Jelena Pajić: 'Solo sam, ali rado bih se stisnula uz nekoga'

Osim što ste voditeljica i reporterka emisije 'Dobro jutro, Hrvatska', na Radio Sljemenu vodite emisiju 'Život na točkice' i onu o filmu 'Tvornica snova' a sada vam je povjereno i vođenje TV Binga. Je li naporno voditi poslovni život u petoj brzini? Ne mogu reći da nije. Zna biti izrazito naporno i stresno. Ali kako je ovo posao koji volim, a pored toga u svim redakcijama radim s odličnim ljudima – onda i to naporno i stresno većinom zaboravljam. Skupi se umor nakon nekog vremena, onda padne neko punjenje baterija i to je to. Radijsko ste dijete, više od deset godina ste na radiju. Zanimljivo je kako nikada niste vjerovali da ćete raditi na televiziji, a sada dobivate sve više angažmana. Jeste li se nadali ovakvom raspletu? Uf, bome ima sad i punih 12 godina radija. Počela sam službeno početkom 2005. Ma tko je tada mogao znati da će se dogoditi išta od ovoga. Nisam to mogla ni zamisliti, niti sam išta očekivala. Ma, ustvari, ni danas nemam neki zacrtani plan po kojem radim. Nemam onu neku viziju koja mora biti takva i nikako drugačija. Radim iz dana u dan, trudim se dati najbolje što mogu, pa neka me odvede kamo treba. TV Bingo ćete voditi s Duškom Ćurlićem koji je vjerojatno najangažiraniji domaći voditelj. Laska li vam to? Apsolutno da! Duško je stvarno voditelj koji nema što nije vodio. Profesionalan u svemu što radi, čovjek dobre energije, osoba koju ljudi rado prate na ekranu. Mislim, ja sam ta koja je njegov veliki fan na malim ekranima, a sad imam priliku raditi na istom projektu s njim. Počašćena sam što ćemo zajedno raditi i veselim se suradnji. Jelena Pajić i Duško Ćurlić Igrate li igre na sreću? Igrala sam prije. Zadnjih godina zaista ne stižem. No, kako mi prijatelji kažu da će sada oni igrati zato da ujedno mogu pratiti što radim, baš bismo to mogli pretvoriti u neku zajedničku dobru foru – igrati zajedno i vidjeti tko ima najviše sreće. Radite emisije uživo, no imate li ipak tremu zbog ovog ponedjeljka? Kako se pripremate? Treme uvijek ima, ali je pozitivna, nije ona blokirajuća. Uvijek postoji neka manja ili veća doza straha – pitam se hoće li sve proći dobro, hoću li odraditi to onako kako sam si zamislila... Odradili smo niz sastanaka i proba baš kako bismo prošli sve detalje, kako bismo se uigrali, doživjeli studio, međusobno se bolje upoznali. Vjerujem da će sve biti kako treba. Nedavno ste na Tajlandu proveli tri tjedna, no zanimljivo je da ste tamo otputovali sami. Jeste li i inače sami sebi najbolje društvo na putovanjima? Pa, nisam išla potpuno sama. Išla sam preko agencije i s organiziranom grupom. Ali bila sam sama u smislu – bez obitelji, prijatelja i slično. Nažalost, drugačije nije moglo. Bio mi je potreban godišnji, morala sam se malo isključiti, odmoriti, a i imala sam želju negdje otputovati. Bilo je jako teško dogovoriti se s nekim u tom trenutku, i ovo je bilo najjednostavnije rješenje. Inače i ne putujem previše, ali većinom imam društvo. Iako, sad kad malo razmislim, već sam dva ljetna godišnja odmora provela solo. I nije bilo loše. Ma, sve ima svojih čari, društvo, ali i solo odmor. Pričajte nam malo o Tajlandu. Što vas je oduševilo, što šokiralo, po čemu ćete pamtiti tu avanturu? Na Tajlandu je bilo stvarno zanimljivo. Bila sam u Bangkoku, potom smo otišli na sjever zemlje, u Chiang Mai, da bismo se nakon toga spustili na otok Koh Phangan. Oduševila me hrana i stvarno sam uživala u njoj svaki dan. Nisam se odvažila jesti škorpione i skakavce, nisu mi se činili ukusnima, ali zato sam