Endrina Muqaj u spektakularnom finalu osme sezone MasterChefa još jednom je pokazala koliko je vješta u kuhinji, a nakon najnapetijeg izazova sezone odnijela je prestižnu titulu pobjednice, kao i novčanu nagradu od 30.000 eura. Iako je tijekom ocjenjivanja do samog kraja bilo neizvjesno hoće li pobjeda otići njoj ili u ruke njezina konkurenta, finalista Otta Grundmanna, Endrina je žiri u završnici potpuno osvojila souffléom od limuna.
Story je prvi razgovarao s Endrinom nakon pobjede
Čestitamo na pobjedi! Koje su vas emocije preplavile kada je izgovoreno vaše ime?
To je bio trenutak potpunog emocionalnog preopterećenja. Nije to bila samo sreća, nego mješavina šoka, ponosa, olakšanja i nevjerice. Kao da ti tijelo reagira brže od glave. Srce lupa, ruke se tresu, u grlu knedla, plače ti se... U toj jednoj sekundi prođeš cijeli put, sve sumnje, umor, pritisak i borbe sa samom sobom. Taj trenutak te potpuno ogoli i zauvijek ostane urezan u tebi.
Kako ste proslavili pobjedu? Jesu li se dojmovi dosad slegli?
Proslava je zasad bila vrlo mirna i emotivna. Trenutačno je blagdansko vrijeme i svi smo sa svojim obiteljima, što mi je u ovom trenutku i najvažnije. Trebalo mi je da budem okružena ljudima koji su mi cijelo vrijeme davali snagu i podršku. Iskreno, dojmovi se još nisu u potpunosti slegli. Još uvijek imam osjećaj da se sve događa nekom drugom. Prava fešta tek dolazi – ona koja će se dogoditi kad se emocije malo smire i kad svi zajedno dođemo do daha. Tada ću znati da je ovo poglavlje zaokruženo kako treba.
Jeste li podijelili vijest o pobjedi s bližnjima ili ste to tajili do kraja?
Znao je samo najuži krug. Nisam im mogla sakriti svoju sreću, pogotovo jer me poznaju dovoljno dobro da vide da se u meni događa nešto veliko. Nositi tu tajnu nije bilo lako, ali kad je konačno došao trenutak da se sve podijeli s drugima, emocije su bile još snažnije. Kao da se sve što si držao u sebi odjednom oslobodi.
Što vam ova pobjeda znači na osobnoj, a što na profesionalnoj razini?
Na osobnoj razini, ova pobjeda mi je donijela ogromnu potvrdu. Potvrdila mi je da sam sposobna, izdržljiva i spremna za velike izazove. Naučila sam vjerovati sebi, čak i kada je teško. Profesionalno, MasterChef mi je otvorio vrata, ali mi je dao i odgovornost. Ovo nije kraj, nego ozbiljan početak. Sada imam jasniju sliku smjera u kojem želim ići i svjesna sam da pravi rad tek sada počinje.
Koji vam je bio najteži, a koji najljepši trenutak tijekom natjecanja?
Najteži trenuci bili su oni povezani s obitelji i prijateljima. Vidjeti ih u tom intenzivnom okruženju, nakon dugog vremena, emocionalno te potpuno razoruža, a istovremeno moraš ostati profesionalan i fokusiran.
Najljepši trenutak bez razmišljanja bio je finale. To je kruna svega i trenutak kada shvatiš koliko si daleko došla. Uz to, cijelo putovanje i svi predivni ljudi koje sam upoznala čine ovaj proces neprocjenjivim. Ta iskustva i odnosi ostaju za cijeli život.
Znate li već kako ćete potrošiti nagradu?
Da, vrlo jasno. Nagrada ide u znanje i razvoj. U edukacije, putovanja, iskustvo i učenje od vrhunskih ljudi. Ne želim brzinu ni prečace, nego temelj. Smatram da je to najvrjednija investicija koju sada mogu napraviti.
'MasterChef' se snima mjesecima – jesu li se rodila nova prijateljstva ili je vladao natjecateljski duh cijelo vrijeme? Jeste li s nekim ostali u kontaktu?
Natjecateljski duh je bio prisutan, ali paralelno su se rodila vrlo snažna prijateljstva. Najviše sam se zbližila sa Selmom Karić. Bile smo cimerice i zajedno smo prolazile sve. To je prijateljstvo koje je preraslo show i ostalo i nakon njega. Ostala sam u kontaktu i s drugim kandidatima jer nas veže iskustvo koje malo tko može razumjeti.
