Valentino je ovog muškarca volio više od ičega: 'Naša priča nije priča o novcu ili modi, nego o ljubavi'

Valentino Garavani, jedan od najvećih i najpoznatijih dizajnera u povijesti, preminuo je u 94. godini ostavivši neizbrisiv trag u svijetu luksuzne mode. Posljednji ispraćaj održan je 23. siječnja u bazilici Santa Maria degli Angeli e dei Martiri u Rimu, gradu u kojem je živio te u kojem je i preminuo 19. siječnja. Rođen u Lombardiji, Valentino je život posvetio stvaranju odjeće koja je spajala sofisticiranost, eleganciju i luksuz. Osnovao je svoju modnu kuću 1960. godine, koja je ubrzo postala simbol talijanskog haute couturea, a njegov prepoznatljiv stil osvojio je srca slavnih i utjecajnih žena diljem svijeta, od glumica Elizabeth Taylor do Gwyneth Paltrow. Valentino je svojim kreacijama oblikovao viziju ljepote i stila koja je nadmašila generacije. Njegovom smrću moda je izgubila jednog od svojih najvažnijih majstora, no njegovo naslijeđe i utjecaj na dizajn živjet će i dalje.

Nikada neće zaboraviti jednu proljetnu večer 1939. godine kada se održavao bal u Vogheri, jako važan za sedmogodišnjeg Valentina čija se sestrična Caterina priprema­la za ples. Iako se to jutro probudio s visokom temperaturom, ni­je mogao dočekati da vidi rođakinjinu haljinu. Nije bilo govora o tome da to pro­pu­sti, što je jasno obznanio roditeljima.

‘Na kraju me mama odvezla, zamotanog u šal. Znala je koliko mi to znači. Haljina je bila ružičasta. Sa šljokicama. Bila mi je kao iz snova’, prisjetio se.

A osobine koje su tada počele dolaziti do izra­ža­ja - njegova neumoljivost, odlučnost, ali i opsje­dnutost li­jepom odjećom - bile su toliko očite da su se nje­govi prijatelji šalili kako bi sigurno bio redizaj­nirao odjeću medicinskih sestara koje su ga porađale samo da je imao olovku i blok za skiciranje. Bio je iznimno talentiran crtač, a njegovu ljubav prema modi roditelji su itekako osje­tili na kućnom budžetu. Volio je kvalitetne stvari te je kao 13-godišnjak od mame tražio novac da si naruči izradu čizama kakve je zamislio. Majka mu je često znala govoriti: ‘Kako sam baš ja rodila sina koji želi samo skupe stvari?!’.

Kao srednjoškolac Valentino je u Vogheri ra­dio kao šegrt kod svoje sestrične Rose i lokalne dizajnerice Ernestine Salvadeo pa je logičan nastavak bio studij modnog dizajna u Milanu. Istodobno je učio francuski jer je već tada želio otići živjeti u Pariz. A želja mu se i ostvarila 1949. godine uz novčanu, ali i moralnu potporu roditelja. Koliko je već tada bio uspješan, govori podatak da je nastavio studiranje na La Chambre Syndicale, školi pariške vi­soke mode, gdje je briljirao. Uz to je pohađao satove ple­sa te je tijekom jednog putovanja u Barcelonu otkrio i svoju ljubav prema crvenoj boji, da bi kasnije postao poznat po izjavi.

‘Cr­vena je jedina boja nakon crne i bijele’, rekao je, a grimizne haljine su mu postale zaštitni znak.

Kao student nagrađen je prestižnom nagradom za modni dizajn International Wool Secre­tariata, zahvaljujući kojoj ga je primijetio Jean Dessès u čijoj je modnoj kući dobio posao. Bilo je to samo godinu dana nakon njegova dolaska u Pariz, u kojem je proveo još devet godina. Sa Jeanom se razišao nakon što je mimo njihova dogovora produljio svoj odmor u Saint-Tropezu. U pomoć mu je priskočio prijatelj Guy Laroche koji mu je ponudio posao u svojoj maloj modnoj kući. I taman kada je trebao dobiti zelenu kartu za ostanak u Fran­cuskoj, odlučio se vratiti u Italiju. Tako se 1959. nastanio u Rimu, gdje je otvorio atelje, a novčano mu je pomogao otac Mauro. Usko­ro je lan­sirao svoju prvu kolekciju koju je predstavio na reviji u Parizu.

Svojom je odjećom impresionirao Elizabeth Taylor koja je osobno došla u njegov atelje te je od tada Valentino ostao njezin favorit među dizajnerima. Već tada je isticao da voli kada žena izgleda kao žena, a ne kao štap te je dizajnirao odjeću koja je slavila žensku figuru i stavljao naglasak na senzualnost. Jednom je prilikom izjavio: 'Ne vjerujem da bi ijedan muškarac želio izaći sa ženom koja izgleda kao dječak'.

