Petra Meštrić ekskluzivno za Story: 'Humor je moj lijek'

Petra Meštrić je sve samo ne obična liječnica. Osim što je uspješna u medicini, ona je i influencerica koja ruši sve norme i stereotipe. Bivša sudionica RTL-ova showa ‘Brak na prvu’ odlučila je podići svoj glas kroz kampanju 'Izvan okvira - mjesto gdje pripadamo svi', koja ima samo jedan cilj: boriti se protiv stereotipa i predrasuda koji oblikuju živote mnogih, a kampanja polazi od njezine osobne priče. U razgovoru za Story, ova 32-godišnjakinja otkriva što ju je motiviralo na pokretanje kampanje, kako balansira između svog života u ordinaciji i online svijeta, ali i čime ju je osvojio njezin dečko, koji za sada još uvijek zazire od Instagrama i javnog života.

Koji su glavni ciljevi ovog projekta i kakav utjecaj želite postići na publiku?

Ciljevi su sljedeći: edukacija javnosti (medijska pismenost i mentalna higijena), normalizacija relacija (da žena smije biti i lijepa i stručna i javna) te osnaživanje osoba (praktični alati kako postaviti granice i nositi se s online pritiscima). Želim da se žene ne srame, ne skrivaju. Želim da se žene ne boje. Biti svoje, pokazati svaki dio svoje ličnosti. Jer žena je poput cvijeta, što više otvara svoje latice, to je ljepša. Isto vrijedi i za osobu, što se više otvori, što više pokaže sve svoje slojeve, to je potpunija i snažnija. A toliko se toga skriva zbog osude i predrasuda društva. Svaka žena, baš kao i svaki muškarac, ima pravo da cvjeta i pokaže se u punom smislu.

Na koji način društvene mreže oblikuju sliku žene danas i što vam u toj slici najviše smeta?

Prečesto su to krajnosti. Ako si jedno, ne možeš biti drugo. Kao da jedno poništava drugo. Ili si neumjerena, ili si štreberica. Zašto ne bismo mogli biti sve u isto vrijeme? Ako muškarac ima veliki uspjeh u životu, želi se pokazati, istaknuti, kaže se da je ambiciozan i borben. To su odlike vođe. A ako žena voli pokazati sebe, odmah se lijepi etiketa da je 'gladna pažnje'. To je jedan od dvostrukih standarda koji želim razbijati. Žena može biti i uspješna i lijepa i ambiciozna i svoja, i to ne znači ništa manje vrijedno.

Na društvenim mrežama žene često postaju metom raznih komentara i stereotipa. S kojim ste se konkretnim izazovima vi suočili u tom okruženju?

Najviše boli banalizacija truda. Kao da se znanje i diplome brišu jednim selfijem. I to ide do te granice da jednostavno, ako se ti slikaš, ako se ti zezaš, dovodi se u pitanje tvoja kompetencija, jesi li uopće završila fakultet ili možeš li raditi svoj posao. Ljudi, jedno ne ograničava drugo.

Kako gledate na komentare da ste 'lijepa doktorica' ili 'najzgodnija doktorica'? Smatrate li da vam takav tip etiketa pomaže ili vas ograničava?

Komplimenti su prekrasni, svi ih volimo primiti, a divno ih je i davati. Ali ako kompliment postane okvir koji me sužava, onda nije kompliment, nego ograničenje. U redu je primijetiti izgled, ali još je važnije pitati: 'Što mislite o temi?' Ja zaista volim komplimente. Ovo 'najzgodnija' ili 'lijepa doktorica' krenulo je još prije s titulama poput 'najzgodniji doktor', pa se samo prenijelo na ženski rod. Ja sebi izgledam lijepo. I, vjerojatno, nekom i jesam lijepa, nekom i nisam, i to je sasvim u redu. Ali ima toliko lijepih, prekrasnih doktorica, mlađih od mene, starijih od mene, raznih i prekrasnih žena u svim drugim zanimanjima. Želim samo reći da to što je netko meni napisao takav komentar ne znači da druge nisu možda još ljepše. Samo eto, nisu medijski eksponirane.

