Početak godine je za Joška Lokasa, jedno od najprepoznatljivijih televizijskih lica u Hrvatskoj, bio poprilično izazovan. Naime, voditelj i urednik 'Potjere', najpopularnijeg kviza znanja u Lijepoj Našoj, već tjednima hoda s ortozom na nozi, a s njom odrađuje i poslovne obaveze. Jošku, čini se, ništa ne može stati na put, čak ni prepreka poput nezgode na ledu. Naime, zima je, prema Joškovim riječima, donijela neplaniranu i bolnu pauzu u njegovom svakodnevnom životu.
Budući da je, objašnjava nam, nešto adaptirao u stanu, čistio je prostor od radova i nekoliko puta izlazio na ulicu djelomično okovanu ledom. Iako je tu dionicu prošao minimalno desetak puta, posljednji izlazak iz stana bio je koban. Pokliznuo se na led i pao. U tom trenutku sve je stalo. Joško je nakon nesreće završio na pregledima u Zagrebu i Selcu gdje su mu liječnici postavili nekoliko dijagnoza koje su ukazivale na ozbiljnost ozljede. Stradao mu je ligament gležnja, otkrhnuo se vrh jedne kosti i smrskan je meniskus.
Iako su ozljede bile prilično teške, na sreću, operacija nije bila nužna. Prema savjetu liječnika očekuje ga rehabilitacija koja uključuje fizikalnu terapiju koja bi mogla potrajati minimalno osam tjedana. Za nekoga tko je navikao biti aktivan, raditi i kretati se ovo je bio izazov, no Joško je i dalje optimističan.
'Ma ništa to. Najbitnije je da sam izbjegao nož. Idemo dalje. Bitno da je posljednja vreća smeća bačena (smijeh). Žao mi je jedino što sam otkazao put u Madrid', kaže u svom prepoznatljivom stilu, optimističan i odlučan kao uvijek.
Unatoč tome što je prisiljen na mirovanje, 54-godišnji Šibenčanin nije stao ni u svom profesionalnom životu. Nastavio je raditi uz prilagodbu tempa i pomoć njegove obitelji, posebno djece. Podrška njegovih najbližih, koja je uvijek bila tu, sada je još izraženija. Njegova djeca - 24-godišnja Noa, koja je na pragu završetka fakulteta, 19-godišnji Toma, koji je tek započeo studij, i 16-godišnji Jakov, koji je u drugom razredu srednje škole - postala su mu ključni oslonac u oporavku uz brojne prijatelje koji ga svakodnevno posjećuju.
'Često gledam svoje klince i mislim da, zahvaljujući njima, nikada neću biti sam bez obzira na to u kakvoj se životnoj situaciji nađem', rekao nam je nedavno Joško. Očito je da su on i bivša supruga Ivana odradili izvrstan posao. Iako su djeca sada u različitim fazama života, svatko od njih pruža mu nevjerojatnu podršku i ljubav. Kao i on njima.
'Majke prolaze najvažniju ulogu. Očevi su u početku asistenti. S vremenom postaju bitniji i počinju s djecom razvijati poseban odnos. Od onog bazičnog zaštitničkog kada ih lovite i bacate se za njima kako im se ne bi nešto dogodilo do onog kada djeci trebaju odgovori na pitanja koja dolaze iskustvom, a koja ona logično nemaju niti mogu imati. Naravno, postoje razlike između životnih pitanja koja ženska djeca postavljaju majci, a koja ocu i obrnuto, pitanja koja muška djeca postavljaju majci, a koja ocu. Kada bih slikovito opisivao moju ulogu tijekom njihova odrastanja, onda bi to bilo kroz riječ MIR. Mir koji bi zavladao u njima i u meni kada su bili jako mali te kada mi je svatko od njih troje znao zaspati na prsima preko onoga kada sam ulazio u sobu i pokrivao ih ako su otkriveni pa do onoga kada mi je najvažnija stvar na svijetu bila i još uvijek jeste dobiti njihovu poruku da su dobro', ispričao nam je prošle godine u intervjuu u povodu Dana očeva.
Tada je ujedno otkrio kako je jedino što mu nedostaje više vremena koje bi mogao provesti s njima.
'Meni je njihova vremena malo, a njima našeg taman. Mi roditelji bismo htjeli da su i dalje ovisni o nama kao kad su stvarno bili, a oni se bore za svoju neovisnost od nas, za svoj prostor i za stjecanje svog iskustva. Kaže jedna moja prijateljica majka: 'Plakala sam s njim, brisala mu nos, presvlačila ga, a sad ga zove cura na mobitel i on me i ne pogleda nego samo izleti'. Ako stvari postavimo realno, rade isto što smo mi radili svojim roditeljima. Dakle, sve je u redu. Ostaje ono vrijeme koje provodimo kada smo zajedno. To je najvažnije jer se to vrijeme njima ureže u memoriju. Mene moji nekad podsjete na igre koje smo se igrali kada su bili jako mali i na to zajedničko vrijeme. Evo, na primjer, fotografiranje za vaš magazin. Mi smo se zabavili i vjerujem da nam je ostalo kao lijepa uspomena. Mislim da svaki trenutak koji imamo s njima moramo provesti fokusirani samo na njih, što je, da si ne lažemo, nekad najteže, ali onda barem neka vide da se trudimo jer jednog dana će se i oni, nadam se, truditi kad bude riječ o njihovoj djeci', istaknuo je.
Tijekom cijelog procesa oporavka Joško, koji je od 1995. na HRT-u autor, urednik, voditelj i producent brojnih TV projekata, među kojima je i 'Upitnik' s kojim je stekao prepoznatljivost, nije izgubio strast prema radu ni smirenost. S jasnim ciljem ispred sebe - oporavak je samo još jedan izazov koji je odlučan prevladati, baš kao i svaki drugi s kojim se prije toga susreo.
