Tea Pijević, jedno od najprepoznatljivijih imena hrvatskog ženskog rukometa, prošla je kroz teško i izazovno razdoblje. Početkom ove godine ostala je bez kluba kada je rumunjska ‘Gloria Buzau’ usred sezone zbog financijskih problema raspustila seniorsku ekipu. A ubrzo je ostala i bez mjesta u hrvatskoj reprezentaciji s kojom je 2020. osvojila broncu na Europskom prvenstvu. Bili su to najteži trenuci u njezinoj karijeri, no iako se činilo da se sve oko nje ruši, nije odustala.
'Jako teška godina. Sve se dogodilo u mjesec dana. I to mi je bila jedna, rekla bih, dobra lekcija, da smo mi sportaši, možda će zvučati ružno, ali potrošna roba. Sve prepreke lako je prevladati uz svoje bližnje, obitelj, a moram reći i da sam dobila puno poruka podrške od ljudi diljem i izvan Hrvatske, što mi je jako puno značilo', priznaje Tea, koja se ovoga ljeta vratila u Lokomotivu Zagreb, klub u kojem je igrala i prije pet godina. Njezino je ime godinama sinonim za vrhunske golmanske vještine, a njezina strast prema rukometu javila se još u djetinjstvu.
'Od malih nogu više sam voljela loptu nego lutke. Bila sam hiperaktivna, voljela sam se natjecati, voljela sam pobjeđivati, igrala sam razne sportove, ali za curice nije baš bilo izbora pa je odabir bio jednostavan - rukomet. Privukla su me natjecanja, nova poznanstva, druženja, putovanja… Bilo je zabavno i izazovno i na kraju sam zavoljela rukomet', prisjeća se Tea svojih početaka u rodnoj Stablini kraj Ploča.
Rukomet je postao njezina strast, a obitelj joj je bila ključna podrška. Brat Stipe, legendarni parićar, rođak Robert, bivši nogometaš ‘Jadrana’, te rođakinja Ana, bivša rukometašica i sutkinja, oblikovali su njezin pristup sportu.
'Mislim da mi je taj dio zajedničkog odrastanja na našem popularnom igralištu ‘stražara’ dao puno, kao osobi i kao sportašici, i tamo se zapravo i rodila ljubav prema sportu', kaže Tea.
Iako je kao mlada i talentirana golmanica prolazila kroz nekoliko klupskih promjena, svaka od njih pomogla joj je u profesionalnom i osobnom razvoju.
'Svaka promjena kluba, trenera i sredine nije laka. Dosta je lakše kada mijenjate klub unutar Hrvatske, nego kad odlazite u klub u neku drugu državu. Mislim da bi svatko, tko ima priliku naravno, trebao to probati, trebao bi na svojoj koži osjetiti život u drugim državama, vidjeti kako se tamo trenira, kako oni vide svijet sporta, učiti drugi jezik, upoznati kulturu. To te ne oblikuje samo kao sportašicu, već i kao osobu. A iz svega toga naučila sam: Svugdje pođi, ali kući dođi', dodaje Tea, koju je iskustvo života u inozemstvu, ali i ovdje, naučilo još jednoj neospornoj činjenici - da je sportašicama teže nego muškim kolegama u rukometu.
'Navest ću samo primjer majčinstva - ta pauza, promjene na tijelu pa povratak na staro, to je jako, jako teško', priznaje Tea, koja ne zaboravlja ni nejednake uvjete i plaće za sportašice u odnosu na muškarce.
'Tema o kojoj se vječno raspravlja, a promjene nema i neće je biti. Svijet sporta jednostavno tako funkcionira. Iz iskustva sam naučila da me ne treba biti briga koliku plaću netko ima, treba se izboriti za sebe koliko možeš, jer će uvijek biti nezadovoljnih', dodaje Tea koja, iako je trenutačno usmjerena na karijeru, ne zanemaruje ni privatni život.
O detaljima ljubavnog života ne želi govoriti, ali ističe da za ljubav uvijek ima vremena.
'Uvijek treba imati vremena za ljubav, obitelj i prijatelje. Evo samo iz mog primjera - u siječnju sam praktički ostala na cesti… Uvijek imam vremena za ljubav i uvijek je želim pronaći', kaže Tea kojoj nije uvijek lako uz sve obaveze održati vezu, ali podrška partnera, kaže, ključna je za uspjeh u životu i sportu.
'Osobito je teško održavati vezu kada živite u dvije različite države, ne zbog neprestanih putovanja već jednostavno… Kako se kaže? Nije to to na daljinu. U Hrvatskoj je sad sve puno lakše i naravno da je podrška partnera važna. Da razumije, da imamo zajednički pogled na budućnost, da je podrška, jer život nije samo sport', ističe.
Kada je riječ o hobijima i opuštanju, Tea voli iskoristiti slobodne trenutke za biciklizam, ribolov, uživanje u filmu i kartanju, a posljednjih šest mjeseci bila je posvećena poljoprivredi u rodnoj Dalmaciji. Čini se kako se polako priprema i za kraj profesionalne karijere te nastavak neke nove sportske priče.
'Nadam se da ću i dalje ostati u sportu, ipak sam završila taj fakultet. A i sad sam se dodatno educirala za golmane. Lokomotiva mi nudi nastavak suradnje nakon igračke karijere tako da sam već fokusirana na život nakon sporta. Živim dan po dan i uživam jer nikad ne znamo što sutra nosi', zaključuje Tea, koja će 18. studenog navršiti 34 godine.
Na pitanje kako planira proslaviti rođendan, odgovara: 'Plan je da budem sa svojima u Stablini. Svakako ću ga proslaviti, nadam se uz janjetinu.'
