Glumica Dana Delany, poznata po ulogama u serijama ‘Kineska plaža’ i ‘Kućanice’, u kriminalističkoj seriji ‘Tijelo je dokaz’, čija se druga sezona trenutačno emitira na Doma TV-u, glumi dr. Megan Hunt, vrhunsku neurokirurginju koja je radoholičarka i većinu vremena provodi izvan obiteljskog doma, što dovede do kraha njezina braka, ali i prekida karijere. Nekoliko godina poslije, dr. Hunt radi kao mrtvozornica i pokušava obnoviti odnos s kćeri. Usto pomaže detektivima u njihovim kriminalističkim slučajevima.
Story: Što vam je bio najveći izazov dok ste pripremali ulogu mrtvozornice?
Najveći izazov bila mi je medicinska terminologija. Morate rečenice izgovarati brzo i kao da znate o čemu govorite. Teško je, ali hvala bogu na internetu. Potpuno je promijenio život glumca. Glumila sam već liječnicu, a tada smo se koristili medicinskom enciklopedijom. Sada samo upišete riječ u mobitel ili tablet i dobijete sve informacije s fotografijama, opisima i pravilnim izgovorom. Danas je lakše biti dobro pripremljen.
Story: Po čemu se serija ‘Tijelo je dokaz’ razlikuje od drugih forenzičkih serija?
Vjerojatno se i previše veže uz tijela, a to većina mrtvozornika ne radi. Mislim da zbog toga ima drukčiji ritam. Zanimljivo, imamo epizodu u kojoj je nestalo dijete, ali još je živo - a to je promijenilo atmosferu serije jer smo tražili dijete i zbog toga je radnja epizode bila mnogo brža. No to mi se nije svidjelo, to kao da nije bila naša serija.
Story: Kako vidite svoj lik, dr. Megan Hunt?
Megan vidim kao psihopompa, u grčkoj mitologiji to je bio Haron koji prevozi duše mrtvih preko rijeke Stiks. Psihopomp ne osuđuje, nego pruža siguran prelazak, a smatram da ona upravo to radi s tim mrtvim ljudima. Misli da obavlja svoj posao ako prijeđe s njima na drugu stranu, no neće ga dovršiti dok to ne učini na siguran način. Zato se, na kraju gotovo svake epizode, oprašta s njima. Ne završava s tim ljudima dok nije sigurna što im se dogodilo.
Story: Je li zato tako posvećena svomu poslu? Nije samo mrtvozornica, praktički obavlja i policijski posao.
Tako je. Nije imala obzira prema ljudima dok su bili živi, no sada je dvostruko obzirnija. O svome poslu misli: “To nisu samo tijela, to su ljudska bića. živjeli su, a sad u smrti zaslužuju poštovanje.”
Story: Cijenite li glumce koji u seriji glume mrtvace?
Zaista su odlični, nije to lako. Najprije provedu sate na šminkanju, a potom moraju dugo glumiti da ne dišu. Moraju biti ukočeni. To je vrlo teško dok ih mi dodirujemo i pomičemo.
Story: Kada radite na tako ozbiljnom slučaju, je li vam na kraju snimanja teško isključiti se?
Postoji zen praksa vježbanja smrti prije negoli umrete. To je vrlo oslobađajuće. Mislim da bismo svi trebali imati bolji odnos prema smrti.
Foto: Story
Story: Bojite li se smrti manje otkako snimate seriju?
Mislim da sam uvijek imala dobar odnos prema smrti, iz kojeg god čudnog razloga. Nikad se nisam bojala smrti, a to se nije promijenilo ni nakon što sam vidjela veći broj obdukcija. Nemam problema, tako to ide. Mislim da je posao mrtvozornika dar. Jedna od najboljih stvari u glumačkom poslu jest istraživanje i učenje o raznim profesijama. Detaljno sam se pripremala za ovu ulogu i bila mi je čast promatrati mrtvozornike na poslu. To mi je širom otvorilo oči.
Story: Jeste li se brinuli kad ste prvi put trebali promatrati obdukciju?
Svi vas upozore na to da se pripremite za gledanje obdukcije prvi put. Kažu vam da prije trebate jesti i da nosite cipele bez potpetica. Ako vam pozli, nemojte se sramiti i sjednite. Prije ove uloge nisam vidjela mrtvo tijelo.
Story: Koji vam dio obdukcije najteže pada?
Najteže je to što ta osoba gleda u vas. Ali kada mrtvozornik počne raditi, to postane samo tijelo. »udno je to iskustvo, no meni je bilo fascinantno. Na četvrtoj obdukciji dopustili su mi da asistiram i radim zareze. Cijeli me taj proces fascinirao.
Story: Je li vam kad pozlilo tijekom obdukcije?
Osjećala sam samo fascinaciju. Bila mi je čast prisustvovati tomu jer to nije nešto što će svi iskusiti pa sam zbog toga iznimno zahvalna. To iskustvo čovjeku promijeni način razmišljanja, ispuni ga poštovanjem jer čim otvorite nekoga, shvatite da su naša tijela čudesan dar. To što naša serija pogađa srž, donosi mi zadovoljstvo jer je doista istina da je tijelo dokaz. To mi je promijenilo život. Sada se zaista želim brinuti o svome stroju. Moja je odgovornost pobrinuti se da dobro funkcionira i učinit ću sve da mu u tome pomognem.
Story: Malo je poznato da ste umalo vi dobili ulogu Carrie u seriji ‘Seks i grad’...
Ne volim to spominjati, ali da, Darren Star ponudio mi je ulogu. Odbila sam ga jer sam mislila da ne mogu ponovno, nakon filma ‘Exit to Eden’ nakon kojeg su me svi napadali, govoriti o seksu jer će me ljudi linčovati.
Story: Nikad se niste udavali ni dobili dijete. Zašto?
Bila sam u puno veza i na tom sam polju sve iskusila, a sada uživam biti sama i vježbati jogu. »esto sam izlazila s mlađim muškarcima jer mi oni nekako lakše prilaze. Kad mi je bilo 16 godina, nakon gadnog razvoda roditelja rekla sam majci: “Nikad se neću udati ni imati dijete”. Bila je sigurna da ću se predomisliti, no nisam. Cijeli život nastojim ne postati očajna kućanica. Imala sam prosaca, no zaista uživam u singl statusu i taj za kojeg bih se udala morao bi biti zaista poseban, i bilo bi dobro da već ima djecu. Zbog toga što se nikad nisam udala neki nagađaju da sam biseksualka, no to je daleko od istine.
Foto: Story
Autor: Emina Basara
Foto: Getty
