Mirisom malo podsjeća na rizling, voćnim okusom pomalo na bijeli pinot, pa i chardonnay, a on je crveni veltlinac, bijela sorta od koje malo vina ima čak i u Austriji iz koje potječe. Osjetljiv je na vremenske nepogode i bolesti, a puno brige traži i u podrumu pa ga je istisnuo manje zahtjevan rođak zeleni veltlinac, ali oni koji su mu se posvetili ne odustaju. Kad mu se smanji prinos, daje posebna, elegantna i ekstraktima bogata vina nježne začinske arome i velikog razvojnog potencijala. Iako se njime ponose, Austrijanci ga uzgajaju na samo 188 hektara, što je 0,4 posto njihovih vinograda, no značajan je po tome što je roditelj neuburgera te rotgipflera i zierfandela. Potonje dvije sorte mi zovemo zelenac i žerjavina, a proslavile su Thermenregion, poznato vinorodno područje južno od Beča. Kod nas crvenog veltlinca ima ponešto u vinogradima miješanih sorata kontinentalne Hrvatske, a kao monosortno vino jedini ga u boce puni OPG Robert Braje iz Lokošina Dola pokraj Jastrebarskog.
Iako je riječ o suhom vinu, Sanda i Robert Braje poslužili su ga uz odličnu savijaču od šljiva sa sladoledom, a voćnost i slast crvenog veltlinca fino su popratile nježan okus ne previše slatkog deserta. Puno se već priča o njihovoj hrani od lokalnih namirnica pripremljenoj kombinacijom tradicijskog i modernog načina te pažljivo prezentiranoj na tanjuru i stolu. Uobičajeno su predjelo domaći naresci i lokalni sirevi, a odlična im je goveđa juha s raviolima punjenima mesom koljenice. Zvijezda Sandine kuhinje je domaća patka. Batak i zabatak pečeni su četiri sata na strogo kontroliranoj temperaturi pa zapečeni kako bi korica bila hrskava. Poslužili su ih s mlincima koje su omekšali pa "začinili" masnoćom od pečenja te kruškama kuhanima u portugiscu s cimetom.
Crni pinot 2018. bio je dobro društvo sočnom pačjem mesu. Iz 2018. im je i vrlo dobar rajnski rizling, a u ponudi je u butelji i Sivi pinot 2020. Cijene su između 60 i 90 kuna.
Kako rizling fino pristaje hladnim predjelima, vina se kod obitelji Braje piju "naopako", počne se sa zrelima, a završi mladim. Pokazuje to da pravila ne treba slijepo slijediti. Ponekad ih je dobro i prekršiti.
Vinogradarska kuća Braje je u dolini, ali na okružena vinogradima pa je ambijent prekrasan. Gostiju ne nedostaje, kažu Sanda i Robert, i jedva su dočekali da se u obiteljski posao uključi i sin Patrik. Nova radna snaga omogućila im je da se posvete i novim vinima pa su napravili i tri petnat pjenušca, crveni od portugisca, ružičasti od crnog pinota i bijeli od crvenog veltlinca. Riječ je o pjenušavim vinima koja se rade prastarom tehnologijom jednom fermentacijom i ne dižu s taloga pa su mutna, a popularnost su širom svijeta osvojila posebnom svježinom. Vinarima su, pak, draga zato što se prodaju u godini nakon berbe pa novac ne treba čekati dugo kao pri proizvodnji klasičnih pjenušaca - za njih treba prvo napraviti bazno vino pa potom pokrenuti dugu drugu fermentaciju u boci kojom nastaju mjehurići. Robert kaže da mu se ipak čini kako ni petnat ne treba piti prebrzo jer je ukusniji nakon što dočeka novu berbu. Sad je, dakle, vrijeme za uživanje u prošlogodišnjim mutnim pjenušcima.
Osim "brzih" pjenušaca, napraviti su prvo "sporo" mirno vino. Riječ je o jantarnom, dakle dugo maceriranom vinu iz berbe 2018. Šest je mjeseci bilo u amfori s bobicama pa nakon prešanja godinu dana provelo u drvenoj bačvi. Mješavina je traminca crvenog, veltlinca crvenog i pinota sivog što je dobra kombinacija jer prva sorta daje aromu, druga svježinu, a treća punoću. Vino je jako fino, a na tržište će vjerojatno do kraja godine. Iz berbe 2020. svaku su sortu radili posebno, u svojoj amfori i svojoj bačvi, a ovogodišnja je ponovno miješana. Tako mogu mijenjati odnos sorata ovisno o tome kako su kojoj odgovarale vremenske (ne)prilike tijekom godine i dobiti ujednačeniju kvalitetu.
