Jedan od najpopularnijih glumaca bivše Jugoslavije, Žarko Laušević, preminuo je na današnji dan 2023. u 63. godini nakon kratke i teške bolesti. Dva mjeseca prije smrti bio je u bolnici Bežanijska kosa zbog problema s plućima. Debitirao je u filmu 'Progon' 1982., a dvije godine kasnije je dobio jednu od glavnih uloga u TV seriji 'Sivi dom', koja mu je donijela veliku popularnost.
U svojoj bogatoj karijeri ostvario je brojne uloge od kojih su najupečatljivije u ostvarenjima: 'Šmeker' 1985., 'Svečana obveza' 1986., 'Dogodilo se na današnji dan' 1987., 'Oficir s ružom' 1987., 'Braća po materi' 1988., 'Boj na Kosovu' 1989., 'Originalni falsifikata' 1991., 'Bolje od bijega' 1993., 'Kaži zašto me ostavi' 1993. i 'Nož' 1999.
Bio je član Jugoslavenskog dramskog pozorišta, gdje je odigrao uloge u velikom broju predstava. Godine 2015. snimio je film 'Smrdljiva bajka' kojim se nakon šesnaestogodišnje pauze vratio na filmsko platno. Od tada je ostvario niz zapaženih uloga među kojima su i one u serijama 'Koreni', 'Vreme zla', 'Kalkanski krugovi', 'Državni službenik', 'Tajna nečiste krvi'...
Jedna kobna noć krajem lipnja 1993. okrenula mu je život naopačke. U svojoj je karijeri glumio u 20-ak filmova, a zatim je u zatvoru proveo četiri godine i sedam mjeseci - zbog ubojstva.
Glumca i njegovog starijeg brata Branimira 30. lipnja 1993. godine napala je grupa mladića u blizini jednog lokala u Podgorici. Žarko je pucao u njih u samoobrani, ubio dvojicu, a trećeg teško ranio. Osuđen je na 13 godina zatvora zbog dvostrukog ubojstva. Kaznu je služio u Spužu i Požarevcu.
Nakon što je tu presudu ukinuo Savezni sud, ponovljeno je suđenje u veljači 1998. i Laušević je osuđen na 4 godine zatvora zbog dvostrukog ubojstva u nužnoj obrani. Budući da je u tom trenutku već odležao 4,5 godine, pušten je na slobodu.
Ubrzo nakon toga napustio je zemlju i preselio se u New York. Vrhovni sud Crne Gore je, nakon žalbe tužiteljstva, 30. ožujka 2001. preinačio odluku o kazni i izrekao mu kaznu od 13 godina zatvora, a 3. srpnja 2009. objavljeno je da je Laušević uhićen u Sjedinjenim Američkim Državama zbog boravka u SAD-u bez vize te da se razmatra njegovo izručenje Srbiji na temelju međunarodne tjeralice raspisane 2002. na zahtjev Trećeg Opštinskog suda u Beogradu. Sud u New Yorku donio je 14. rujna 2009. odluku o ukidanju pritvora Lauševiću.
Godine 2011. objavio je knjigu 'Godina prođe dan nikad', a u rujnu 2013. izašla je još jedna knjiga. U prosincu 2011. pomilovao ga je predsjednik Republike Srbije Boris Tadić. Ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić u New Yorku mu je 1. veljače 2012. uručio srpsku putovnicu.
U knjizi opisuje kako su ih trojica napala i počela tući, te kako se on sam našao na podu. U torbi je imao pištolj koji je kupio i počeo nositi sa sobom nakon što je dobivao prijetnje zbog toga što je glumio lik Svetog Save u istoimenoj predstavi.
'Vadim pištolj iz moje torbe i istog trena ga repetiram upravljajući ga prema napadaču. On skače na mene! Vidim mu tu, na par centimetara od mene onaj isti luđački pogled i nikakav strah. Hrvamo se, stojeći, oko mog pištolja. Vidim da nešto viče, ali ništa ne čujem. Moj CZ-99 je između naših grudi. Četiri ruke koje se otimaju. Pritišćem okidač. Ništa se ne događa. Ni zvuk, niti siledžija odustaje. Pucam ponovo. Ništa. ’Bože, radi li ovaj pištolj uopće?’ Pucam ponovo. Ne znam koliko puta i ne znam gdje. Mislim da sam ga pogodio. Pritisak popušta, njegovo tijelo se odvoji od mene’, opisao je Žarko.
Nakon toga je, piše, vidio kako mu drugi napadač bode brata slomljenom bocom pa je pucao i u njega.
'Ubio sam dva momka što su tek zakoračila u život! Da nisam, mi bismo bili mrtvi! I Mili i ja. Da mi je oteo pištolj, ubio bi me! A onaj drugi je klao Milog kao životinju preda mnom. S koljenima na njegovim grudima mog brata onesviještenog i nepomičnog - kolje slomljenom flašom! Pucao sam. Nisam imao izbora. Nisam znao ništa drugo. Nikad to sebi neću oprostiti', zapisao je glumac.
Ovaj težak slučaj, koji je digao cijelu Podgoricu na noge, dogodio se nekoliko minuta poslije ponoći, a tadašnjim je medijima jedna konobarica, koja je bila prisutna, opisala kako je sve izgledalo.
'Nevjerojatno je što se dogodilo. Praktički ništa nije dovelo do tragedije. Ali, baš ništa nije 'mirisalo' na ovo što se dogodilo. Prije nego što su došla braća Laušević, a bilo je oko ponoći, grupa mladića sjedila je u kafiću u malom vrtu. Neki od njih su naši stalni gosti. Nakon što su pojeli sendvič, popili pivo i sok, otišli su preko ulice. Jedini je ostao Dragor Pejović, naslonjen na ogradu. Još uvijek je jeo svoj sendvič', ispričala je konobarica Dragica Bogavac koja je prije ponoći posluživala mladiće u jednom kafiću.
'Svi dečki su bili mirni, a Žarko Laušević je svraćao prije, a prošlo ljeto je kod nas jeo ćevape, rekao je kako je došao jer voli naše ćevape', pričala je Dragica.
Prema riječima Dragice Bogavac, braća Laušević naručila su pivo i ćevapčiće. Dok je stariji Branimir Laušević sjedio za stolom, Žarko Laušević vratio se do kioska vidjeti koju će salatu naručiti.
'Upravo tada su mladići, koji su već bili s druge strane ulice, vikali, bili su bučni. Na to je Žarko Laušević, ne povisujući glas, dobacio, koliko se sjećam, Pejoviću 'Kakva je ovo graja'. Onda je Pejović odgovorio, opet kažem, koliko se sjećam, 'Šta te briga ko te kudi'. Zatim je došlo do bonera. Vidjela sam kada je Žarko Laušević pao na sam zid kioska. Bio je odjeven u kratke hlače i tamnoplavu košulju. Nosio je tu torbicu za novac oko struka, dok mu je kožna torba bila prebačena preko ramena. U caffe baru tada je bio samo jedan gost', nastavila je.
'Kada je došlo do tuče, Pejoviću je u pomoć priskočio Radovan Vučinić. Tako su se svi našli u malom prostoru vrta caffe bara. Odjednom je počela pucnjava. Izašla sam s kuhinjskim nožem u ruci koji sam prije koristila za rezanje salate. Baš u tom trenutku iz vrta je istrčao mladić držeći se za trbuh i pao ispred mene na pločnik. U tom trenutku mi je nož ispao iz ruku', ispričala je, a njene riječi prenosi Stil.
