Još kao djevojčica voljela je čitati dramske tekstove, a recitiranjem se bavila od osnovne škole. Zanimljivo je da je ova glumačka zvijezda u iščekivanju prijamnog ispita na glumi upisala učiteljski fakultet. No kada je upisala glumu, odustala je od ideje da bude učiteljica. Prema svemu sudeći, čini se da u izboru karijere nije pogriješila. Kako se snašla u ulozi žirija i što ju je impresioniralo u showu, kakvo je dijete njezin četverogodišnji sin Jakša te koje su to čari braka - otkrila je Storyju.
Story: Članica ste žirija u showu ‘Superljudi’, kako ste se snašli u toj ulozi?
Sudjelovanje u showu ‘Superljudi’ za mene je novo, sjajno iskustvo. Glumcu su zapravo sve uloge novost. Najteže mi padaju one u kojima sam ja uistinu ja, u kojima nema scenarija, nema kostima, nego je ideja budi prirodna i takva kakva jesi. Tada imam milijun pitanja i dilema - tko sam, kakva sam, hoću li takva kakva jesam biti ikome zanimljiva. Na kraju je, čini mi se, sve ispalo lijepo i zabavno. Ipak, s obzirom na njihovu briljantnost, samo sam mogla govoriti o svojim nedostacima. Smiješno bi bilo veličati sebe u bilo kojem kontekstu. Ovaj je show idealan za ljude koji su po nečemu specifični.
Story: Rekli ste da vas muči hoćete li razumjeti sve zadatke koje natjecatelji budu rješavali, je li strah bio opravdan ili uzaludan?
Moram priznati da je strah bio opravdan. Najče-šće nismo razumjeli matematičke zadatke kojih je bilo puno, pogotovo kada ih je rješavao petogodišnji Anđelo. Gledate ih i vidite tu strašnu lakoću kojom svemu tome pristupaju pa koji put pomislite da to što rade i nije tako teško. A kad sami probate, shvatite da jest. Uzdanica nam je bio naš divni dr. Vuk kojem je tek 28 godina. Svaki put kada nekome nešto nije bilo jasno, pogledi bi završavali u njegovu smjeru, a on je svima sve strpljivo objašnjavao.
Story: Kako ste se slagali s kolegama u žiriju, redateljem, glumcem i glazbenikom Brankom Đurićem Đurom, kantautorom i glazbenim producentom Zrinkom Tutićem te neurokirurgom Vukom Aleksićem?
Lako je slagati se, posebice kada sjedite s takvim kavalirima. Tužna sam i žalosno mi je što ljudi pomisle da reda radi govorimo jedni o drugima u superlativima, ali doista smo dobar spoj. Iskreno, ne mogu izdvojiti trenutak kada nam je bilo najzanimljivije, dok smo se pripremali ili dok smo bili u studiju. Odlično se zabavljamo i razumijemo. S ovom je ekipom i čekanje zanimljivo.
Story: Imate li i vi neki supertalent?
Muškarci neće razumjeti moj supertalent, ali žene će znati o čemu govorim. Super lako i neumorno mogu šopingirati kako za sebe, tako i za druge. To je moj talent.
Story: Simpatije gledatelja osvojili ste ulogom u seriji ‘Andrija i Anđelka’, gdje ste pokazali svu raskoš glumačkog i komičarskog znanja. Jeste li prežalili kraj snimanja serije?
Sretna sam što sam nakon takvog posla dobila angažman u ‘Superljudima’, koji su u području showa najbolji program. Uskoro me očekuje snimanje iznimno zanimljive serije za vašu televiziju sa sjajnom ekipom kako ispred, tako i iza kamere. Važno je da se radi, a ipak bih loš posao puno teže prežalila nego onaj koji je uspješno završio.
Story: Smeta li vam što vas svi poistovjećuju i pamte po ulozi Anđelke?
Drago mi je i ponekad jako smiješno kada mi muškarci priđu i gotovo ljutito kažu kako sam ista njihova supruga, djevojka i slično. Ima i jedna zanimljiva priča. Jedan nam je ljubazan gospodin u restoranu ustupio mjesto za svojim stolom jer u restoranu više nije bilo nijedno slobodno, a on je želio samo popiti piće do kraja i nakon toga otići kući. Usput je iskoristio priliku da mi se ispriča što mi dosađuje, ali da me mora pitati koliko mi je vremena bilo potrebno da se naviknem da me sada svi zovu Anđelka. Rekla sam mu: Evo, jedno 32 i pol godine.
Story: Ne krijete da volite Hrvatsku, što rado posjetite kada dođete?
To je teško pitanje. Ovisi o tome gdje smo. Ako smo u Rovinju, ne propuštamo bakalar, ako smo u Rijeci, jedva čekamo marendu, u Senju smo kao kod kuće, a u Brinju uživamo u najljepšem vrtu naše divne tetke Anđelke. Zagreb je rezerviran za kavu vikendom.
