U samo nekoliko mjeseci mlada umjetnica Petra Svrtan ostvarila je dvije odlične uloge - u predstavi ‘Marin Držić - Viktorija od neprijatelja’ i ‘Ponovnom ujedinjenju dviju Koreja’. - Dogodila su mi se ta dva prekrasna projekta. Prvi s našom velikom redateljicom Ivicom Boban na Dubrovačkim ljetnim igrama, a sve je nastalo iz igre, što je najljepše. Odmah nakon toga u Gavellu me pozvao Paolo Magelli s kojim sam već u HNK radila na predstavi ‘žena’. To je odlično iskustvo jer on zna raditi s glumcima, tjera vas iz sigurne zone te istražuje ljudske i glumačke granice. Glumcima ne smije biti dosadno i moramo težiti razvijanju duha, a on to odlično radi. Temperamentan je, iskren kao i Ivica, što najviše cijenim kod redatelja - kad znaju što hoće, slijede glumca u svojoj kreaciji, ali ga istodobno usmjeravaju. Odnos između glumca i redatelja gotovo je pa ljubavni - govori studentica pete godine Akademije dramske umjetnosti koju su nakon dvije suradnje prozvali Magellijevom muzom. - Paolo voli žene, one su mu inspiracija. Samim time što sam tog spola, nalazim se u tom eminentnom društvu, što mi je velika čast. Voli glumce, ali inspiracija su mu žene i rekao je da mu je zanimljivo kako žena vidi svijet jer je to perspektiva koju smo izgubili u ovom patrijarhatu - govori stipendistica HNK, čiji su roditelji cijenjeni dramski umjetnici Nina Erak Svrtan i Boris Svrtan. - To što su mi mama i tata glumci donijelo mi je mnogo toga pozitivnog. Od djetinjstva sam u tom umjetničkom, veselom, dinamičnom, živopisnom svijetu. Uvijek smo bili luda obitelj kojoj se svašta događalo i u svemu sam sudjelovala. Odmalena sam gledala predstave, ali istodobno sam bila u drugom svijetu - glazbenom. Svirala sam klavir, dvanaest godina pohađala glazbenu školu i planirala studirati na Muzičkoj akademiji. To je bio smjer u kojem su svi vjerovali da idem i do četvrtog razreda srednje škole roditelji nisu imali pojma da želim upisati glumu - opisuje mlada glumica koja nije išla ni u dramsku grupu. - Negirala sam taj dio sebe, iako sam mu uvijek naginjala i upravo sam zbog roditelja željela nešto drugo. Bila sam u glazbi, ali to nije bilo to. Kao maturantica rekla sam im da idem na glumu i bili su šokirani. Upozorili su me da pazim u što se upuštam jer znaju da je glumački život pun neizvjesnosti. Nakon pet godina studija ne vidim ništa drugo čime bih se bavila - veselo govori Petra koja trenutačno nije u vezi, ali može se poistovjetiti s nekim situacijama i prekidima koji su opisani u ‘Ponovnom ujedinjenju dviju Koreja’.