isprobala kojekakve wok varijante. Nije me baš nešto previše šokiralo. Drugačiji je to svijet od našeg, ali mislim da sam se u glavi pripremila na zaista sve moguće scenarije pa me ništa nije ostavilo baš tako u šoku. Avanturu ću pamtiti po tome što nema u čemu se nisam vozila u tih 20 dana, od aviona, autobusa, kombija do speedboata, s kojeg sam mislila da ću ispasti koliko je bilo valovito more, splavi ili, pak, skutera s kojim smo se vozili po otoku. Prijatelji vas opisuju kao rijetko dobru dušu u ovom ludom svijetu. Koje su vam najvažnije životne vrijednosti usadili roditelji? Mislim da mi nisu nikada govorili ili ponavljali neku određenu rečenicu, mantru, kao što to neke obitelji imaju. Ili se možda ne sjećam. No, svojim primjerom su mi uvijek pokazivali kako se ponašati, što da i što ne, kako biti dobar čovjek. Kako biti korektan u odnosu prema drugima, pristojan, strpljiv, zašto se treba truditi i vrijedno raditi. Djetinjstvo ste proveli u zagrebačkom kvartu Sesvete, kakvi ste bili kao djevojčica? Po čemu pamtite odrastanje u svom kvartu? Ono najranije djetinjstvo pamtim po igri. Ništa drugo nije bilo važno. Kako je Sesvetska Sopnica naselje u kojem su tada bile isključivo kuće, igrali smo se po dvorištima, u vrtovima, po livadama i, eventualno, oko škole. To je bilo ipak drugačije vrijeme, smišljali smo svoje igre, igrali gumi-gumi, lovice, skrivača, crne kraljice... Jedna frendica i ja smo imale i svoje natjecanje u pjevanju na mojoj garaži. Sjećam se da smo 'Ja sam vlak' od Nine Badrić i Emilije Kokić pokušavale što bolje skinuti. Smijeh živi... Prošlo je gotovo godinu dana otkako ste izašli iz ljubavne veze, uživate li kao solerica? Hm, većinom da. Uživam u svemu što mi život pruža, u obitelji i prijateljima, u prekrasnom vremenu, pokojem dužem ili kraćem putovanju, uživam upoznavati nove ljude, piti kavu s prijateljima, pronaći neki novi super fini slatkiš. Stvarno guštam! Ali ponekad mi nedostaje da se stisnem uz nekoga, da zajedno doma pogledamo film, da uživam i nečemu takvom. Jelena Pajić Prilaze li vam muškarci? Bi li se voljeli zaljubiti? Kakvi ste kad ste zaljubljeni? Ne mogu se pohvaliti nekim ludim pokazivanjem interesa. Nisam fatalna. A zaljubljivanje... Joj, mislim da sam zaljubljive prirode. Kad mi se netko svidi nije mi to problem ni reći ni priznati. Zaljubljivanje i ljubav su pozitivne emocije, pa zašto bih to onda skrivala? Voljela bih se zaljubiti i u tom smislu, iako mislim da sam i sada zaljubljena u drage ljude koje imam u životu, u svoj posao, u proljeće, neku odličnu pjesmu koja mi onda danima ne izlazi iz glave. Kad sam zaljubljena onda sam najblesavija i najsretnija na svijetu. I hodam pola metra iznad zemlje. Prošle godine ste nam u intervjuu za Story otkrili kako ste se uhvatili u koštac s kilogramima. Izbacili ste slatko i zabranili si zalogaje u kasne sate. Pridržavate li se još uvijek tog režima? Pa, trudim se ne jesti prekasno, ali slatko je bilo jače od mene pa sam mu se vratila. Pokušavam se kontrolirati, ali baš mi i ne ide. Slatko je slatko! Neki puše, neki žude za slanim, a ja ne mogu odoljeti čokoladi i keksima. Jeste li sada zadovoljni svojim izgledom, kako održavate željenu težinu? Ma, uopće se ne bavim time koliko bih trebala. Nemam vremena. A i nisam karakter za to. Volim klopati i to se vidi. Jesam li zadovoljna izgledom? Pa, načelno jesam. Uvijek može bolje, da budem još koju kilu lakša, da se bavim sportom zbog zdravlja tijela i uma. Ali za sada štrajkam. Jelena Pajić i Igor Ćutuk   Razgovarala: Željka Stanković Foto: HRT, Story arhiva