Domaći glazbenici žare i pale na skandinavskom cruiseru

Trojica mladih glazbenika, Petar Štrok, Damir Debelić i Tomislav Užarević svojim vokalnim sposobnostima nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Njihov je talent tako velik, da su već osvojili i inozemnu publiku, a na tome ne planiraju stati. Njih trojica nastupaju u dva različita sastava - 'Double D Acoustics' i 'Tomislav Užarević i Petar Štrok'. Iako su sva trojica samouki pjevači i gitaristi, Tomislav Užarević svoj je vokal brusio pjevajući u zboru, s kojim je pet godina za redom osvajao državno zlato, a domaća ga je publika imala prilike upoznati 2015. godine kada je nastupao u showu 'The Voice of Croatia', gdje je dogurao do polufinala. A već 2017. godine u Music Pubu Zlatka Turkalja dobio je priznanje pjesme godine, za svoj singl 'Njen Zvuk'.

Kako je započela vaša zajednička glazbena priča?

'Double D Acoustics' duo kombinacija Damira i mene je počela prije otprilike četiri godine. Damir me u zadnji tren pozvao da sviramo sezonu na Rabu. Većinu pjesama na repertoaru nisam znao svirati, ali sam stao, razmislio i rekao zašto ne te se 'bacio u vatru'.  Nema tu nekih dogovora, samo improvizacija. Glazba jednostavno instinktivno teče i automatski znamo tko će što napraviti i u kojem trenutku. S druge strane, Tomislav i ja smo, po prvi puta, zasvirali zajedno u duo varijanti 'Tomislav Užarević i Petar Štrok'. Ni više ni manje, nego na cruiseru u Skandinaviji. Moglo bi se reći da je to preozbiljan zalogaj za prvu zajedničku svirku. Ili smo barem tako mislili... Došli smo tamo nakon tri dana putovanja i nespavanja. Na brodu nas je dočekala kontrola iz agencije i cruise menadžeri raznih brodova. Svirali smo nekih 45 minuta i potpuno ih oduševili, do te razine da su cruise managementu našeg broda predali pisanu pohvalu. Isto tako smo i šokirali sami sebe. Kliknuli smo savršeno i nosili pjesme divljim ritmom, kao da smo jedna osoba.

Kako je došlo do toga da svirate na cruiseru u Skandinaviji?

Naš dragi prijatelj Domagoj Keča je sa svojim bendom 'Gramafon Banda' već neko vrijeme na cruiseru i jako su cijenjeni tamo. Domagoj je čuo Damira i mene na svirci. Predložio je da nam dogovori predaudiciju za sviranje po cruiseru. Tamo smo oduševili pa su nas pozvali na glavnu audiciju za ovaj dio Europe, koja je tada bila u Budimpešti. Konkurencija je bila opaka. Svi bendovi i glazbenici su bili top klasa, pa smo bili uvjereni da nećemo proći. Čekali smo od ranog jutra do noći i napokon došli na red. Nismo imali sreće, jer je prije nas nastupao jako kvalitetan, višečlani bend. Ipak smo mi samo duo, ali adrenalin nas je poveo i uspjeli smo izuti žiri iz cipela. Dobili smo instant prolaz, ponude za ugovore i zahtjev za bis od vlasnika agencije, unatoč tome što je svaki bend imao limit nastupa od 10 minuta. Nismo mogli vjerovati što se događa i mislili smo da nas umor lupa u glavu.

Kakva vam je publika na tim putovanjima?

Po pitanju sviranja na cruiserima, publika je fantastična, raznovrsna i najviše od svega, zahvalna. To jako cijenimo. Sviramo što god nam je trenutno na duši, a ljudi su uvijek zadovoljni i uživaju. Naravno da se tu i tamo nađe, luda i vesela ekipa, pa bude svega.

Planirate li se još dugo time baviti?

Glazba je moj život, tako da planiram ostati u tom svijetu dokle god mogu.

Općenito, je li zahvalnija domaća publika ili strana?

Ovisi. Strana publika općenito više naginje glazbi koju sviramo. U inozemstvu većina ljudi sluša super glazbu. Publika koja sluša to što mi sviramo u našoj je državi manjina. To ne znači da ih nema, samo je vani puno lakše ljudima pogoditi glazbene preference i njihovo raspoloženje. Ali moram priznati, domaća publika koja uživa, zbilja uživa cijelom dušom, sto posto! Ipak mi Balkanci imamo malo otvoreniju osobnost. Doduše, ima jedna zanimljiva stavka. Kada stranu publiku pogodiš emotivno, upoznaju se divni ljudi i rađaju nova prijateljstva, kojih smo tamo sklopili hrpu.

Kakvu glazbu svirate i gdje ste sve nastupali?

Stilski, tu je moderni i klasični rock, blues, funky, jazz, pop, grunge, pa čak i metal u acoustic varijanti. Nema gdje nismo svirali, od barova, klubova, moto susreta, festivala, koncerata, pa i na cruiseru u Skandinaviji.

Mogu li u današnje vrijeme mladi glazbenici u hrvatskoj živjeti od glazbe?

Mogu, no neću lagati da je lako. Prvenstveno treba početi svirati zbog same ljubavi prema glazbi. Kada netko svira isključivo zbog novaca, to se osjeti i uvijek nešto fali. Ja nikada nisam očekivao da će mi se otvoriti toliko vrata i pružiti takve prilike. Svaki uspjeh se pojavio kada sam najmanje očekivao, dok sam kao i uvijek, samo radio ono što najviše volim.

Imate li puno obožavatelja/ica i kako se nosite sa slavom? Imate li djevojke ili vam ne ostaje vremena za ljubav?

U mojem slučaju je toga više bilo u danima kada sam nastupao sa svojim bendom 'Off Duty'. Isto tako djevojaka i ozbiljnih veza. Neću lagati da se i danas to ne događa, no nije toliko često. Sada je to sve više smireno i ozbiljno... Kao i ja. Ili bih bar tako želio misliti. Doduše, ljudi me i dalje znaju i prate, ali kako su godine prošle, publika je odrasla zajedno sa mnom. Naravno da se tu nađe i nešto mlađih generacija. Uvijek mi je toplo oko srca kada se uz nešto stariju ekipu pojave i klinci, koji znaju moje pjesme i traže da ih odsviram.

Kakvi su vam planovi za budućnost i imate li neostvarenih želja?

Veliki. Tomislav je potpisao za Menart i sada zajedno s njim sudjelujem u njegovom autorskom radu i snimamo pjesme. Cilja se na hrvatsko tržište. Kada smo 2012. godine kao bend 'Off Duty' izdali album ' Neki Drugi Svijet' preko Dallas Recordsa, imali smo single 'Broken Wing', spreman za vanjsko tržište. Nažalost se neke stvari nisu uspjele posložiti s financijske strane i projekti se nisu realizirali. Sada je plan nešto slično pokušati s Tomislavom i zajedničkim autorskim radom za strano tržište, kao duo. Sljedeće godine Tomislav i ja nastupamo na najvećem europskom nautičkom i ronilačkom sajmu Düsseldorf boat show, poznatom kao 'boot Düsseldorf'. Povezano s time kuhaju se veliki planovi, no neke ćemo stvari ostaviti kao iznenađenje!