Ana Lisak ugostiteljstvom se bavi više od dvadeset godina, a humanitarnim aktivnostima bavi se još od Domovinskog rata.Vlasnica je poznatog cateringa, restorana Cavallino i Lateral te istoimenog najvećeg rooftop bara u gradu. Petrinjski potres doživjela je u centru Zagreba, a više o njenim iskustvima s potresom i organizaciji pripreme obroka na Banovini ispričala je za Story.hr.
‘Kad se petrinjski potres dogodio bila sam u Staroj Vlaškoj na sastanku. to je bila stara zgrada i doista mi se činio puno intenzivniji nego zagrebački’ prisjeća se poduzetnica.
Međutim, zagrebački potres joj je ostavio dubok trag i mislila je da će se kuća raspasti. 'Nitko od nas nikad nije to doživio i užasno me bilo strah. Taj trenutak bio mi je strahovito šokantan' prepričala je svoje sjećanje zagrebačkog potresa u ožujku 2020. godine.
'Već u prvom potresu imali smo ogromnu materijalnu štetu u lokalima. Na rooftopu su nam popucala stakla, a u neboderu na trgu na 16. katu znatno su nam se oštetili svi uređaji. Hvala Bogu nikome se ništa nije dogodilo niti je itko od naših ostao bez svoga doma' prepričala je Lisak.
Obroci za Banovinu
Podsjetimo, u trenutku potresa u Petrinji bili smo u lockdownu, a ugostiteljski objekti nisu radili od studenog 2020. Upitali smo Anu Lisak kako se sa kolegama tako brzo pripremila te organizirala kuhinju i timove za dijeljenje hrane po razrušenim selima.
'Kad je počeo lockdown često bi se sastajali u restoranu kako bismo zadržali radnu atmosferu te smo se u nadi da će biti posla počeli pripremati za 12. mjesec i Božićne domjenke. Toga ipak nije bilo, no nastavili smo se družiti da ipak zajedno prođemo kroz taj lockdown. U trenutku kad se potres dogodio, svi smo se instinktivno pokupili u firmi i odlučili naći način da nekako pomognemo. Iako smo bili spremni istog dana otići u Banovinu, savjetovali su nas da to ipak ne učinimo bez plana te da krenemo sutra ujutro', prepričala je vlasnica catering tima Lisak.
Budući da restoran i catering nije radio te nisu imali dovoljno namirnica za toliki broj ljudi, napravili su akciju na drušvenim mrežama. 'Udruga ugostitelja je uz nas na dan potresa pokrenula akciju prikupljanja namirnica i potrepština za stradale u potresu. Građani su cijelu noć i rano ujutro donosili deke, namirnice i sve što bi unesrećenima moglo pomoći. Cijelu noć smo kuhali hranu da bi napunili sve kombije i u deset ujutro krenuli za Banovinu'
Volonteri su toga dana sve više hrlili na područja pogođena potresom, a koordinacija se u većini slučajeva događala spontano i na licu mjesta.
'Na putu do Banovine čuli smo se sa chefom Marinom Medakom koji je već postavio svoj kamion na glavnom trgu u Petrinji, te smo prvi donjeli gotove obroke u njegov kamion. Međutim, na putu do Petrinje mene su zvali neki kuhari iz udruge da bi se pridružili te smo se dogovorili da ću ja probati naći neku kuhinju u kojoj svi mogu spremati hranu i odmah od tamo dijelili svima. U tom trenutku nismo imali ni kune ni namirnica u svojim kamionima' pričala je o početku same organizacije.
'Na putu od sat vremena uspjeli smo se i iskoordinirati te nam se pridružio i Damir Tomljenović, član Masterchef žirija te su se pridružili i svi naši kuhari. kad smo došli u Petrinju naišli smo na namirnice poput brašna, ulja i slično. Ljudi su to sve donirali u najboljoj namjeri, no nisu ni mogli zamisliti da ljudi ne mogu ništa s tim jer nemaju uvjete za kuhanje' objasnila je poduzetnica.
'Odmah smo shvatili da je najbolje da uzmemo sve te namirnice te sam ja u zadnji čas uz pomoć prijateljica osigurala prostor u srednjoškolskom centru Topusko. Svi smo se uputili tamo i odmah smo počeli kuhati budući da smo pokupili dva krcata kombija svježe hrane, namirnica i začina. U popodnevnim satima izbacili smo prvih 300 obroka ne brojeći one što smo podijelili na trgu. Nešto smo podijelili vatrogascima, a nešto smo vozili u Petrinju i okolna sela. Idućeg dana službeno je uspostavljena kuhinja u Topuskom koja je puna dva tjedna pripremala hranu za oko 1700 ljudi dnevno' prisjeća se Ana Lisak.
Nabava namirnica i suradnja s lokalnom sampupravom
Nakon uspostave kuhinje, namirnice su dobivali od udruge ugostitelja, volontera te Karlovačke županije jer su se u Topuskom hranili njihovi vatrogasci.
'Mi smo već od drugog dana hranu počeli razvoziti po cijeloj Banovini. Rano ujutro smo pakirali hranu i donosili u najzabačenija sela ljudima koji su ostali u svojim kućama. Stvarno smo bili prava mala proizvodnja u Topuskom, da ne spominjem da su se tamo izmijenili najugledniji kuhari iz Hrvatske' prepričala je inspirativna poduzetnica.
'Sa lokalnom samoupravom surađivali smo u koordinaciji, posebice sa onima iz Gline. Njih smo pitali za broj stanovnika u određenim selima i gradovima te smo podijelili zadatke da bi svi dobili obroke' prisjeća se Ana Lisak.
'Ne bi htjela politizirati ovu temu. U trenucima kada smo bili tamo nikome to nije bilo važno. Samo smo imali misiju koja je bila iskrena i predana. Imali smo poziv svoje vlastite savjesti' komentirala je.
Mladi volonteri
Ani Lisak ovo nije bila prva humanitarna akcija te se u cijeloj priči osvrnula na broj mladih koji je došao pomoći. 'Mislim da svi to radimo iz ljudskosti i iz potrebe, no meni je bilo najljepše vidjeti toliko mladih ljudi koji su nesebično pomagali svaki dan'.
Osim Tomljenovića, slučajno je upoznala i masterchef kandidataIvana Temšića koji je bio u autu sa 'izgubljenim Splićanima'. Video je početkom siječnja izašao na svim portalima te je sniman razgovor Splićana koji su se u potpunosti izgubili na putu za Glinu.
Temšić je s prijateljima došao kuhati i sreo nekaoga od zaposlenika Ane Lisak. 'Dogovorili su se da će ih pratiti, no u međuvremenu su pratili kombi u kojem sam bila ja. Budući da imamo sve iste kombije nije ni čudo da su se zabunili, a nama je bilo čudno jer su nas pratili satima po svim selima. Upitala sam ih jesu li se izgubili, a kasnije taj dan kod Šprajca sam gledala legendarni video' sa osmijehom se prisjetila vlasnica catering tima Lisak.
'Da smo imali ogromni budžet, ne bismo se uspjeli ovako izorganizirati. Ovakvo zajedništvo i solidarnost doista su dirljivi' zaključila je Ana Lisak.
