Pred Dorom Ruždjak Podolski novi su izazovi. Zagrebačka redateljica i profesorica na Akademiji dramske umjetnosti i Muzičkoj akademiji u kolovozu je službeno imenovana intendanticom Dubrovačkih ljetnih igara. Story: Kako ste se osjećali kada ste imenovani intendanticom Dubrovačkih ljetnih igara?
Story: Što publika može očekivati?
S veseljem mogu najaviti gostovanje Rosas, najeminentnije skupine suvremenog plesa u Europi koja godinama nije gostovala u Hrvat-skoj. Bilo ih je lako dovesti, samo je trebalo nazvati službeni telefonski broj, što nije slučaj sa svima. U dramskom dijelu radit ćemo Ranka Marinkovića, čija djela u Dubrovniku nisu bila uprizorena 37 godina. Izbor iz Marinkovićeva proznog opusa režirat će Dario Harjaček, a drugi je projekt Krležin ‘Mich-elangelo Buonarroti’ u režiji slovenskog redatelja Sebastijana Horvata.
Story: Spominjali ste i osvježenja u programu.
Želimo se okrenuti edukaciji mlade publike pa nas očekuje niz programa za njih, a građane želimo uključiti u kreativne procese. Na tome tragu producirat ćemo ‘Pirne drame’, zanimljiv projekt u suradnji s ADU-om u Zagrebu, a režirat će ga troje mladih, kreativnih i darovitih redatelja - Lea Anastazija Fleger, Marina Peji-nović i Hrvoje Korbar. Oni će raditi sa studentima glume, dramaturgije i plesa. Preispitat će dubrovačku baštinu na suvremeni način koristeći se novim medijima i tehnologijama, a temeljno će se baviti fenomenologijom svadbenog obreda. Tematika vjenčanja iznimno je zanimljiva jer je Dubrovnik omiljena svadbena destinacija mnogih domaćih i inozemnih mladenaca.
Story: Znači li to da vam je cilj da publika u Dubrovnik dođe isključivo na Igre, a ne samo kao turisti u prolazu?To nam je iznimno važno. Radimo na tome da se ulaznice počnu prodavati vrlo rano te da postanemo transparentni i tržišno zanimljivi. Sretna sam i zadovoljna zbog trenutačnih pregovora, ali još je golem posao pred nama.
Story: Igre i vi imate dugu povijest. Nakon režiranja predstava u gradu i dužnosti pomoćnice intendanta Ivice Prlendera, je li vam intendantura potpuno različito zaduženje?
Trenutačni angažman vrlo je sličan dužnosti ravnateljice dramskog programa koju sam obnašala od 2009. do 2012. godine. Isti je grad, isti su djelatnici u Javnoj ustanovi u kulturi, sve ih poz-najem i dobar smo tim. Isti su i problemi, ali sada im mogu prići s druge strane, doskočiti im, imam veće ingerencije pa sam slobodnija i neopterećenija. S druge strane, imam veću odgovornost i moram biti veći diplomat.
Story: Dubrovčani su dobro prihvatili vaše imenovanje…
Da, dočekali su me vrlo toplo i srdačno. Po-vje-renje treba i opravdati.
Story: Hoćete li se tijekom intendanture moći posvetiti režiranju?
Nema šanse da se bavim redateljskim poslom barem godinu dana. Radim 12 sati na dan uz privatne obveze koje jedva uspijevam obaviti. Tu je i pedagoški rad sa studentima kojega se ne želim odreći.
Story: Hoće li vam nedostajati redateljska kreativnost?
Već mi nedostaje, ali neće kreativnost nikamo pobjeći. Poveznica između redateljskog i intendantskog posla jest ta što mozak neprestano radi, toliko da bi ga ponekad zaista trebalo isključiti nekim vanjskim sredstvom. Ali ne znam koje bi to sredstvo bilo dovoljno učinkovito.
Story: Osim predstava i opera, režirali ste i velike kulturne događaje. Jesu li takve pripreme stresnije od stvaranja predstave?
Svakom projektu moraš se posvetiti jednako i odgovorno. Pripremao veliki ili mali projekt, zamka je baš u tome koliko ćeš mu se posvetiti. U ovom poslu nema odrađivanja, premda su veliki projekti po logici stvari mnogo stresniji. Od takvih projekata najradije pamtim režiranje svečanog ulaska Hrvatske u Europsku uniju.
Story: Nedavno smo svjedočili redu ispred zagrebačkog HNK za ulaznice za ‘Orašara’. Kako komentirate kulturu u Hrvatskoj?
Kad je kultura povezana s dodanom vrijednošću, a da to nije porez, onda ide dobro. Takav je slučaj s ‘Orašarom’ i božićnim ozračjem, a taj naslov takvu popularnost uživa posvuda u svijetu, od New Yorka do Osijeka. Iznimno mi je drago što je ta predstava zagrebačkog HNK pobudila toliki interes, jer vjerujem da uspjeh jednih ne potire uspjeh drugih nego smo zajedno jači svi mi koji se bavimo kulturom. Prošla je kazališna sezona u Zagrebu općenito bila fantastična i podignula je ljestvicu kvalitete. Nije li to podatak koji bi nas sve trebao veseliti?
Story: Tko vam je najveći oslonac u životu?
Kći Eva moje je sidro i korektiv, kao i cijela obitelj. Kći me održava budnom, a studenti su druga vrsta korektiva. Kad uđem u predavaonicu, čini mi se da ću eksplodirati od stresa, ali studenti me uvijek nekako natjeraju da budem sada i ovdje i ostavim probleme pred vratima.
Story: Redateljica, profesorica, intendantica. Što najradije birate?
Najradije sam mama. Možda i zato što sam to rjeđe nego što bih htjela.
Story: Ima li kći možda afiniteta krenuti vašim stopama?
Ne. Kći ima afiniteta prema umjetnosti, što je logično zbog obitelji u kojoj je stasala, ali ona želi upisati medicinu.
Story: S obzirom na toliku količinu posla, imate li posebne rituale opuštanja?
Kao rođena Zagrepčanka običavam odlaziti na Sljeme. Postavila sam samoj sebi imperativ - otići gore s prijateljicom ili sestričnom i potpuno se resetirati. Trčim minimalno dvaput tjedno. I, najnovije pravilo - pokušavam uvesti dan odmora u tjednu, ali taj cilj još nisam uspjela ispuniti jer uvijek nešto uleti u taj sveti nedjeljni raspored.
