Uspješnoj poduzetnici i bivšoj Miss turizma, Ivančici Pahor, prošle godine je dijagnosticiran karcinom limfnih čvorova, ali umjesto da klone duhom, pokazala je nevjerojatnu snagu i hrabrost.
'Mali predah pred posljednje terapije… Tijelo posustaje, ali um ne odustaje. Vjera u bolje sutra, snaga u svakom dahu i misli koje biram da budu svjetlo. Pozitivan stav moja tiha pobjeda', napisala je na Instagramu.
Ivančica je prošla nekoliko kemoterapija te je čeka daljnje liječenje.
'Tijekom cijelog liječenja nisam pustila niti jednu suzu te sam se zaklela dragom Bogu da neću dopustiti da klonem i da padam. I ne mogu si dopustiti taj luksuz jer me Una treba. Ali i zbog sebe, uvijek sam bila jaka i sve sam u životu sama postigla, teškom mukom ni iz čega. Naučena sam na borbu, a ljudi me vide sređenu i misle - lako njoj, ali ja sam se, sa svojom obitelji, jako namučila. I sada se i s ovim borim. Strahovito sam se i fizički izlagala. Otkad sam rodila Unu nisam stala, a bila je prisutna i stalna borba za egzistenciju, konstantno sam bila za volanom i godišnje bih autom prešla 60.000 kilometara. Obilazila sam prodajna mjesta, nabavljala materijale, vozila bih za Rim ili Dubrovnik i isti se dan vraćala doma. Nisam htjela nigdje prespavati jer sam željela biti s mojom Unom. Jako sam vezana za nju i cijeli život smo nas dvije same. Željela sam joj pružiti sve najbolje i nisam htjela da osjeti da nešto nema ili da je zakinuta zato što nema tatu. Najvrednije mi je vrijeme s njom i mamom', ispričala je u intervjuu za Story.
Također, otkrila nam je kakav odnos ima s kćeri Unom.
'Na glasu sam kao najstroža mama u generaciji. Možda tako ne izgledam, ali jesam jer sam htjela od nje napraviti čovjeka i da bude najbolja verzija sebe. Negdje gdje sam ja griješila, učim je da te greške ne ponavlja. Ali jako smo povezane i ona se sada strahovito žrtvovala za mene. Proživljava te najljepše studentske dane, a morala je biti sa mnom. Nije se družila s prijateljima ili išla van. Kuhala je, svaki dan mi cijedila sokove od voća i povrća koje je mama nabavljala na selu, brinula se o lijekovima, mojoj njezi, svaki utorak išla sa mnom u bolnicu na kemoterapije... Bilo je baš teško, ali to nas je još više zbližilo', rekla je.
