Dok je na sceni i pred kamerama zvijezda Amar Bukvić, u domu zagrebačkoga glumca istinska je zvijezda njegova kći Amal koja 30. travnja slavi prvi rođendan. No za razliku od tate, majke Alme, koja je nekad radila kao model, a danas kao PR stručnjakinja u jednoj agenciji, i brata Amana koji je savršeno slijedio upute naše fotografkinje, Amal je bila najmanje raspoložena za poziranje za Story. Zato nas je sve razoružala šarmom i osmijehom koji bi se pojavio čim bi na setu našla nešto čime bi se zaigrala.
- Voli sve igračke, ali znate kako je to... Ima milijun igračaka koje sviraju, svijetle, a ona se najviše zaigra s končićem, žlicom, štipaljkama... Već je dobila neke rođendanske darove od obitelji, uglavnom odjeću jer toga nikad dosta. Još ih ne traži, ali zato ih ovaj mali hahar već naručuje - priča nam Amar koji je rođendan svoje djevojčice proslavio u društvu prijatelja.
- Slavili smo s prijateljima koji imaju manju djecu, tako da se oformi ta njezina ekipa. Aman već ima svoje društvo jer je rođen baš u trenutku kad je bio baby boom u Gavelli, a sad tu ima i njezinih malih prijateljica koje su došle na rođendan. Nije to bila klasična proslava, više svojevrsni brunch, ugodno druženje - kaže uspješni 37-godišnjak koji je u godinu dana, otkako mu je kći stigla na svijet, imao pregršt posla.
Snimao je HBO-ovu seriju ‘Uspjeh’, seriju ‘Na granici’ koja se emitira na Novoj TV, igrao predstave u matičnom Gradskom dramskom kazalištu Gavella, gdje je prije nešto više od mjesec dana imao premijeru ‘Kiklopa’, posvetio se snimanju filma ‘Djeca sa CNN-a’... Ipak, dao je sve od sebe kako zbog toga ne bi trpjela njegova obitelj, koja mu je ipak prioritet.
- Izbivao jesam, ali mislim da sam ipak puno vremena provodio s Amal. Uživam biti s obitelji, čak me neki prijatelji zbog toga zovu papučarom. Izlaske i neke želje stavljam na stranu. Alma i ja iziđemo jedanput ili dvaput mjesečno, podružimo se s prijateljima, no zapravo volimo biti s djecom. Jako sam vezan uz Amal, i ona jako voli tatu. Sve četvero smo povezani. Kako je Alma još na rodiljskom dopustu, onih dana kada nemam puno obaveza, Amana ne vodimo u vrtić nego organiziramo izlet, tako da možemo cijeli dan provesti zajedno. Volimo biti u prirodi. Ponekad se i podijelimo pa je svatko od nas sâm s jednim djetetom. Puno pažnje pridajemo Amal, jer je još mala, pa moramo paziti na to da se i Amanu podjednako posvetimo. Nedavno je bio s mojim roditeljima na moru pa smo nas troje svaki dan išli u duge šetnje. Pješačili bismo po 10 - 12 kilometara, to nam je bio užitak - objašnjava Amar i dodaje da im, kad god zatreba, u pomoć priskaču njegovi roditelji, majka Hasija i otac Amir, koji rado pričuvaju unuke.
- Zahvalni smo im, mami pogotovo, ona se brine o svemu. Imamo pomoć, čak traže da ih dovedemo. Nekim našim kolegama i prijateljima roditelji žive izvan Zagreba i stvarno im se divimo. Zahvaljujući mojima, Alma i ja možemo uvijek dan ili dva provesti sami. Sad smo imali veliki ‘ispit’ jer je Alma s Amanom otišla u Makarsku tati u posjet, a ja sam ostao s Amal. Iako su mi roditelji tu, nastojao sam ne voditi je k njima. Jedino kad sam imao predstavu. Ona je divna beba pa nije bilo problema. Jedino me mučilo kuhanje - otkriva nagrađivani umjetnik.
Više od kuhanja zabrinjava ga budućnost njegovih mališana. Strah je to s kojim se barem jednom u životu suoči svaki roditelj.
