EKSKLUZIVNE FOTOGRAFIJE Dvostruko slavlje sestara Zaninović

Tradicionalno vjenčanje Lucije i Nala bilo je zakazano u 17.30 u crkvi Gospe od Pojišana, gdje je došlo oko 170 uzvanika. Mladenka je prisutne oduševila u vjenčanici sirena-kroja, s dugim velom ukrašenim čipkom, koju potpisuju Marija i Jurica Pirić - vlasnici brenda Arileo. Dojam su upotpunili svadbeni buket satkan od bijelih i ružičastih ruža, elegantna frizura, a posebno Lucijin široki osmijeh. Njezin odabranik odlučio se za klasično odijelo, a poseban šarm dala mu je bijela ruža na reveru. Luciji je vjenčana kuma bila sestra Ana s kojom osvaja odličja na sportskom terenu, dok je Nal za kuma odabrao prijatelja, karatista Vinka Ursića Glavanovića.

Da nije nedostajalo emocija, potvrdila je Ana Zaninović, kojoj su oči zasuzile dok je čitala poslanicu o ljubavi, a na kraju svečanog obreda mladenci su ispred crkve pustili dva goluba. Potom su se sa svadbenom svitom zaputili u hotel Park na slavlje. Za rasplesanu atmosferu bila je zadužena grupa Boss, a gurmanski doživljaj omogućili su brojni specijaliteti - pršut, sir, salata od hobotnice, kozice s rikulom, dimljeni losos, fuži s tartufima i vrganjima, pašticada s njokima, teleći medaljoni s pršutom i kaduljom te slatke delicije.

Nezaboravnu noć začinili su Lucija i Nal svojom srećom koju će okruniti njihovo prvo zajedničko dijete, koje bi na svijet trebalo doći na jesen. Upoznali su se prije šest godina, kad su pohađali Visoku školu za sportski mena-džment, a posljednjih godinu dana počeli su živjeti zajedno. Samozatajna Lucija nije javno govorila čime ju je Nal osvojio, ali da itekako imaju puno zajedničkoga, govori to što je njezin suprug triatlonac poznat po tome što je u jednom danu u oba smjera preplivao Brački kanal. Luciji koja je osvojila tri zlatna odličja na europskim prvenstvima u Bakuu, Manchesteru, Sankt Peterburgu jedna od najvažnijih osoba u životu jest njezina sestra Ana. Premda simpatične i uspješne sestre imaju i brata blizanca Ivana, ne kriju svoju međusobnu povezanost.

- Ana i ja uvijek smo bile u timu protiv brata. Stalno smo radile nepodopštine, a on nas je vo-lio zadirkivati. Uvijek smo ga napadale, grizle, a on je dolazio po još. Kad nas bolje upoznaju, ljudi brzo shvate da smo zapravo drukčije. Ja sam blaža, osjetljivija, a Ana je čvršća, lako plane. Često kažu da ona ima malo teži karakter od mene i da od nje trebam učiti - rekla je Lucija.

Nedavno su u razgovoru za Večernji list sestre otkrile neke privatne trenutke te se osvrnule i na nastup na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru prošlog ljeta.

- Organizacijski je bilo odlično, ali Olimpijadu nećemo pamtiti po rezultatu, njime smo razočarane. No ostavile smo to iza sebe, ne volimo govoriti o prošlosti. Sportaš uvijek treba gledati naprijed - rekle su blizanke koje su se suočile s bolnim odlaskom oca Marinka.

 - Mjesec dana nakon Igara tata je preminuo, bio je loše još dok smo bile ondje. Čim smo se vratile, željele smo provesti što više vremena s njim jer smo znale da neće biti dobro. Posvetile smo se obitelji i privatnim stvarima koje su prije stajale sa strane. Kao sportašice imamo malo slobodnog vremena i sada smo to iskoristile da budemo s obitelji, s prijateljima - rekle su.

Tada je Lucija otkrila nešto i o planovima za vjenčanje: - Sportašica sam i nema panike ili presinga. Važne stvari dogovorila sam prije, a sve ostalo sada ćemo realizirati. Ana je kuma, pomaže mi i ne bojim se da će sve biti u najboljem redu. Ana je dodala: - Ja sam da budem tu i pomognem. Organi-ziram djevojačku i sve ono što kume rade. Meni je lakše jer čim je pogledam, odmah znam što treba pa nema puno priče.

Ana je sestri pomogla i u izboru vjenčanice. - Jurici Piriću iz Arilea sam rekla: Nemoj da mi vjenčanica dugo stoji u ormaru, da mi ne dosadi. Neka dođe nekoliko dana prije vjenčanja da se ne stignem predomisliti, o vjenčanici, ne o mužu - ispričala je Lucija smijući se. Simpatične Splićanke otkrile su da su se jednom prilikom zamijenile na spoju.

 - Jednom smo pokušale iz šale, ali to nije prošlo jer dečki zapamte neki detalj pa su znali. Napravile smo to iz fore, a znale smo se mijenjati u školi. Cure iz razreda nagovarale su nas da vidimo hoće li profesori nešto posumnjati. Nikada nisu i tu smo mogle iskoristiti tu prednost blizanaca - ispričale su sportašice koje sve svoje uspjehe i poraze proživljavaju zajedno.

- Bilo je situacija kada smo tjerale jedna drugu da nastavi dalje, kad je bilo ozljeda, kad nije bilo tako dobrih rezultata kao danas. Uvijek je lakše zajedno otići na trening nego kada si sam u tome. Uvijek nam se dogodi da medalju osvojim ja, pa ona, pa opet ja, pa ona. Nekako se to pravilno izmjenjuje, a na medalje gledamo kao na naše i to nam je poticaj - rekle su sestre kojima se. osim sjajnih uspjeha u sportu, sve posložilo i u ljubavnom životu.

Napisala: Antonija Nazor

Foto: Jadran Babić