Je li vas MasterChef promijenio kao kuharicu i osobu, i na koji način?
Apsolutno me promijenio, i to na više razina. Kao kuharicu, MasterChef me naučio disciplini i jasnoći. Naučila sam da nije poanta pokazati sve što znaš, nego znati što i kada pokazati. Fokus na tanjuru, poštivanje namirnice i donošenje odluka pod pritiskom postali su mi prirodni.
Kao osobu, promjena je možda još veća. Naučila sam kontrolirati emocije, ostati smirena kada je najteže i vjerovati sebi čak i kada sumnja dođe. Shvatila sam da savršenstvo ne postoji i da ono često zna biti zamka. Prava snaga je u prisutnosti, u tome da si miran, sabran i siguran u ono što radiš. MasterChef me naučio strpljenju i povjerenju u vlastiti proces.
Kada ste se zaljubili u kuhanje?
Zaljubila sam se u kuhanje jako rano, još kao dijete. Kroz kuhinju moje bake i majke. To nisu bile komplicirane tehnike ni sofisticirani recepti, nego jednostavna, topla jela puna pažnje i ljubavi. Kuhinja je kod nas uvijek bila mjesto okupljanja, razgovora i sigurnosti. Tamo sam naučila da hrana nije samo gorivo, nego emocija i povezanost. Ta ljubav se nije dogodila planski niti svjesno, jednostavno je bila tu, rasla je s godinama i postala dio mene.
Što vam najviše inspirira u kuhanju?
Najviše me inspiriraju ljudi, putovanja i emocije. Okusi koje pamtim iz djetinjstva, trenuci za stolom, ali i nova mjesta, novi gradovi i različite kulture. Volim promatrati kako ljudi jedu, kako koriste namirnice i kako hrana odražava njihov način života. Hrana je za mene oblik komunikacije. Kroz nju prenosim osjećaje, priče i identitet. Jedno jelo može ispričati puno više nego što se na prvi pogled vidi.
Kada ste prvi put shvatili da korporativni svijet više nije mjesto u kojem se vidite?
To nije bio jedan konkretan trenutak, nego proces. Imala sam stabilnost, sigurnost i jasnu strukturu, ali s vremenom sam shvatila da mi nedostaje ispunjenje. Počela sam osjećati da stojim na mjestu, da me ono što radim više ne veseli i ne pokreće. Taj osjećaj unutarnje praznine bio je jasan signal da nešto moram promijeniti. Shvatila sam da sigurnost nema smisla ako nema strasti i svrhe.
Je li bilo straha ili sumnje u odluci da ostavite sigurnu karijeru i okrenete se kulinarstvu?
Naravno da je bilo straha. To bi bilo neiskreno negirati. Strah od nepoznatog, od neuspjeha, od pitanja 'što ako ne uspijem'. Ali postojao je još veći strah, onaj da ostanem gdje jesam i nikada ne pokušam. U jednom trenutku sam shvatila da bih se više bojala života u kojem se pitam 'što bi bilo da sam probala' nego života u kojem riskiram. Taj me strah, paradoksalno, pogurao naprijed.
Koje vještine iz menadžerskog svijeta danas koristite u kuhinji?
Jako puno. Organizaciju, upravljanje vremenom, prioritizaciju i donošenje odluka pod pritiskom. Kuhinja je sustav koji mora funkcionirati precizno i jasno, pogotovo kada je stres visok i vrijeme ograničeno. Menadžersko iskustvo mi je pomoglo da ostanem racionalna, da brzo procijenim situaciju i da se ne izgubim u kaosu. To je ogromna prednost u profesionalnoj kuhinji.
Kako volite provoditi slobodno vrijeme?
Najviše volim biti s obitelji i prijateljima, uz dobru hranu i opuštenu atmosferu. Volim putovati, istraživati restorane, tržnice i lokalne kuhinje. Hrana je kod mene istovremeno posao, strast i način odmora.
Uživam u jednostavnim stvarima, dugim razgovorima za stolom, dobrim okusima i trenucima kada nema žurbe. To me puni i inspirira za dalje.
Kakvi su vam planovi, gdje vidite Endrinu Muqaj za pet godina?
Vidim je kao osobu koja je ispunjena i privatno i poslovno. Kao snažnu, samouvjerenu ženu koja je narasla i naučila više nego što je ikada očekivala. Vidim je kako ima jasno izgrađen profesionalni identitet, ali i kako gradi svoju malu obitelj. Vrijeme je i za taj dio života, s istom strašću i posvećenošću.
