“Gori kritičar od mene jedino je moja supruga”

Ivan Starčević odnedavno je postao dijelom tem­a­t­i­ke koju je godinama, počevši od tjednika Da­nas, pa do Globusa, Nacionala i danas Novog lista, više ili manje simpatično obrađivao. Re­nomirani televizijski kritičar svaki nam tjedan kao ko­m­e­n­tator ‘In Magazina’ Nove TV nastoji približiti ak­tual­ne tjedne događaje. I dok se mnoga tv-lica boje njegova oštrog pera, Starčević zazire jedino od supruge Aleksandre, koja je upravo izdala dječju slikovnicu. Osim njezina, jako cijeni mišljenje svoje d­v­o­je djece koja mu pružaju podršku u svemu, pa tako i u ovom, kako smatra, groznom TV nastupu. Story: Kako biste ocijenili svoj nastup u emisiji ‘In Magazin’? Mislim da sam grozan i tome nema lijeka. Uživam u tome. Trudim se biti bolji u svak­o­m nastupu. Iskreno, svatko je sebi grozan. Na­j­v­e­ći filmski glumci uvijek izjavljuju da su si strašni na ekranu i da se nikad ne gledaju. Story: Često ste kritizirali TV program, a sada ste i sami dijelom tog programa. Kakav je osjećaj biti s te druge strane? Odličan jer će vas dosta ljudi vidjeti, a još je b­o­lji osjećaj kada znaš da nisi iz tog svijeta i da to nije t­voj posao. Koliko god ga loše radio, to ionako nije tvoja profesija. Ti si novinar koji piše pa ti je s­ve oprošteno. Story: I vole vas i ne vole, ali vas uvijek čitaju... Trudim se da ono što piš­e­m zabavlja mene, pa će onda v­a­ljda i druge. Moraš poštovati zahtjeve publike koja te čita. Možda sam se uvijek volio p­raviti pametan. Ne znam. Možda sam oduvijek bio glumac koji voli pljesak. Story: Godi li vam medijska pozornost? Mislim da je to dobro i za moj posao u Novom listu. U Zagrebu ga ljudi manje čitaju nego u Rijeci. Zašto mi ne bi godilo? Svakomu godi. Story: Pogađa li vas kritika na vaš račun? Da. To sam i priznao. Nitko nije od kamena. Ne volim ljude koji kažu da nikada ne čitaju kriti­ke ili da su kritičari neostvareni glumci, novinari, nogometaši. Pogodi me kao i sve njih. Ali se ne brinem o ljudima o kojima p­i­š­e­m, nego pišem tako da to pogodi ljude koji čitaju, da im bude zanimljivo. Donedavno smo imali samo javnu televiziju pa ih možemo kritizirati koliko želimo zato što troše naš novac. Story: Nazivaju vas jedinim pravim preostalim kritičarem. Čiju biste kritiku uvažili? Ljudi koje bih sada naveo ne bi se udostojili čitati ono što ja pi­šem. Svatko bi želio da ga kri­tizira Danijel Dragojević ili p­o­kojni MiroslavKrleža, ali to je nemoguće. Oni koje kritiziram ne sm­iju pisati protiv mojih kriti­ka jer je to sukob in­teresa, a sve­to je pravo svakog čitatelja da komentira ono što pišem. Želim kritičara koji je a­utoritet, no takvi se mene ne­ć­e dohvatiti. To bi trebala biti osoba koja zna pisati i razumije ono što ja pišem. Story: Jeste li i privatno toliko kritični? Teško mi je pričati o sebi. Povremeno jesam, ali živim u obitelji sa ženom koja je još g­o­ri kritičar od mene. Moja je pogreška što se ponekad izderem, no kada je o mojoj supruzi riječ, intelektualno sam nemoćan. Story: Što kritizirate? Ne kritiziram ništa. Ako ne­što i kažem, znam da sam po­griješio i da to ne smijem ra­diti. Supruga kuha fantas­tično. Nemam nikak­v­i­h primjedbi na nju. Story: Spomenuli ste da je supruga zadužena za vaš styling... Za moj je styling zadužena tvrtka ‘Promocije Starčević’ koju vodi moja supruga. Story: Malo se zna o vašem privatnom životu Imam dvoje djece. Sina i kćer. Kći ne živi sa mnom, ona je iz prethodnog braka, a sin je iz ovog. Ona studira, a on ide u osnovnu školu. Story: Kažu li vam ukućani da ste ponekad možda prestrogi prema osobi o kojoj pišete? Ne. Možda kći. Mislim da je jednom rekla da sam prestrog. Svoju malobrojnu publiku po­n­e­kad zlorabim. Dam im tekst da vidim h­oće li im išta biti smiješno. Iako u posljednje v­r­ijeme to više ne radim. Napišem tekst i pustim ga. Story: Jeste li blaži prema djeci nego prema televizijskom programu? Nedostaje mi autoritet. Nisam strog otac. Danas više nema takvih očeva. To su samo mani­jaci iz crne kronike. Ne možeš biti strog prema djetetu koje treba tvoju pomoć. Story: Po šest ste sati provodili pred televizorom. Jeste li se stigli posvetiti djeci? Sada i više. No djeca su u školi pola dana. A i TV gledam uglavnom navečer, kada su sve očinske dužnosti, poput šetnje, igranja i slično, ispunjene. Kći je to shvaćala kada je bila mala, a sada i sin. Obožavam ih i volim biti s njima.