Vrijeme leti i već su mi 43 godine!Gledam nostalgične i sentimentalne crno-bijele fotografije velikog rudlavog djeteta s proslave mog prvog rođendana, uz mlade mamu i tatu. Sjećam se svog 11. rođendana u Kozarčevoj ulici, posljednjeg u Zagrebu prije preseljenja u London. Rođen sam na Badnjak pa je to uvijek veselo i božićno, ali te sam godine prvi put imao veliki tulum s dječjim društvenim igrama i školskim prijateljima iz petog razreda Osnovne škole Rudi Čajavec (sada Kršnjavoga).Boris, Danilo, Samuel, Jasmina, Tonka… Sjećam se i pomalo čudnog 18. rođendana u Surreyju u Engleskoj bez obitelji, jer je već odletjela u Zagreb. Englezi ne slave Badnjak nego se tu noć zabavljaju i piju puno kuhanog vina u pubu. Dvije zgodne Engleskinje, plavuše, otpjevale su mi lijepo "Let Me Be Your Teddy Bear", legendarnu pjesmu Elvisa Presleyja. Postao sam punoljetan, sav sebi važan. A važan je bio i 20. rođendan, prvi bez voljenog oca, dr. Boška Milojevića, legendarnog prvog estetskog kirurga u nas. Za 30. rođendan imao sam veliki glamurozni tulum uz rijeku Temzu, u Batterseau. Bio je to disko party na temu sedamdesetih pa sam imao golemu afro frizuru. Dotad sam pomalo požurivao godine, slavio svaki novi korak u život odraslih, ali od te nezaboravne večeri prvi sam put počeo brojiti godine želeći ih nekako usporiti. Osjećao sam se i izgledao isto kao i prije, ali toga jutra 25. prosinca 2000. brojčanik se ipak okrenuo na 30.Stigle su mi i Isusove godine pa sam 33. rođendan prvi put proslavio uz moju Sunčanu. Zatim je 35. obilježen u Vinkovićevoj ulici uz Ivanovu nezaboravnu gušćju paštetu. Potom smo se za taj, sad već i zastrašujući, okrugli 40. u tvornici Katran ludirali: tema su bili kultni likovi iz dječjih bajki i crtića. Hvatala me lagana panika: zar već 40? Veseli, djetinjasti kostimi, trbušne plesačice - kako prikladno i ironično. Evo me u četrdeset i trećoj, klinci rastu, već sam osam godina u braku, već četiri ponovno u Hrvatskoj i dok trepnem imat ću 50.Još donedavno ta mi je brojka označavala početak starosti. Sada joj se ipak veselim, kao novoj mladosti, tješim se, brojim... Kakav bi bio svijet u kojem ne bismo slavili rođendane? U kojem ne bismo brojili godine? U kojem ne bismo ni znali koliko nam je godina? Svijet bez godina!To bi bilo idealno! Jer, shvaćate, brojenje godina zapravo nas ograničava.Da nema godina koje nam je nametnula društvena konvencija, neki bi se ljudi u 70-ima osjećali još mladima, punima energije, imali bi mnogo planova za budućnost, manje bi se žalili, bili bi veseliji i vedriji.Nametnuli su nam što nam priliči u kojim godinama, ali iznimke potvrđuju da su ta pravila loša. Ima onih u 70-ima koji trče maraton, ima onih koji su u 80-ima duhom i tijelom mlađi od mnogih pedesetogodišnjaka, ima onih koji u 90-ima kažu da planiraju živjeti do stote… Možda bismo bili sretniji kad ne bismo brojili godine prema nekim uzusima, kad bismo živjeli kako se osjećamo? Vjerujte, imamo pacijentice i pacijente od šezdesetak godina, a izgledaju i osjećaju se mlađe te tako žele i izgledati. Neke sedamdesetogodišnjakinje su pune energije, žele putovati, zabavljati se, uljepšavati, a uvijek mi se tuže da djeca i unuci jednostavno žele da budu bake, bakice, da kuhaju i štrikaju. "Ali, bako, ti imaš 70 godina!" Pa što! Što je ta brojka, je li to nešto presudno? "Ja ne želim biti baka!" često se tuže moje pacijentice dok ih pomlađujem dermalnim filerima ili botoksom. Poznata komičarka Joan Rivers nedavno je tragično preminula u 81. godini.Išla je na rutinsku operaciju glasnica i doživjela neizbježan, ali prerani kraj. Jest, ona je primjer pretjerivanja s plastičnom kirurgijom, nad čime se i zgražavam. No ona je žena koja je u 81. godini živjela kao da su joj još 32, kada je počela raditi kao mlada i energična stand up komičarka. Često bi se tijekom nastupa zafrkavala na vlastiti račun, sprdajući se sa svojom dobi. Rivers je živjela kao da ne priznaje rodni list. Brojne i pretjerane estetske operacije držale su njezino lice zategnutim, napumpanim i veselim. Kažu da bi joj bilo bolje da je popila neki čarobni napitak te tako zaboravila svoje godine.

Joan Rivers Pitajte Joan Collins koliko ima godina i možda ćete dobiti pljusku. Vjerovali ili ne, ali Alexis Carrinton već ima 81. Ali mislim da se ona više i ne sjeća svojih godina, a i zašto bi? Nakon pomnih estetskih zahvata i urednog života izgleda fantastično i ima zgodnog mladog frajera.
Sophia Loren? Jeste li znali da ona ima već 80 godina, a izgleda fantastično. Dakako, vjerojatno najviše zbog dobrih gena i zdravog života, ali tu i tamo malo botoksa, Restylana ili kemijskog pilinga, kao i poneka manja operacija, sigurno su pridonijeli tome.
Sophia Loren Neki dan mi je frend, koji je navršio 50 godina, kukao da ne može vjerovati kako su ga te godine iznenadile."Pa danas su 50-e nove 40-e", tješio sam ga. "Ma da, ali sve je manje vremena za velike projekte",tužno je nastavio. To dobro ilustrira problem koji ovdje analiziram: problem brojki u našoj glavi! Estetska medicina je grana koja se razvija iz dana u dan. Zaustavljamo kazaljke na satu, brišemo bore botoxom, punimo upale obraze i usnice hijaluronskim filerima, a kožu pomlađujemo laserima ili injekcijama plazme s vašim matičnim stanicama. Matične stanice i znanost hormonalne estetske medicine u velikom su porastu, a kada već govorimo o brojkama, uskoro ćemo medicinskim dostignućima produljiti godine svima u prosjeku na iznad 100. Zašto ne? Ali ako mene pitate, od danas prestajem brojiti godine, ostat ću na 43. Zaboravit ću godine pa do 50-ih neću nikada ni stići! Ha! Fotografije: Profimedia