'Bilo je zabavno, ali i zahtjevno raditi s tatom'

Posjetitelji nedavno završenog 16. Zagreb Film Festivala mogli su pogledati film ‘Sidro i nada’ u kojem glumi 74-godišnja Geraldine Chaplin. Slavna glumica, koja je godinama bila muza redateljima Carlosu Sauri i Robertu Altmanu, sa suprugom Patricijem Castillom nakratko je boravila u metropoli kako bi predstavila film. Vesela i prpošna, tijekom razgovora nije skidala osmijeh s lica, a bio je najveći kada bi spominjala svoju kćer Oonu Chaplin s kojom glumi u spomenutom filmu. Upravo zbog te suradnje to joj je bio jedan od najdražih projekata, a rado se prisjetila i suradnje s ocem, legendarnim Charliejem Chaplinom, ali i rada na  filmovima ‘Doktor živago’, ‘Chaplin’ te ‘The Barefoot Emperor’ koji je nedavno snimala na Brijunima.

Story: Što snimate?

Radim na jednom lijepom projektu, seriji ‘Kruna’ i zbog toga sam jako uzbuđena. Još nisam bila na setu, ali imala sam probe perika, kostima i šminke. 

Story: Ovo vam je prvi posjet Zagrebu, a na Brijunima ste nedavno snimali film ‘The Barefoot Emperor’.

Redateljica Jessica Woodworth poslala mi je scenarij koji mi se jako svidio, a nakon što sam pogledala njezin film ‘King of the Belgians’, odmah sam prihvatila ulogu. Jako mi se svidio, toliko me nasmijao, to je briljantan film. Samo po scenariju ne možete uvijek znati je li nešto dobro, ali nakon što sam pogledala taj film, znala sam da moram sudjelovati u njezinu novom projektu. Bilo je to pomalo čudno, ali vrlo lijepo iskustvo. Stalno su mijenjali scenarij, što je sve izluđivalo, ali ne i nas glumce jer je to bio pravi izazov. Predivno je na Brijunima i osjećala sam se povlašteno što sam radila na takvome mjestu. 

Story: Svidjeli su vam se Brijuni?

Pa komu se ne bi svidjeli. Vrijeme je bilo jako lijepo. Svako bih jutro pogledala kroz prozor i pomislila: “Oh, kako nevjerojatno vrijeme”. 

Story: Po čemu pamtite rad na filmu ‘Sidro i nada’ koji je prikazan na Zagreb Film Festivalu?

To je jedan od najboljih filmova koje sam vidjela, a na Zagreb Film Festivalu pogledala sam ga peti put. Zaista je dobar, a ne mislim to samo zato što u njemu glumi moja kći. Ona, Natalia Tena i David Verdaguer su odlični, a film predstavlja jako zanimljiv problem. Riječ je o paru u kojem jedan partner želi dijete, a drugi ne, što je veliki problem i, nažalost, poznajem mnogo parova u sličnoj situaciji. Usto, ovaj je par gay pa ne mogu reći: “Ups, zaboravila sam popiti pilulu pa sam možda trudna”. Sve moraju dobro isplanirati, a to stvara veliki problem koji se u filmu pokušava riješiti. 

Story: Kako vam je bilo raditi s kćeri Oonom?

Odlično! Nevjerojatna je i daje toliko toga na ekranu, ali i u interakciji s drugim glumcima.

Story: Dobro poznajete i dobre i loše strane filmske industrije, jeste li zbog toga htjeli da se ona baci u glumačke vode ili ste željeli da se okuša u nečem drugom?

Nisam željela da se bavi glumom. Nije imala nikakav plan B i zato sam mislila da je to grozno. Htjela je upisati Kraljevsku akademiju dramske umjetnosti, što je iznimno teško, a kada sam je upitala što će napraviti ako ne uspije ostvariti tu želju, rekla je da nema druge planove i to me prestravilo. K tome, jako smo je razmazili i najiskrenije mislim da joj suprug i ja nikada nismo rekli ne. Možda jednom, ali ne mogu se sjetiti... Kada želiš biti u filmskoj industriji, moraš ići na audicije na kojima ti najčešće govore upravo to: “Ne”. To ne znači da nisi dobar, ali moraš imati mnogo sreće. Od sto audicija možda će ti na jednoj napokon reći: “Da”. Moraš se naviknuti na odbijanje i steći debelu kožu, a pritom ne izgubiti osjetljivost i emocije koje koristiš kao instrument u glumi. 

Story: Idete li vi na audicije ili su vam danas, uz sve iskustvo i nagrade, vrata širom otvorena?

Idem na audicije, ali vrata su mi bila širom otvorena na prvom filmu i oduševilo ih je što sam kći Charlieja Chaplina. Htjeli su zaraditi na mom poznatom prezimenu i ono mi je uvijek u poslu donosilo mnogo toga pozitivnog. U posljednje vrijeme odlazim na audicije, ali ne mogu se sjetiti neke nakon koje nisam dobila ulogu.

