IDRIS ELBA: 'Moja kći misli da sam debeo, tašt i pravi luzer'

Story: Jeste li prije snimanja filma bili upoznati s književnim predloškom?

Poznata su mi djela Stephena Kinga, izvrstan je pisac i njegove su knjige rezultirale brojnim odličnim filmovima. Jako sam se veselio ulozi jer Kingovi likovi imaju dubinu, a takav je i Roland Deschain. Bez obzira na to jeste li čitali roman, uronit ćete u bogat i dobro osmišljen svijet nevjerojatnih likova.

Story: Kako vam je bilo surađivati s Matthewom McConaugheyjem? Zbog svoga rasporeda Matthew nam se pridružio devet tjedana nakon što smo počeli snimati u Južnoafričkoj Republici. Namjerno sam ga izbjegavao sve dok nismo snimali scenu u kojoj se upoznajemo, što je bilo odlično za našu kemiju na filmu. Naravno, Matthew je divan glumac i svom je liku podario dubinu i humor.

Story: Na premijeri filma pratila vas je kći Isan koja je sada tinejdžerica... Da, sada samo u tom nekom čudnom razdoblju. Netko mi je rekao da je tinejdžerski mozak nalik onome osobe koja s 55 godina ima Alzheimerovu bolest. Ponosna je na mene, ali istodobno govori: “Volim te tata, ali nemoj mi se približiti ili me slučajno dotaknuti”. Misli da sam tašt i debeo, pravi luzer.

Story: Tako ne misle vaše brojne obožavateljice i njih zanima jeste li u vezi? Jesam.

Story: Nakon dva braka, biste li se željeli ponovno oženiti? Hoću li se ponovno ženiti? Vjerojatno ne, brak je institucija i to sam probao. Nije brak za svakog i nekako mi nije životni poziv. No ljubav je vječna i nikad ne znaš što se može dogoditi.

Story: Velika ste zvijezda i rijetko se gdje pojavite a da ne nastane pomutnja. Nedostaje li vam anonimnost? Malo mi nedostaje i to je jedan od razloga zašto živim u velikom gradu - mogu se stopiti s masom. No ne smeta mi kada me prepoznaju. Da mi je to naporno, bio bih profesionalni šahist. Bavim se pogrešnim poslom da bih se zbog toga žalio. Mnogo mi znači što me prepoznala kraljica Elizabeta II., odnosno moja domovina i dodijelila mi titulu viteza.

Story: Uvijek se činite puni energije, je li to zaista tako? Nakon očeve smrti shvatio sam da više ne živim i da postajem robot koji samo radi. Bez imalo straha iskakao sam iz gorućih automobila ili zgrada na filmskom setu, a privatno nisam mogao pretrčati ni stotinu metara. Osjećao sam kao da gubim kontakt s realnošću. Prijatelji su me počeli zvati Moprah - muška Oprah. Kako bih došao sebi, prisjetio sam se očeva savjeta: “Ne boj se. Radi ono što želiš i to radi pametno i samouvjereno”. Tada sam rekao sebi: “Bit ću umoran kad umrem. Nemam druge priliku i dotad ću raditi što želim i zabavit ću se”.

Story: Imate li ponekad osjećaj da ipak previše radite jer tu su snimanje filmova, serije ‘Luther’, DJ gaže...? Ne želim zvučati nezahvalno, ali zbog svega manje spavam. Radim nekoliko stvari odjednom i ne znam kakve ću posljedice osjećati kada ostarim. Nikad ne mirujem, ali ne zato što sam gramzljiv nego zato što stalno želim postići nešto novo. Ponekad se brinem da ću izgorjeti, da ću potrošiti kreativnost i da će mi publika reći: “Ah, dosta smo od tebe vidjeli, hvala ti i zbogom”.

Story: Je li vam žao što više nemate mnogo vremena za glazbu? Kada sam dobio ulogu u ‘žici’, život mi se promijenio i nisam više mogao često raditi kao DJ. Toliko sam želio biti na američkoj televiziji da sam glazbu morao staviti postani. Nisam nastupao, ali više sam radio u studiju. Imao sam i više novca i mogao sam si kupiti novu opremu pa sada imam pravu kolekciju. Prije pet, šest godina procvala mi je glumačka karijera, ali jako mi je nedostajala glazba. Počeo sam puštati glazbu, ali brzo sam shvatio da me ne žele slušati zato što sam dobar nego zato što sam poznat. Nije mi se to svidjelo i morao sam sve promijeniti. Nisam želio biti samo neki glumac koji se petlja u glazbu. Morao sam zasukati rukave i raditi dobre remikseve kako bi me ljudi shvatili ozbiljno.

Story: Bojite li se da vas neće shvatiti ozbiljno kao redatelja? Prije nekoliko mjeseci počeli ste snimati redateljski debi ‘Yardie’? Nadam se da hoće, pripremao sam se dvije godine za to. Radio sam neke spotove i kratke filmove, ali ovo mi je prvi dugometražni film.

Story: Jeste li pitali kolege za savjet? Prije nekog vremena na zabavi sam susreo Bena Afflecka. Malo sam popio i bio jako uzbuđen što ga vidim jer je on glumac koji i režira, pa sam mu tako polupijan prišao i rekao: “Hej, čovječe, ma ti si nevjerojatan, daj mi reci kako si to napravio? Kako si se dogovarao...”. No prekinuo me i rekao: “Idrise, nazovi me”. Ali nikada ga nisam nazvao, nisam mu želio smetati.

Story: Je li vas iznenadila izjava Samuela L. Jacksona da crni britanski glumci uzimaju uloge afroameričkim kolegama? Stalno nas svi procjenjuju i nije mi jasno zašto i on tome pridonosi tom glupom izjavom. Crni glumci diljem svijeta dive se Jacksonu jer je odličan glumac, ali jako je neuko i ružno govoriti da krademo uloge američkim kolegama. Umjesto da nas poveže, time samo potiče nepotreban razdor među nama.

Story: Postoji li nešto u čemu niste dobri? Ne znam izrađivati namještaj. Probao sam, ali bilo je neuspješno.

Pripremila: Maja Šitum

Fotografije: Getty images, Profimedia