Mnogi roditelji žele da im djeca što duže vjeruju u dobrog Djedicu Božićnjaka, a tate i mame iz svih strana svijeta priznali kako su sve sve odgovarali na sumnjičava dječja pitanja: 'Sinčić me pitao zašto su darovi zamotani u naš ukrasni papir, a ja sam se u sekundi snašao i rekao da mu je ponestalo papira za zamatanje pa me zamolio da mu posudim naš'. 'Klinci su me pitali kako ulazi u naš dom kad nemamo dimnjak, a ja sam im rekla da ide požarnim stubištem'. 'Mi nemamo dimnjak i našu smo djecu uvjerili da dolaze kroz prozor'. 'Dijete me uhvatilo kako zamatam darove pa sam mu rekla da me Djedica angažirao kao patuljka'. Došlo je na red i pitanje kako si Djed može financijski priuštiti sve te darove. 'Rekla sam im da svakoj kući pošalje račun, da dobro razumije to što sam ja samohrana mama i da nikada ne traži više od onoga što si ljudi mogu priuštiti'. No, jedan je roditelj imao drukčiji pristup istom problemu. 'Rekao sam im da Djed darove donosi samo onoj djeci čiji si roditelji ne mogu priuštiti nikakav dar svojoj djeci. A mi tako ne trebamo njegovu pomoć'. 'Mi smo svake godine unajmili Djeda Božićnjaka da nas posjeti na badnju večer na pola sata. To nas nije puno koštalo, a bilo je magično. Doduše, bilo je i par Djedica koji su imali neke jadne bradice i brkove, ali sjećam se jedne godine kad je došao stariji gospodin i bio je tako opremljen da je čak imao izrezbaren drveni štapić. Pričao je s klincima dok je vadio poklone iz svoje vreće na nevjerojatno uvjerljiv način. I dan danas kad su moja djeca već velika čuvamo liste s popisom želja koje smo sastvaljali danima prije dolaska Djedice'. 'Kad bi klinci zaspali, uzela bih brašno, hodala po stanu i posipavala brašno oko cipela, tako da bi ostajali tragovi Djedice, a klinci bi ujutro bili izvan sebe od prizora'. Foto: Profimedia