- Zabrinjava me sve. Znam kakav sam ja bio i zato se sjetim one kletve da će ti djeca raditi sve ono što si ti radio svojim roditeljima. Da ne govorim sad floskule tipa ‘kuda ide svijet’, ali Aman ima četiri godine i već razmišljamo kako ga dalje odgajati. Iako je stvarno dobar, sluša. Bojim se, da, ali na tome treba raditi. Odgoj djece je posao i treba ga odraditi kvalitetno. Trudimo se, ali strahove i dalje imamo - priča.
Za sada im je najvažnije da su djeca zdrava i da se dobro slažu, što i jest slučaj.
- Prije nego što se Amal rodila, davali su nam savjete, govorili kako će to izgledati, spominjali ljubomoru, ali nismo je osjetili kod njega. Brižan je i pažljiv prema sestri, njih se dvoje čak i igraju zajedno, što zvuči nevjerojatno jer ona ima godinu, a on četiri. Jedino moram pripaziti na to da bude nježan, jer ponekad je slučajno gurne kada je nastoji izljubiti. Ali što se tiče svega ostalog, stvarno je veliki brat koji pazi na sestru i jako je voli - priznaje Amar.
Na pitanje jesu li djeca utjecala na njegov odnos s Almom i kako, odgovara:
- Alma i ja smo u najzahtjevnijoj životnoj fazi, ali shvatili smo da nas je to još više povezalo. Neke nove emocije, novi trenuci koji te izvedu na usmeni ispit i pokažu ti kako stvari stoje. Mislim da se to vidi i po nama. Drugo dijete u početku unese nered, nastane potpuni kaos. Amal smo dobili kada je Aman navršio tri godine, taman smo se počeli odmarati, već se mogao sam zaigrati, znao je reći što želi, tražiti jesti, postao je samostalan. I njezinu smo trudnoću proveli uživajući, a kad je Amal došla - nastao je kaos. U tim situacijama moraš razgovarati. Svatko mora uzeti dio kolača. Alma je mnogo toga odradila, Amal se rodila, a ja sam tada svaku večer imao predstavu, danju probe... Ona je tada stvarno potegnula za oboje.
Stoga će još neko vrijeme pričekati s mogućim proširenjem obitelji. Za sada je sve podređeno Amanu i Amal, ali i njegovu prvom producentskom projektu - filmu ‘Djeca sa CNN-a’. Temeljen je na dramskom tekstu njegova oca Amira, koji je u režiji sestre Aide Bukvić premijeru imao 2008. u zagrebačkom Histrionskom domu, a predstava je višestruko nagrađivana.
- Film se dosta razlikuje. Od glumačke ekipe ostali smo samo Iva Mihalić i ja. Tata se i scenaristički udaljio od predstave. Snimka Škorpiona na kojoj ubijaju srebreničke mladiće bila je inspiracija tati da počne pisati dramski tekst. U filmu tu snimku spominjemo tako što glavni lik Dino dobije informaciju da su na njoj vidjeli njegovu dvojicu braće. U pristupu temi otišli smo korak dalje; prikazane su posljedice rata i uzroci terorizma, jer se tematizira i krhkost mladih ljudi koji su prošli sve te strahote i njihova podložnost manipulaciji. Glavni je cilj senzibilizirati širu javnost na izbjeglice, terorizam, druge i drukčije. To nam je važan obiteljski projekt. Osim puno truda, u to smo uložili i naš novac. Nespecifičan je jer je no-budget, odnosno low-budget film napravljen tako da može konkurirati ostalima, a i zato što je sniman u razdoblju od godinu i tri mjeseca, tako da je i to bilo jako stresno. Zahvalio bih svima koji su sudjelovali na projektu, glumcima koji su besplatno radili, zahvalan sam i Edibu Ahmetaševiću, direktoru fotografije koji je napravio sjajan posao, te Nikši Bratošu koji je pristao skladati glazbu. I njemu je to bio izazov jer nikad nije takvo što radio. Datum premijere još ne znam. Aida je s našom montažerkom Zoranom Rajić svaki dan u montaži. Mislim da nećemo izlaziti na ljetne festivale, najizglednije je da će se to dogoditi na jesen ili početkom iduće godine - kaže Amar koji će se stoga ovo ljeto uglavnom zasluženo odmarati.
- Kako se Alma uskoro vraća na posao, a u kazalištu me na jesen opet čekaju premijere, dogovorili smo se da ću ljeto ostaviti slobodno - zaključuje.
