohol’ koji se sastoji od dva dijela, ‘Šljivovice’ i ‘Champagnea’, ozbiljan je kandidat za tu nagradu u kategoriji Najbolji suvremeni world music album. Iako Goran nerado govori o tome, taj nam je 59-godišnjak u telefonskom razgovoru otkrio ponešto o ženama, djeci, ali i unuci čiju je majku Željku dobio iz kratke mladalačke veze sa sarajevskom plesačicom. Story: Vaš posljednji album dobro je prošao i u Americi, što je potvrđeno nominacijom za Grammy. U čemu je tajna vašeg uspjeha? Riječ je o pravoj, poštenoj, prirodnoj i originalnoj glazbi. Istina je da smo mala glazbena kultura, ali možemo ostvariti razna čuda. Ovo je glazba koja je našla put do svojih slušatelja. Ako si naivan, misliš da je cijeli svijet stavljen u televizor. No svijet je ljepši i šareniji nego što izgleda na TV-u i nije sva glazba na MTV-ju. Prodao sam milijune ploča a da nikada nisam bio na televiziji. Postoji odrasla publika kojoj nitko ne treba govoriti što će slušati. Story: Što očekujete od nominacije za ovu prestižnu glazbenu nagradu? O tome vam ne mogu ništa reći. Story: Postigli ste velik uspjeh. Jeste li danas dovoljno bogati da možete raditi samo ono što volite ili vas novac i dalje motivira? Nikad ne bih volio raditi za novac nešto što ne bih radio besplatno. Tako zamišljam svoju slobodu i tako od početka nastojim živjeti. Ne zanima me nešto što bih radio samo za novac. To mi nije nužno. Story: Čini se da je vaša majka u mladosti imala velik utjecaj na vas. Branila vam je da upišete likovnu školu, ali ona vam je kupila prvu gitaru? U životu doista nikada nisam radio ništa drugo osim glazbe. Čini se da je sve bilo tako posloženo da zauvijek odbacim fakultet i počnem se baviti ovim poslom. Majka nas je pokušavala školovati i, kao što bi učinila i svaka normalna majka, odvratiti od nečega ovakvoga. Story: Prvi ste novac zaradili sa 16 godina: svirali ste narodnjake u kavani u Konjicu, prodavali novine, radili na gradilištu... Je li rano osamostaljenje preduvjet za uspjeh? Ne mora značiti da je važno za uspjeh, ali za sretan život jest. Uspjeh nije najvažniji. Najvažnije je da dobro živiš sam sa sobom i da imaš unutarnji mir. Uspjeh je nešto što se pojavi s vremenom. Meni je važno da radim ono što volim, da mi život protječe lijepo, da su oko mene ljudi koje volim, da se događaju lijepe stvari. A u tome sam imao sreće cijeli život. Da sada odem za Michaelom Jacksonom, ne bi mi bilo žao. Imao sam dobar život i znao sam živjeti. Story: Obožavateljice, droga i razuzdani tulumi uvijek se vezuju uz velike rock skupine. Jeste li vi imali mjere kad je o tome riječ? Ne, ponašali smo se da gore nije moglo. Story: Koliko su kod vas slava i novac zaslužni za uspjeh kod žena? Zato što sam slavan i bogat?! Na mene su skakale žene kad sam imao 17 godina, tako da uistinu ne znam. Story: Kako ste osvajali žene? Pjesmom? Ne znam. Iskreno, ne vjerujem u to da se žene zavodi. One same biraju. Muškarci samo misle, ili ih žene jednostavno ostave u tom uvjerenju, da su oni ti koji zavode. Story: Koliko ste puta uistinu bili zaljubljeni? Što god kažem, ispast će banalno, a ne volim se upuštati u banalnosti. Nije da nešto želim sakriti, ali grozno mi je kad drugi pričaju o tome, pa se ne upuštam u to. Story: Budući da živite na relaciji Pariz-Beograd, djetinjstvom ste vezani uz Sarajevo, posjedujete nekretnine u Zagrebu, na Braču kao i drugim gradovima... Gdje je vaš dom? Ne znam. Koja je uopće definicija doma? Ondje gdje ti je zimski kaput u kolovozu i gdje su ti kupaće gaće u veljači? Vjerojatno je to Pariz. No ondje ne mogu raditi. Pokušavao sam, ali mi ne ide. Moram biti tu na našim prostorima, smiješno je to. Nekoliko sam puta mislio da ću se preseliti u Zagreb, pa sam tu kupio kuću, onda sam mislio da ću se preseliti u Istanbul, gdje također mogu raditi... Ne znam. Ima nekoliko mjesta gdje bih mogao živjeti. Ali mislim da je moje najprirodnije stanje seljakanje, putovanje. Vjerojatno sam starinski putujući muzičar i to je moje zanimanje. Story: Supruga Dženana i kćeri, 14-godišnja Ema, osmogodišnja Una i četverogodišnja Lula, žive u Parizu. Koliko vremena provodite s obitelji? Često idem kući. Story: Kćeri govore francuski? Govore i jezik mojih roditelja, a međusobno govore francuski. Story: Prije sedam godina kći Željka rodila vam je unuku Biancu. Kako ste se nosili s tim što ste postali djed? Je li vas to šokiralo, navelo na razmišljanja o starosti? Pa i sâm sam star otac. Oduvijek sam bio stariji i volim biti star. Story: Jednom ste izjavili da ste se lako snašli u Parizu jer ste ondje bili anonimni i da vam je godilo raditi bez pritiska stare slave. Je li doista bilo lakše opet početi od nule? Najljepši je početak, u bilo čemu. Imao sam tu sreću da moram početi dvaput, što smatram najljepšim i najvažnijim događajem u životu. Istina je da je teško izgubiti sve što imaš, ali i prvi i drugi početak bili su mi najljepša razdoblja. Story: No bilo je i kritika. Pogađaju li vas negativni komentari? Po meni skaču od 1993. Ako ne možeš živjeti s tim, onda se ne treba baviti ovim poslom. Story: Jeste li više čovjek od šljivovice ili pjenušca? Od šljivovice.
Razgovarala Nikolina Kunić Snimke arhiv Storyja
