Tomislav Špiček otkriva što uvijek ima u frižideru, tko kuha doma i što ne bi kušao

Već ste dugi niz godina jedno od vodećih imena u hrvatskoj gastronomiji. Odakle seže ljubav prema kuhanju? Što ste, kada ste bili dječak, željeli biti 'kada budete veliki'? Kada sam bio mali, često sam pričao s djedom. Onako, dok su svi još bili na poslu, mali Tomek bi slušao djedine životne priče, a ja bih mu pričao kako se vidim kao doktor ili pilot kad odrastem. Nije mu se sviđala ta ideja da budem pilot jer se uvijek prisjećao jedne zrakoplovne nesreće u Ljubljani o kojoj je govorila cijela država. Ali već sam u sedmom razredu shvatio da želim biti kuhar. U sve tajne te profesije uveo me moj krizmani kum, koji je bio profesionalni kuhar. Rano je ostao bez roditelja tako da je uvijek kuhao. Kasnije je organizirao druženja i tako sam se ja pridružio. Uz njega sam dosta naučio o kuhanju, ali i shvatio da uz dobro društvo savršeno paše i malo hrane. Koje vam je omiljeno jelo bilo koje vam je mama spremala? Mamino omiljeno jelo je pohani picek, krumpir pire i zelena salata. Kojim načelima se vodite u kulinarskim showovima u kojima ste bili, odnosno jeste, žiri? Važno je ne pretjerivati u količinama namirnica. Dakle, nije potrebno mnogo vrsta začina ili deset namirnica, nego što jednostavnije da se osjeti izvorni okus mesa, ribe ili što već se priprema. Nije teško biti mentor onome koji stvarno želi naučiti kuhati. Ako se pravilno objasni postupak pripreme i ako je druga strana voljna slušati savjete, onda sve prođe kako treba. Po čemu možete prepoznati dobrog kuhara, ili uočiti da netko ima talent za kulinarstvo? Čovjek koji radi u kuhinji mora biti vrijedan, a drugo je želja i koliko je ta osoba spremna naučiti. Ipak, marljivost je najvažnija u kuhinji. Čim sam malo okusio struku znao sam da u kuharstvu ne možeš računati na radno vrijeme, trebaš biti marljiv i vrijedan a onda će znanje doći s godinama. Pokojna baka mi je uvijek govorila da si za kuhinju treba uzeti 'cajta', jer vrijeme je jako bitno, ne možeš ništa na brzinu. Taj savjet koristim i dan danas, za dobra jela treba vremena! Koji je vaš omiljeni strani, a koji hrvatski chef? Čijem radu se divite i koga posebno poštujete u svojoj branši? Poštujem sve kuhare iza kojih stoji restoran u kojem se mogu kušati njihova jela. S druge strane, ne poštujem kuhare koji ne kuhaju nigdje. Obitelj Špiček, Tomislav, Višnja, Ivan, Paola

Tko kuha kod vas doma? Što skuhate kada želite oraspoložiti vašu suprugu? Koje je vaše jelo najdraže vašoj djeci? Učite li i njih kuhati, ako da, što već znaju spremiti? Kod mene doma kuha supruga, i ona je kuhar po struci. Vikendom, točnije nedjeljom, jedemo kod moje mame. Kada je lijepo vrijeme onda ja spremam roštilj koji djeca obožavaju. Bilo da se radi o mesu, ribi ili povrću. Djecu smo već dosta toga naučili, da mene i supruge nema tjedan dana doma sigurno ne bi ostali gladni. Kćer je dvije godine starija od sina pa ona sprema frigana jaja, pomfrit, ali zna skuhati i konkretnija jela u kojima je saft. Gdje privatno kupujete namirnice? Namirnice koje koristim uzgajaju moji roditelji. Ima li nešto što nikada ne bi pojeli? Nema, uvijek bih kušao sve a zatim odlučim sviđa li mi se ili ne. Što uvijek morate imati u frižideru? Kiselo vrhnje, putar, korjenastog povrća poput mrkve i celera te suhomesnatih proizvoda poput špeka. Koji vam je najdraži desert? To je pita od jabuka! I to tetina s domaćim sastojcima, najfinijim jabukama iz dvorišta, koje se ne špricaju i ne tretiraju ničime. Taj miris i okus bih mogao osjetiti među sto različitih pita. Uvijek bih prepoznao koja je njezina. Da imam jabuke, te jabuke iz njezinog dvorišta, sigurno bih mogao napraviti baš tu pitu. Jedete li ikada u restoranu brze hrane, ako da, što mislite o takvoj hrani? Ne jedem jer si drugačije dan organiziram pa nemam potrebe, uvijek stignem pojesti nešto kuhano. Moja djeca vole McDonalds, ali idu rijetko, možda prije kina ili nekog druženja. Ne smatram da je to tako loše, samo je važno imati mjeru. Autor: Milena Dražić Foto: Promo, Pixsell