Nove pustolovine omiljene osnovnoškolke ponovno gledamo u kinima u filmu 'Drugi dnevnik Pauline P.'. Njezinu mamu u hit-filmovima glumi nagrađivana dramska umjetnica Judita Franković Brdar. Otkriva nam kako je ponovno biti na setu zabavnog filma, piše li i ona dnevnik i što se sve u njemu krije, te zašto je s redateljicom Vlatkom Vorkapić osnovala umjetničku organizaciju.
U kina dolazi novi nastavak, ‘Drugi dnevnik Pauline P’. Što ovog puta čeka junakinju i njezinu obitelj?
Zagrebačka premijera prošla je prekrasno. Klinci su famozni. Najbolji je trenutak kad te gledaju uživo i kao nešto si im poznata, ali nisu skroz sigurni i onda skuže, vi ste Paulinina mama, takvog osmijeha nema na svijetu, obožavam! Ovoga puta Paulina se upušta u detektivske vode, baka nestane i Paulina je odlučna u tome da je nađe. Posebna je važnost ovog nastavka to što se zapravo bavi ozbiljnim temama, ali kroz humor. Pitanje empatije, prihvaćanja, razumijevanja i tolerancije, svega se toga dotiče nastavak ‘Pauline P.’ i ono najvažnije, već je u prvom dijelu kao nit vodilja postavljena mašta - neizmjerna, stvarateljska moć mašte koja nam je svima dana, ne košta ništa, samo ne smijemo zaboraviti da je imamo i da nam je nitko ne može oduzeti. Mašta je po meni životna sila i posebno moramo paziti da je kao odrasli ljudi ne zaboravimo.
Kako vam se bilo vratiti na set? Ponovno biti filmska mama mladoj glumici Katji Matković?
Čista radost, takvo veselje, ispunjenost, stvaralačka energija svih redom, od glumaca, redatelja, šminke, kostima, kamere, rekvizite… Nešto se posebno dogodi u glumcu kad stvara za djecu. Moram priznati da mi fali. Otključa se neki portal i događa se magija. Biti mama Katji odnosno Paulini čisti je glumački gušt. Katja je zaista jedna prava karizmatična glumica, kolegica u pravom smislu riječi. Imala sam sreću da sam sudjelovala u još jednom divnom projektu, također dječjem filmu, ‘Glavonja’ redateljice Marine Andree Škope i Vande Raymanove, koji se bavi pitanjem autizma. Neizmjerno sam zahvalna na takvim projektima.
Vrate li vas ovakva snimanja u vaše djetinjstvo?
Apsolutno, to je jedno ultimativno stvaralačko okruženje koje te zaista podsjeti da mašta nema granica, da možeš biti sve što poželiš, da je život lijep i da je stvaranje radost.
Koja su vam neka od najdražih sjećanja iz školskih klupa?
Voljela sam ići u školu, obožavala sam igrati graničara, obožavala sam tjelesni…
Pišete li dnevnik? Kriju li se u njemu sve vaše tajne?
Moram priznati da nisam nešto od pisanja, nemam nekog talenta za to, ali imam bilježnicu u koju zapisujem citate iz knjiga koje čitam. Tako da, tajne nećete pročitati u dnevniku, a vjerojatno ni saznati jer tajne moraju ostati tajne, treba zadržati malo tajnovitosti, posebno u ovom svijetu u kojemu je sve dostupno i na pladnju.
Kako vam je bilo raditi na filmu ‘Ida, ki je pela tako grdo, da so se mrtvi vstali od mrtvih in zapeli z njom’ koji uskoro dolazi u slovenska kina?
Drago mi je da spominjete i taj film. I ovdje je riječ o dječjem filmu ili filmu o sazrijevanju koji se također dotiče važnih tema kao što je smrt, ali ispripovijedana kroz dječje oči. Redateljica filma mlada je Ester Ivakič kojoj je ovo debitantski film, a svoju premijeru ima na festivalu u Cottbusu, potom na Liffe-u u Ljubljani. Prekrasna ekipa, prekrasan proces, jedva čekam vidjeti film.
Ima li razlike, osim u jeziku, kada usporedite rad u Sloveniji i Hrvatskoj?
Kada radite s dobrim ekipama onda nema razlike, jer kreativnost i stvaranje imaju moć brisanja granica.
Kako snimanja u drugim državama usklađujete sa životom u Zagrebu - viđanje sa suprugom, obitelji, prijateljima...?
Snimanje filma intenzivan je proces koji traži potpunu posvećenost. Tako da, kad snimam onda sam u tome, jer zapravo i nema druge. Ekipa filma praktički ti postane druga obitelj. Suprug je snimatelj, pa je i njemu isto, tu se razumijemo, obitelj je već navikla na moj ritam, a prijatelji imaju slične okolnosti, sve u svemu svi se razumijemo i kad sve prođe nadoknadimo zajedničko vrijeme.
Što vas čeka u mjesecima koji dolaze?
Nekoliko festivala, igranje predstava… Od aktualnih predstava do kraja godine možete gledati ‘Važnije polovice’ redateljice Paole Slavice i ‘Armagedonce’ redateljice Sanje Milardović. Jako me veseli što mogu najaviti i novu premijeru, riječ je o predstavi ‘Viking slabog zdravlja’ autorice teksta i redateljice Vlatke Vorkapić, koju sigurno poznajete kao redateljicu filma ‘Sonja i bik’ u kojoj glumimo kolega Petar Atanasoski i ja. Nastaje u produkciji umjetničke organizacije ‘Vedri i oblači’ koju smo osnovale Vlatka i ja baš iz potrebe da radimo svoje autorske projekte. Premijera predstave je 1. prosinca, a publika će predstavu moći pogledati 5. prosinca u zagrebačkom Studiju Exit. Riječ je o gorko-slatkoj predstavi koja igrom slučaja, ili ne, spoji jednu poreznu referenticu koja je frustrirana jer joj na vrata stalno kucaju ovi s krivim prezimenom i jednog maštovita muljatora koji obećava da će vam riješiti probleme u ovom životu tražeći vaše prošle živote…