Jeste li ikad osjetili pritisak društvenih mreža da morate izgledati na određeni način?

Moj odgovor: izgled je alat, ne identitet. Brinem o sebi jer to volim, ali ne da bih zadovoljila algoritam. Da, mislim da je za svaku ženu, ali i za svakog čovjeka općenito bitna i unutrašnjost i vanjština. Pitali ste me za ovo drugo. Ne u smislu da netko mora imati skupu odjeću, frizuru kao iz salona ili najnoviju marku na sebi. Ono što je zaista bitno jest osnovna osobna higijena. To znači: čista, oprana kosa, svježe otuširano tijelo, uredno podrezani nokti, čisti i popravljeni zubi, koža koja se njeguje barem osnovno, i odjeća koja je uredna i čista, ne mora biti ni skupa ni brendirana. Dakle, važno je biti uredan i kulturan i prema sebi i drugima. Sve ostalo - moda, luksuz, estetika, to je izbor, a ne obaveza.

Kako se nosite s predrasudama i kritikama?

Koristim vlastite filtere: Je li istinito? Je li korisno? Je li moje? Ako nije - idem dalje. Ako jest - zapišem, naučim i rastem. Jako je bitno svaku kritiku provući kroz nekoliko filtera. Da bi uopće privukla moju pažnju i da bi se mogla pretvoriti u nešto pozitivno, barem jedan od tih filtera mora biti zadovoljen. Ja zapravo volim kritike, ali konstruktivne, napisane tako da mi pomognu rasti. To su vrijedne kritike. A ako je u pitanju zločesti komentar mržnje, to nije ništa drugo nego zloba i način da se netko drugi ‘liječi’ na krivom mjestu. Uvijek se pitam što stoji iza toga svega i što je natjeralo tu osobu na takav potez.

Šira javnost upoznala vas je kroz sudjelovanje u showu 'Brak na prvu', što ste naučili o sebi kroz to iskustvo?

Da sam hrabrija nego što mislim i da se ranjivost može isplatiti ako je prati integritet. Naučila sam i da sam puno tolerantnija, da zaista mogu razumjeti ljude i staviti se u tuđu kožu. Ali, s druge strane, naučila sam i da je jako važno znati povući granice. Jer koliko god otvoren i empatičan bio, ipak moraš čuvati sebe.

Jeste li imali rezervi oko toga kako ćete biti prikazani, i je li to utjecalo na vaš privatni ili profesionalni život?

Iskreno, za mene je to iskustvo bilo jedno od najboljih u životu. Znala sam tko sam, znala sam što jesam i znala sam u što se upuštam. I zbog toga sam se zapravo jako veselila. Sve što je došlo iz toga bilo je pozitivno. To iskustvo obogatilo me na sve moguće načine - profesionalno, privatno, emotivno. Promijenilo me doslovno na stotu. Dalo mi je širinu, samopouzdanje i nova poznanstva, i u svakom smislu smatram da je to jedno od najdragocjenijih poglavlja mog života.

Pokušavali ste naći partnera u showu, niste uspjeli. Sada ste ipak u sretnoj vezi. Čime vas je osvojio vaš partner?

Stabilnošću, humorom i time što me vidi cijelu, s iskrenim divljenjem i podrškom. To je super… Zna da mi je karijera važna kao i njemu i upravo mi zato daje dovoljno prostora da rastem i razvijam se. Podržava me u svemu i zbog toga ja mogu biti još bolja verzija sebe.
A posebno mi je lijepa činjenica da je on bio moj veliki fan i prije nego što smo se upoznali, prije nego što sam ja znala da on uopće postoji. Mislim da je to nešto predivno za svaku ženu koja je javno eksponirana, znati da postoji muškarac koji te voli, ali i koji je tvoj veliki fan. To je ogromna podrška i jako me veseli.

On trenutačno nije prisutan na društvenim mrežama, dok vi aktivno koristite te platforme. Kako balansirate tu razliku u vašem odnosu?