Film ‘Slatki život’ Federica Fellinija 1960. godine ubr­zao je Valentinov uspjeh jer su sve žene želje­le izgledati kao zvije­zda filma i bivša švedska misica Anita Ekberg koju je odijevao. Ta 1960. bila je presudna godina jer je u srpnju u jednom kafiću upoznao studenta arhitekture Giancarla Giammettija. Nakon druženja novi mu je prijatelj ponudio da ga odveze kući u svom Fiatu. Sutradan je Giancarlo otputovao na Capri na odmor i ondje sasvim slučajno susreo Valentina koji je, i ne znajući da je on ondje, doputovao nekoliko dana kasnije. Giammetti je napustio studij i od tada je započelo njihovo par­tnerstvo. Osim poslovnih suradnika i prijatelja, bili su i ljubavni partneri, i to 12 godina. Premda su mnogi kreatori priznali svoje homoseksualno opredjeljenje, Valentino o tome nikad nije želio pričati. Čak ni sa svojom majkom Tere­som koja se iz Voghere preselila u Rim kako bi mu pomogla u poslu. Živjela je s njim u stanu u koji su se uskoro doselili i Giancarlo te njegova majka Lina. Ipak, umjesto Valentina, o njihovu je odnosu progovorio Giammetti.

‘Naša priča nije priča o novcu ili modi, nego o ljubavi. No danas je to bratska ljubav, ve­za bez ičeg seksualnog’, rekao je kasnije i objasnio da je za Talijane njiho­ve generacije stvar ponosa ne govoriti o drogama, vlastitim strahovima, kompleksima i seksu.

Živjeli su na visokoj nozi, no da su financije bile u rukama Valentina, sigurno bi doživjeli ban­krot, što im se i dogodilo na samom početku poslovanja kad je Valentinov otac zbog njegove ra­strošnosti odbio financijski im pomagati. Iako je takav stil života uključivao mondene za­bave, Va­len­tina to nikada nije previše privlačilo.

‘Već nakon pola sata bi mi dosadilo te bi mi bilo najdraže otići kući. Nikada nisam ni pušio ni pio, a nisam ni eksperimentirao s drogama. Sje­ćam se mnogo partyja na kojima sam samo sjedio i bio sâm’, prisjetio se te priznao da je više od toga volio kada bi prijatelji dolazili k njemu. A oni su mu značili sve.

‘Ako si mu prijatelj, ako s njim provodiš vrijeme na ja­h­ti, skijanju ili mu praviš dru­štv­o dok gleda ‘Big Brother’, shvatiš da je osoba s kojom je uistinu lako’, rekao je Gian­carlo Giammetti.

Na oproštaju od mode to je priznao i Valentino: ‘Žalim što nisam imao djecu. Na kraju ti ostane jedino privrženost prijateljima’.

Valentino je svoju tvrtku prodao 1998. talijanskom konglomeratu HdP za oko 300 milijuna dolara, no i dalje je nastavio raditi. Iz modne industrije povukao se 2008., nakon više od 45 godina, čime je označen kraj jedne od najdugovječnijih karijera u modi. To je bilo obilježeno spektakularnom modnom revijom u Musée Rodin u Parizu na kojoj su modeli nosili identične crvene haljine Valentino.

‘Bilo bi nemoguće nadmetati se s emo­cijama i srećom zbog prijateljstva i pažnje koje mi je svijet podario. Sada je savršen trenutak da kažem adio’, tim je riječima talijanski dizajner Valen­tino Garavani obz­na­nio svoj oproštaj od svijeta mode.

Posljednje godine života posvetio je svojim psima, imao ih je čak šest, a sve ih je nazvao imenima na M - Molly, Milton, Monty, Margot, Maude i Maggie.

‘Kada putujem i ostavim ih same preko vikenda, pošaljem veterinara da ih barem dvaput obiđe. Zamislite samo da imam djecu, poludio bih’, našalio se kreator koji je svoje ljubimce često znao vodi­ti na putovanja.

Tako su mu za dolazak do aerodroma trebala čak tri automobila: jedan za njega i Gian­carla te kujicu Maude, drugi za prtljagu, a treći za ostale pse.

‘Ponekad mu je znalo biti neugodno što putuje s toliko pasa. Stoga je znao zamoli­ti poslugu da ih iznose tek kad se on udalji od aviona, i to u dvije smjene kako bi se dobio dojam da ih je manje’, ispričao je Giancarlo s kojim je nakon prekida ljubavne veze Valentino nastavio posao i ostao u odličnim odnosima.

Godine 1982. upoznao je Vernona Brucea Hoeksema, 25 godina mlađeg Amerikanca koji je zbog posla modela stigao u Italiju. Ondje se zaposlio kao Valentinov asistent, da bi se naposljetku zaljubili i započeli vezu. Iako su Bruce i Valentino dijelili i poslovnu i osobnu vezu, nisu se često javno isticali. Bruce Hoeksema napustio je Valentino SpA 1999., kada je odlučio krenuti u vlastiti pothvat i osnovati svoju luksuznu marku torbi. Iako su njihovi profesionalni putevi krenuli različitim smjerovima, Bruce i Valentino ostali su bliski sve do smrti modnog velikana.