Ivica Zadro tijekom svoje karijere stekao je status jednog od najpoznatijih hrvatskih glumaca, a početak njegova puta ostao je zapamćen zahvaljujući ‘Smogovcima’, popularnoj seriji koja je 90-ih godina postala simbol odrastanja mnogih generacija. Otada je nastavio uspješno graditi karijeru uz razne projekte, među kojima su kultni dječji show ‘Malavizija’, ali i brojne druge serije i kazališne predstave koje su oblikovale njegovu glumačku reputaciju. Danas, u 71. godini, svjestan je svoje impresivne karijere, ali i činjenice da su novi izazovi sada ispred njegova sina Ivana.
Naime, Ivica se prije nekoliko godina povukao u mirovinu, a 40-godišnji Ivan preuzima ulogu kreativnog lidera, nastavljajući obiteljsku tradiciju u filmskoj, odnosno televizijskoj industriji. Ivana danas gledamo u ulozi direktora fotografije u popularnoj seriji HRT-a ‘Blaž među ženama’. Kao direktoru fotografije, zadatak mu je osigurati vizualni identitet serije - od kadrova do atmosfere.
“Direktor fotografije zaslužan je za sve što vidimo, naravno, u dogovoru s redateljem. Na primjer, 70 posto serije snima se u Zagrebu, a radnja se zapravo događa u Splitu i to smo morali dočarati na ekranu. Zaduženi smo za te filmske trikove, laži, obmane…” objašnjava.
Pozicija je to koju je preuzeo i na prošlim projektima, poput komedije ‘Posljednji Srbin u Hrvatskoj’ na kojoj je prvi put surađivao s ocem. Ivica i u spomenutoj HRT-ovoj humorističnoj seriji, koja prikazuje svakodnevne zgode i nezgode u životu Blaža, ima manju ulogu.
“Glumim oca glavnog lika Blaža koji je Zagrepčanin, ali se oženio u Splitu, ima kćerke, ondje radi u Lučkoj kapetaniji. A moj lik, otac, rastavljen je, živi sam u Zagrebu i dosta je zadrt. Nacionalno je osviješten, ide ‘klečati’ i miješa se sinu u život na jedan iritantan način. Uloga je zanimljiva i s veseljem sam je igrao. I dobro je napisana”, priča Ivica koji priznaje da se u stvarnom životu sinu nikad ne miješa u život.
Nije to radio čak ni kada je tada srednjoškolac Ivan trebao odabrati svoj životni poziv.
“Nije nikad utjecao na mene, stvarno sam kao dijete imao slobodu. Ali neki moj put naveo me prvo u Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, a zatim i na Akademiju… S njegove strane imao sam punu podršku da izaberem što god želim. Na trećoj godini počeo sam puno asistirati, ušao sam u svijet filma i držao sam se toga. Više se ni u čemu drugom nisam vidio”, pojašnjava Ivan, dok Ivica dodaje:
“Ništa nisam utjecao, čak se nije ni upisao preko veze. Prvi put je ‘zveknuo’ na prijemnom za Akademiju. U Primijenjenoj se nakon prve godine opredjeljujete za arhitekturu, dizajn, kiparstvo, fotografiju… On se odlučio za fotografiju, možda i zato što nije upao na arhitekturu, odnosno dizajn. Međutim, zaljubio se u fotografiju i rekao da će se time baviti. Slijedom toga išao je i na Akademiju. Tad sam mu rekao: “Čim primiš prvi put aparat u ruke vidjet ćeš da nije lako”. A on je govorio: “Ne, bit ću fotograf”. I evo, ne sjećam se kad je snimio zadnju fotografiju”. Možda i bolje, jer mu ovaj snimateljski dio odlično leži. Radio je na mnogim reklamnim i glazbenim spotovima, igranim filmovima kao što su ‘Ribanje i ribarsko prigovaranje’ i ‘Bumbarevo ljeto’, igranim i dokumentarnim serijama poput ‘Mrkomira’ i ‘Crno bijelog svijeta’... Ivica ne krije koliko je ponosan.
“Zaista ga moram pohvaliti. Kolege glumci koji su snimali s njim znaju mi reći: “Kako ti je sin odličan, kako dobro radi”. Uvijek sam se pitao što on to tako dobro radi. Međutim sad kad smo snimali Blaža vidio sam kako izgleda njegov posao i kako on to sve odradi spretno, lijepo, mirno i bez nervoze. Čak sam ga jednu večer nazvao kao glumac, ne otac, i pohvalio ga da izvrsno radi s glumcima i daje im upute. I tek mi je sad jasno zašto ga drugi hvale. A kao otac sam ponosan na njega”, ističe Ivica i dodaje da postoji jedan minus kod zajedničkog rada na setu - obojicu zovu prezimenom Zadro.