Story: Je li se vašim roditeljima svidjelo što ste željeli biti glumica?

Ne, mislili su da sam jako kapriciozna i da malo želim ples, malo balet, film, pa nešto treće... Ali shvatili su da to zaista želim raditi i da sam se zaljubila u glumu. Otac je to znao vrlo brzo nakon što je vidio neke moje filmove. Znate, moja mu majka nije htjela pokazati sve filmove u kojima sam glumila. Čak bi iz novina istrgnula stranicu na kojoj je pisalo kada i gdje se prikazuju ti filmovi samo da ih ne bi pogledao.  Ali nakon što bi ih pogledao, bili su mu dobri. 

Story: Uz oca ste stekli prvo glumačko iskustvo u njegovoj drami ‘Svjetla pozornice’ 1952. godine. Kako pamtite taj zajednički rad?

Snimanja se sjećam po sreći koju sam osjećala jer taj dan nisam morala ići u školu. Kroz maglu se mogu prisjetiti ulice po kojoj u filmu hodam i tate..., ali možda se svega toga sjećam samo zašto što sam to poslije gledala u filmu. Ali bilo je zabavno, pogotovo što smo se presvlačili i nosila sam neke smiješne čizmice. 

Story: Kako je bilo s tatom raditi na tom, ali i ostalim filmovima?

Radila sam i na drugim njegovim filmovima, ali uvijek sam u njima statirala. On je bio vrlo zahtjevan i jako nervozan što radi sa mnom, svojom kćeri. Uvijek je nešto vikao i bila sam prestravljena. No zahvaljujući njemu zaplesala sam s Marlonom Brandom, a to je bilo zaista prekrasno. 

Story: Radnu etiku učili ste od njega?

Da, njegov je primjer uistinu nevjerojatan. Bio je iznimno discipliniran i jako je naporno i puno radio. I ja puno radim i uvijek dajem sve od sebe, a nadam se da sam i disciplinirana. No pomalo gubim disciplinu u starijim danima. 

Story: Kada je riječ o djeci, niste slijedili njegov viktorijanski, strog način odgoja?

Sa svojom djecom nisam bila ni približno stroga kao on. Bila sam popustljiva i to je katastrofa. žao mi je što nisam bila malo stroža. 

Story: I vaša je baka bila glumica, a nju ste utjelovili u filmu ‘Chaplin’ 1992. godine. Kakvo je to bilo iskustvo jer ona nije izmišljeni lik nego dio vaše obitelji?

Nažalost, baku nisam upoznala, a kada sam doznala da će se snimati biografski film o mome ocu, pomislila sam da i za mene mora biti neka uloga. Sjetila sam se da je moj otac volio jako mlade djevojke i shvatila da sam već prestara pa sam se prestala nadati. No nazvao me Richard Attenborough i rekao: “Draga, hoćeš li glumiti...”. Presjekla sam ga i uzviknula: “Da!”. Tada mi je rekao kako želi da glumim baku. Bila je to odlična uloga i jako sam sretna što sam je upravo ja dobila. Svaka bi glumica dala prednje zube za tu ulogu, a ja sam je dobila jer se prezivam Chaplin i zato što je redatelj mislio da me mora ubaciti u film. Baš sam bila sretna. 

Story: Je li vam se svidjelo kako je vaša baka prikazana u filmu?

Da, jako. David Robinson istraživao je povijest moje obitelji i napisao odličnu knjigu o mome ocu na čemu se temelji film. Doznao je toliko toga da nisam morala puno istraživati jer je on sve to odlično obavio. 

Story: Uloga vam je donijela nominaciju za Zlatni globus, kao i ona u ‘Doktoru Živagu’. Iako svi pamtimo film po bundama, snijegu, zimi... vi ga ne doživljavate tako?

Ne! U sjećanju mi je najviše ostala vrućina. Snimanje filma trajalo je 14 mjeseci, a najviše smo radili ljeti. U filmu gledate kako stalno pada snijeg i nakon njega mislite na toplu juhicu, a ne kako biste pojeli sladoled, ali nama je bilo toliko vruće.

Story: U Zagrebu boravite vrlo kratko i odmah krećete na snimanje. Umara li vas sve to, razmišljate li o mirovini?

Dok ima posla, želim raditi. Odnosno, dok god sam korisna i dok me ljudi žele u svojim projektima, neću odustati. Nisam neuništiva, ali uspjela sam trajati i trajem u ovom poslu. 

Story: U jednom ste intervjuu spomenuli da vam vaše bore donose nove poslove jer ste jedna od rijetkih glumica koja nije išla pod nož i izgledate kao ‘normalne’ žene svojih godina. Jeste li ipak pomišljali o podvrgavanju plastičnim operacijama?

Ooo, čim više ne budem imala posla, idem pod nož i donirat ću deset kilometara svoje kože. Sve ću skinuti, ali dok god imam posla, ne planiram nikakve operacije.