Saša Matić ime je koje je postalo sinonim za emotivne balade i snažnu povezanost s publikom. Ovaj srpski pjevač ne prestaje oduševljavati obožavatelje diljem regije, a sada je objavio i drugi dio svog novog albuma ‘Noćas nam ne gine ljubav’. Njegova karijera, duga više od dvaju desetljeća, obilježena je brojnim hitovima koje slušaju sve generacije. S njim smo razgovarali o tome što čini njegovu glazbu toliko posebnom te kako balansira obitelj, karijeru i privatni život. Naime, ovaj 47-godišnjak od 2003. u braku je s Anđelijom s kojom je dobio dvije kćeri, Aleksandru i Taru koja je raskošnom proslavom 18. rođendana u rujnu privukla veliku pozornost medija. To je ujedno još jedan dokaz koliko je Saša posvećen svojoj obitelji.
Koji je publici vaš najdraži hit, koju pjesmu od početka do kraja svi pjevaju uglas? Koja je vama najdraža pjesma iz vaše dugačke karijere?
Ima toga koliko hoćete - ‘Kralj izgubljenih stvari’, ‘Kad ljubav zakasni’, ‘Samo ovu noć’, ‘More tuge’… Od početka do kraja. A ja ne bih baš rangirao svoje pjesme, ne bih ih volio izdvajati. Mogu reći da sam možda najponosniji na pjesmu ‘More tuge’ jer je to moje djelo, ja sam skladatelj.
Nakon što ste na proljeće objavili prvi dio novog albuma ‘Noćas nam ne gine ljubav’, svega dva dana nakon objave sve su četiri pjesme na YouTubeu zabilježile više od milijun pregleda. Zanimljivo je da vaša glazba osvaja i srca mlađih generacija. Što mislite da je ključ uspjeha vaših pjesama među mladima?
Nedavno sam imao koncert u Zürichu i jedan od organizatora pitao me: “Kako ti, Sale, uspijevaš da te svi vole, i mladi, stari?” Jedan moj poznanik kojem je blizu 70 godina i koji je cijeli život u rock and rollu rekao je: “Slušam samo Rock and Roll i Sašu Matića.” Ne znam, valjda zato što sam svoju glazbu približio svima - interesantna je, dopadljiva… Prvi je faktor uspjeha dobra pjesma, ona otvara vrata.
Tko su bili vaši glazbeni uzori? Što slušate kod kuće kad se odmarate?
Bilo ih je dosta, pogotovo u vrijeme kada sam bio tinejdžer. Oliver Dragojević, Halid Bešlić, ako govorimo o narodnoj glazbi onda je to Šaban Šaulić, on je to pjevao najbolje na svijetu, Parni valjak, Aki je bio fenomenalan, pratio sam ga od samih početaka, od pjesme ‘Uhvati ritam’ pa nadalje… Od svih njih dosta sam učio. Imao sam tu osobinu da ih mogao imitirati, popularno se kaže ‘skinuti’. Smatram da je glazba nepresušan izvor i da i danas učimo. A što slušam? Svašta, ovisi o raspoloženju. Obično je to Oliver iz Pariza, Olympije ili pulske Arene, Ray Charles, Parni Valjak… Volim Bešlićevu pjesmu ‘Lavanda’. Kako nema Halida, često mi naviru sjećanja pa ga pustim.
Što slušaju vaše kćeri, 18-godišnja Tara i 22-godišnja Aleksandra? Koliko vam njihov glazbeni ukus pomaže u kreiranju novog smjera pjesama?
One i njihovi prijatelji moji su najveći kritičari. Sve što sam snimao prvo sam pustio njima. Što kažu da će proći, to je to.
S obzirom na to da su odrasle uz glazbu, pokazuju li interes za pjevanje ili sviranje? Čime se one bave?
Ne, nisam ih želio forsirati da idu u tom smjeru. Da su pokazale imalo želje i volje, onda u redu, ali kad vidite da ih to uopće ne zanima... To bi bilo kao da su me roditelji forsirali da budem pijanist, a ja sam jako želio biti pjevač.
Obitelj je za vas očigledno temelj svega, no koliko često uspijevate uživati u zajedničkim trenucima i kako provodite vrijeme sa suprugom i djecom kada ne radite?