Dogovori i granice. On mene jako podržava i, zapravo, obožava biti iza kamere. Često me i forsira da snimam, on mi snima trenutke, pokazuje što je uhvatio, čak mi daje ideje za kreiranje sadržaja. On nema nikakve profile na društvenim mrežama, nema ništa, ali možda će se s vremenom pojaviti. To je isključivo njegov izbor i njegov put. Ako poželi, super, ako ne, opet super. Ja to u potpunosti prepuštam njemu i ne želim na to utjecati.

Kada biste morali opisati svog idealnog partnera, koje bi njegove osobine bile ključne? Što vam je najvažnije u vezi?

Odanost, emocionalna zrelost, ambicija bez egotripa. I da voli ženu koja voli život.

Što mislite o tome kako društvene mreže utječu na današnje odnose? Vjerujete li da pomažu ili odmažu izgradnji uspješne veze?

I jedno i drugo. Kao nož: ovisi tko drži. Transparentnost i dogovor spašavaju stvar.

Vi niste samo lice s malih ekrana i društvenih mreža, zaposleni ste kao liječnica. Kako izgleda jedan vaš tipičan radni dan u ordinaciji? Koliko vas često pacijenti prepoznaju s Instagrama ili TV-a?

Kombinacija pregleda, sistematskih, savjetovanja s roditeljima i papirologije. Prepoznaju me često, slikamo se, nasmijemo, i onda radimo posao. Redom: ljubaznost, stručnost, diskrecija. A moram priznati, svaki put kad me netko prepozna i poželi se slikati sa mnom, ja budem presretna. To mi uljepša dan i ne mogu ni riječima opisati koliko me ispunjava. Baš je poseban osjećaj kada vidiš da ti ljudi prilaze s osmijehom i radošću. Ima i onih simpatičnih reakcija, primjerice roditelji, ili odrasli pacijenti u obiteljskoj medicini, znali su reći: 'Isuse Bože, pa vi stvarno ovdje radite?!' ili 'Vi uopće radite?' To mi bude baš simpatično. Za mene su ti trenuci dokaz da se ljudskost uvijek vraća ljudskosti. I upravo je to razlog zašto se toliko veselim tim susretima, jer daju mojoj svakodnevici jednu toplu, iskrenu dimenziju.

Je li medicina bila vaš poziv iz snova ili ste se oduvijek željeli baviti i javnim poslom?

Iskreno, medicina mi nije bila prvi izbor. Oduvijek sam željela javni posao i to nikada nisam skrivala. Željela sam biti pred ljudima, komunicirati, donositi emociju i energiju. Ali život ne ide uvijek tako da odmah radimo ono što smo sanjali.

Medicina je divna. Ja je zaista volim. To što možda nije bio moj san snova ne znači da je ne volim, upravo suprotno. Naučila me odgovornosti, empatiji i radu sa srcem. I mislim da je prekrasno to što čovjek može voljeti više stvari u životu. Jedno ne isključuje drugo. Meni je zapravo najveća sreća to što sam uspjela spojiti oboje - medicinu, koja nosi ogroman dignitet, i javni posao, koji je moja stara ljubav. To me ispunjava jer tako mogu dati i svoje znanje i svoju osobnost.

Što vas je medicina naučila o ljudima, a što Instagram i društvene mreže?

Medicina me naučila empatiji i odgovornosti. Mreže su me naučile jasnoj poruci i debeloj koži. A zajedno su me naučile kako govoriti istinu pristojno, a čvrsto. I naučilo me to da ljudi, na kraju dana, najviše traže ljubav. Ljudi traže potvrdu, traže prihvaćanje. I u ambulanti, i na društvenim mrežama. Zato možda ponekad rade i stvari koje inače ne bi, čisto zato što im nešto fali… Da nisu nevidljivi. A to je ono što svatko od nas može dati. Ne mora to odmah biti velika inicijativa ili grandiozna akcija. To možemo dati svom partneru, svom djetetu, roditelju, susjedu, prijatelju. Malim koracima, onome tko nam je prvi do nas. Tek onda širiti dalje. I to je ono što vjerujem da vrijedi, ljubaznost i ljubav uvijek su najveći lijek.

