U emisiji 'Nedjeljom u 2' gostovao je bivši novinar Edi Kiseljak, koji je javno govorio o svom životu s HIV-om. Svoje iskustvo opisao je u knjizi 'Ja sam Edi', za koju kaže da ju je napisao zato što je osjećao da tu priču treba ispričati.
'Nisam htio da ta priča ostane neispričana. Mislim da zaslužuje živjeti i drago mi je da sam završio taj proces pisanja. Knjiga je objavljena i u pretprodaji, tako da se veselim svemu što dolazi', rekao je.
Knjigu je posvetio majci, koja je preminula 2018. godine. Kako kaže, bila mu je ne samo majka nego i prijateljica.
'To je događaj koji me jako promijenio. Ta knjiga je posveta mojoj mami, toj uspomeni koja živi i koja će živjeti. Bila je snažna žena i ta snaga, kao i sve što je prenijela meni i mojim sestrama kroz život, i dalje živi u nama i s nama', rekao je Edi, koji ima dvije sestre i pet nećaka.
U knjizi je prvi put progovorio i o seksualnom zlostavljanju koje je doživio kao desetogodišnji dječak. U emisiji je otkrio da je zlostavljač bio osoba iz susjedstva koja je tjednima gradila odnos povjerenja s njim.
'Sve je počelo nekakvim pozdravom na ulici, a završilo time da sam ušao u njegovu kuću', ispričao je.
Dodao je da je progovorio jer želi poslati poruku roditeljima.
'Mislim da je važno o tome govoriti. Opet se vraćam na tu šutnju. Roditelji ne vide dijete, ne vide da nešto nije u redu i da nešto ne štima. Moja poruka je: slušajte dijete i vjerujte djetetu jer svašta se može skrivati iza svega toga', rekao je.
Ispričao je da se još kao dječak osjećao drugačije.
'Dok svi dječaci govore o curama, ja cure ne gledam na način na koji ih oni gledaju. U njima vidim prijateljice, divne osobe s kojima mogu razgovarati otvorenije nego s dečkima', rekao je.
Vjeruje da bi djeci bilo lakše kad bi s roditeljima mogla otvoreno razgovarati.
'Ni roditelj često ne razumije. I roditelja treba razumjeti i dati mu podršku kad je riječ o temi homoseksualnosti. Važno je pružiti podršku jer ljudi ne znaju, zbunjeni su. Živimo gdje živimo, u društvu kakvo jest, s puno nerazumijevanja i predrasuda, i to je velik problem', rekao je.
Virusom HIV-a zarazio se prije deset godina spolnim putem, ali ističe da nije riječ o neodgovornom ponašanju.
'Nisam ušao u taj odnos bez zaštite, to mogu reći. Dogodilo se', rekao je i dodao da je zaražen namjerno te da je osoba koja ga je zarazila nakon toga potpuno nestala.
'U početku je to bilo kao neka prehlada ili gripa, ali nikako nije prolazilo. Čak sam u Luksoru dobio antibiotike od liječnika', ispričao je kako je prve simptome osjetio u Africi.
Po povratku u Zagreb otišao je u Kliniku za infektivne bolesti 'Dr. Fran Mihaljević', vjerujući da je riječ o probavnim tegobama.
'Onda su me pitali jesam li u zadnja dva tjedna imao nezaštićen odnos. Tada sam nekako spojio sve i postalo mi je jasno što se dogodilo', ispričao je.
Imao je osjećaj da mu se cijeli svijet raspao, a prve dvije godine nije se liječio jer mu se činilo da je ta bolest smrtna presuda.
'Ja sam to potpuno zaključao negdje duboko u glavi. Nisam uopće istraživao HIV, nisam ništa ni guglao. Pomirio sam se s tim da ću umrijeti', rekao je.
Kaže da je ozbiljnost svoje bolesti do kraja shvatio tek kada je razvio AIDS i počeo primjećivati promjene na tijelu.
'Koža se mijenja. Postaješ suh i počinju se pojavljivati ranice po tijelu. Na bedrima više nije bilo ni mesa, to je bila koža na kostima, otvarale su se rane', ispričao je.
Kad je počeo uzimati terapiju, oporavak je bio brz.
'Kod mene je to išlo jako brzo. Ja sam već bio pao na nulu. U nekih četiri mjeseca sam iz faze AIDS-a izašao jako brzo. Tijelo mi se u rekordnom roku oporavilo, u pola godine, praktički do razine zdravog čovjeka. Izašao sam iz te faze jer se broj CD4 stanica povećao', rekao je.