Moja je sreća što uživam u svakom danu - neovisno o tome je li to ovaj razgovor s vama, koncert, obitelj, druženje s prijateljima, putovanje, more, brod, spa centar… Uživam u svemu. Trenutačno razgovarate s najvećim hedonistom na ovim prostorima. Trudim se prilagoditi si svaki dan tako da mogu uživati. A kada sam s njima onda organiziramo neka naša druženja, dođu im prijatelji pa sviramo klavir, pjevamo…
Kod vas je doma uvijek veselo?
Naravno. Pogotovo kad smo nas troje sami.
Proslava 18. rođendana vaše kćeri Tare privukla je veliku pažnju medija, a slavlje je bilo zaista spektakularno. Koliko vam je bilo važno da taj trenutak bude poseban za Taru? Nastojite li djeci ostvariti sve želje?
Naravno, i one to znaju cijeniti i poštivati. Nisu bahate niti raskalašene. Ako može, u redu, ali ako im kažem da nešto ne može, i to je u redu. Nema polemike. Ne volim puno pričati o njima jer ispada da samo ja imam djecu, nitko drugi. No svima želim da sa svojom djecom funkcioniraju i žive onako kako ja funkcioniram sa svojom.
Kako ste kao roditelj doživjeli taj trenutak kada je i vaša mlađa djevojčica ušla u svijet odraslih? Mislite li da ste ih dobro pripremili na sve što ih čeka?
Mislim da jesam. I to je bio trenutak kao dan prije i dan poslije. Ništa se spektakularno nije dogodilo. I ranije je znala što hoće, bila je odgovorna i prije nego što je napunila 18 godina.
Vaše balade često su vrlo emotivne i nježne, jeste li doista i vi tako emotivni u stvarnom životu, kako biste se opisali kao partner i otac?
Nije da nisam, jesam. I emotivan, tolerantan, dajem se ljudima, prijateljima… Poznat sam kao human čovjek, kao netko tko će bez razmišljanja uskočiti u pomoć svakome kome je potrebno. Ali to ipak treba reći netko drugi. Ima trenutaka kada sam malo težak, kad mi neke stvari ne odgovaraju, ali svi mi imamo neke takve trenutke.
Vaš brak s Anđelijom traje više od 20 godina. Koji su ključni faktori da ostane stabilan i snažan tijekom svih ovih godina, s obzirom na izazove koje nosi vaš posao i slava?
To vam neću reći javno (smijeh). Uzajamno poštovanje, ljubav, da vas druga strana prati na najbolji mogući način i da ima razumijevanja.
Uza sve što imate danas i što ste ostvarili u životu, koje vam male stvari najviše znače i donose radost?
Pobornik sam toga da sreću čine male stvari. Volim te neke sitnice, neki mali znak pažnje… Volim poklone, i darivati i primati ih. Ne mora to biti velik poklon, ali kad netko zna što volim, neku moju naviku i to mi donese… Na primjer, kava koju volim, parfem koji mi se sviđa. Volim takve sitnice. Volim more, volim biti na brodu…
Dolazite li i k nama na more?
Naravno, bio sam u Baškoj vodi davnih godina, u Rogoznici, u Splitu, na Hvaru, Braču, u Istri… Prošle godine ljetovao sam u Fažani pa sam svaki dan išao na Brijune. Rekao sam vam da pričate s najvećim hedonistom na svijetu. Ali ne volim zimu. Kad me prijatelji i kumovi pitaju idem li s njima u Livigno na skijanje, kažem: “Samo izvolite, vi u Livigno, ja u Dubai.”
Pred vama su dva koncerta u Zagrebu, 5. i 7. prosinca. Rijetko kome uspije rasprodati Arenu u rekordnom roku. Što mislite zbog čega vas zagrebačka publika toliko voli?
Vjerojatno sam te 2018. godine ja njih, a i oni mene, kupili za cijeli život. Neizmjerno se volimo, poštujemo, znam koliko zagrebačka publika voli ono što ja radim, voli moju glazbu i prati moj rad svih ovih godina. Oni su me beskrajno zadužili, a mislim da im to vraćam.