“I jedan i drugi smo Ivan. I ja sam službeno Ivan, ali svi me oduvijek zovu Ivica. Međutim, svi viču “Zadro, Zadro!”. I sad ne znamo na kojeg Zadru misle. Najbolje je kad dolazim na snimanje i netko kaže: “Evo, dolazi Zadro!”. Onda se žene okrenu, vide mene i kažu: “Ah, ti”, smijući se prepričava Ivica.
Na pitanje o tome od koga je Ivan naslijedio atraktivan fizički izgled, Ivica s osmijehom odgovara: “Na mamu (op. a. supruga Jagoda), mama je zgodna. Navodno sam i ja bio. Treba pogledati fotografije iz moje mladosti, iz vremena dok sam snimao ‘Smogovce’. Sad sam ipak čovjek u godinama. Ne možemo svi izgledati mladoliko, osim naravno Georgea Clooneyja i Frane Lasića”.
Na žalost pripadnica ljepšeg spola, Ivan je već nekoliko godina u sretnoj vezi s djevojkom Helenom s kojom je i započeo zajednički život. Kada spomenemo njihov odnos danas, Ivica smatra da su, iako su otac i sin, zapravo prije svega prijatelji. Ima trenutaka kada se posvađaju zbog nekih sitnica, poput problema s korištenjem kompjutora i drugih generacijskih razlika, no zadržali su toplinu i bliskost u obiteljskim odnosima.
“Mi smo oduvijek bili frendovi, nikad nisam dignuo ruku na njega. Nije bilo potrebe. Iako mi je poslije rekao: “Da si me barem lupil’, nego si me tupil’. On je jedinac i koncentracija je uvijek bila na njega. Pružili smo mu najbolje što smo mogli. Sada mi je žao što nema brata ili sestru”, iskren je Ivica, koji se prisjetio nekoliko zanimljivih anegdota iz razdoblja dok je Ivan još bio dijete.
“U jednom periodu života radio sam na televiziji, ‘Limačijade’ i ‘Malaviziju’, to je bilo jako popularno. I on je to gledao kao i sva djeca i želio je doći na druženje s Buckom, Ivicom i Darkom. U Kineskom paviljonu bila je gužva, navala, u tu sobu moglo je ući 50 djece, a vani je čekalo 300. Još su nas optuživali da puštamo preko veze, što nije bila istina. Ali taj put poveo sam ga sa sobom i rekao mu da ne kaže da sam mu ja tata. Imao je nekih 6 godina, sjedio kraj mene, ja najavljujem emisiju i pitam “svog prijatelja” Ivana da kaže nešto. A njemu suze u očima, boji se da nešto krivo ne kaže. Tad sam rekao: “Ovo je moj sin”. Na to su uslijedile strašne reakcije djece, pa Ivica, Bucka i Darko ne mogu imati djece, oni pripadaju svima, kakva djeca, kakav sin, zašto lažete? Nastao je problem. Slično se dogodilo i kad sam jednom išao u vrtić po njega. Jedan roditelj vezao je curici cipele, mala me vidjela i rekla: “Vidi tata, Ivica je došao po svog brata” (smijeh). Jedne godine kad je već bio na faksu išao sam na Ljetne igre u Dubrovnik on je zaželio ići sa mnom. Pitao sam se kako ću voditi brigu o njemu tamo, imam probe. Može stanovati sa mnom, ali s kim će biti dok sam ja na probama do 4 ujutro. A on odgovara da su njegovi kolege s Akademije iz Dubrovnika i da ima ekipu. Poveo sam ga sa sobom, sjeli smo u auto, krenuli do Dubrovnika i to nam je bilo najljepših deset dana zajedno. On ima svoju ekipu, ja sam bio svojima, a u 3 ujutro se nađemo. Bilo nam je genijalno pa smo rekli da nećemo reći mami da nam je bilo lijepo, jer će i ona poželjeti iduće godine ići s nama (smijeh). Dogodine smo išli opet zajedno”, prisjeća se Ivica.
Kad je riječ o životnim vrijednostima, rad i poštenje ono su najvažnije što otac pokušava prenijeti sinu.
“Nemoj biti škrt, ali niti rasipan. Treba misliti par koraka unaprijed, jer u ovoj našoj profesiji treba izdržati 30 ili 40 godina. Dolaze mlađi, novi snimatelji, novi redatelji. Mala bara, puno krokodila. Govorim mu da je sada njegovih 15 minuta, ali i to će proći. Bit će perioda kada ima puno posla, ali i kada ga neće biti. I treba sačuvati novce”, poručuje Ivica koji je sinu prenio jednu od najvrednijih životnih lekcija - upravljanje financijama.
