I 14. godinu za redom rodan Klepetan je sretno stigao svojoj Malenoj! Internet stranica www.vodasporukom.com omogućava vam praćenje uživo ove najljepše ljubavne priče- i dalje možete pratiti kako Malena i Klepetan žive, a u međuvremenu pročitajte njihovu zanimljivu ljubavnu priču. U priloženom videu pogledajte kako je to bilo u gnijezdu kad se vratio Klepetan.   Jana voda s porukom od samog početka inspirira i potiče pozitivne promjene pa tako i sada donosi priču o čovjeku koji nas sve inspirira svojom ljubavlju prema - rodi. Prije točno 24 godine gospodin Stjepan Vokić iz Brodskog Varoša na obližnjem je polju naišao na mladu rodu te ju je, ozlijeđenu i nepokretnu doveo kući i nazvao Malena. Od tog dana pa sve do danas traje njegova bezuvjetna ljubav i briga o njoj. Bez njegove pomoći ne bi preživjela, jer zbog neizlječivo slomljenog ne može letjeti na jug, nego hladne zime provodi u nastambi koju Stjepan Vokić svakodnevno grije i u koju Malenoj donosi hranu kako bi zdrava i snažna dočekala proljeće. Osigurava hranu, pere je i tušira, maže joj od grijanja isušene noge. 'Ponosan sam što je odabrala mene da budem njezina krila', stalno ponavlja.Klepetan se vratio– ovdje pratite kako živi sa svojom Malenom! Ljubav između Stjepana i Malene, nadaleko je poznato, nije jedina ljubav u ovoj priči jer zadnjih 14 godina Malena ima svog rodana Klepetana. Iako krajem ljeta Klepetan kreće na daleki put prema jugu Afrike, sve do Cape Towna, svakog proljeća se vraća svojoj Malenoj.  Zvuči nevjerojatno, ali u tih 14 godina jednom je uranio tjedan dana i jednom zakasnio dva dana, sve ostale godine je došao točno 24. ožujka! Malena ga je čeka u pripremljenom gnijezdu, što je velika privilegija jer inače muške rode svake godine iznova gnijezda svijaju ispočetka. Nekim tajnim signalima Malena uspije naslutiti Klepetanov povratak tjedan dana prije nego joj se vrati i, dirljivo je, kroz tih tjedan dana ništa ne jede već stoji na rubu gnijezda, popije malo vode i čeka gledajući u nebo. Nekih mjesec dana nakon Klepetanova povratka izlegnu se mlade rode, njih pet, i, što je netipično, svi prežive jer im upomoć uskače gospodin Vokić. Malena naime ne može letjeti, Klepetan sam nije sposoban priskrbiti dovoljno žive ribe da bi othranio mlade, a gopodin Vokić odlazi na dvadesetak kilometara udaljen savski kanal gdje lovi ribu i svaki im dan donese desetak kilograma žive ribe. Krajem kolovoza uslijedi veliki rastanak najprije Malene i malih rodića, a mjesec dana kasnije odlazi i Klepetan – ona ostaje u svojoj nastambi, a oni svi na jug, 14 000 kilometara daleko. Do ponovnog susreta idućeg proljeća.