Vaše objave na Instagramu često su duhovite i samoironične. Koliko vam humor pomaže u izgradnji samopouzdanja?

Humor je moj štit i most. Pomaže mi da ostanem svoja, a ljudima da mi priđu bez straha. Doista, humor je za mene lijek. Prvo meni za mene. Mene moj humor diže kad mi je najteže. Primijetila sam kroz svoj život da mi je uvijek pomagao. I kad bih imala neku osobu kojoj se zaista nije moglo pomoći u nekoj situaciji - prijatelja, poznanika ili člana obitelji, uvijek bih ja bila ta koja bi se našalila, bacila neku provalu, rekla neku glupost na vlastiti račun. Nekad toliko 'cringe', ali samo da čovjeka nasmijem i maknem mu misli s nečeg lošeg. Jer ako se ta osoba nasmijala i barem na trenutak bila bolje, meni je to neopisiva sreća. Zato sam to prenijela i na društvene mreže. Ako je ijedan moj video nekome pomogao da zaboravi svakodnevni stres, traumu ili probleme, ja sam uspjela u svojoj poruci. Jer da, možda u tuđim očima izgledam čudno, ali taj netko upravo se nasmijao, okrenuo očima, pomislio na mene i na sekundu skrenuo fokus sa svojih problema. To je pobjeda.

Imali ste svoj podcast i vodili emisiju 'Minute bijele kute'. Je li voditeljstvo nešto što vidite kao sljedeći korak u karijeri?

Da, oduvijek sam to htjela, uvijek sam o tome maštala i ciljala prema tome. Drago mi je da sam imala priliku ostvariti ga u ovom formatu, povezanom uz svoju struku, jer to je bilo najbliže onome gdje sam tada bila.

Ali nadam se da ću s vremenom otvoriti i druga područja, lifestyle, zabavne emisije, razgovore koji nisu samo medicinski, nego koji šire ljudima osmijeh i inspiraciju. Sanjam o tome jer vjerujem da je svaki čovjek stvoren da ne slijedi tuđe snove, nego da pronađe svoje. Za mene je to upravo ovaj put.

Postoji li netko u voditeljskom svijetu koga posebno cijenite ili vam je uzor?

Cijenim voditelje koji znaju zadržati profesionalnost, ali se istovremeno mogu približiti svakoj osobi, od vrhunskog stručnjaka do gledatelja iz naroda. Volim ljude koji znaju opustiti sugovornika, prenijeti emociju i toplinu. To je zapravo ono što i sama nastojim raditi u svojoj ambulanti, a i u emisiji koju vodim ili u videu gdje nekog intervjuiram. Pristupiti svakome s ozbiljnošću, ali i ljudskošću. To cijenim kod voditelja: sposobnost da čovjeka nasmije, umiri i otvori, a da pritom ostane vjerodostojan i profesionalan.

Da sutra vodite 'talk show', tko bi bio vaš prvi gost i koje biste mu pitanje postavili?

Psiholog za mlade. Pitanje bi bilo: 'Koju jednu stvar roditelji mogu početi raditi danas da djetetu bude sutra lakše?'

Kako izgleda jedan vaš tipičan dan u Zagrebu? Kojim se aktivnostima bavite kad niste na poslu, kako se opuštate?

Pored medicine, kreiram sadržaj za društvene mreže, radim sa svojim timom na planovima, pišem članke za portale, redovito treniram. Volim šetati, puniti baterije i, naravno, uvijek ubaciti humor, jer on mi je sastavni dio života. Ponekad su tu i eventi koji me posebno vesele.

Kako izgleda vaš mali krug velikih ljudi? Tko su pojedinci na čiju podršku uvijek možete računati?

Obitelj, par prijateljica koje me znaju 'bez šminke' i kolege koji me guraju profesionalno. Malo, ali vrijedno. Uvijek pronađem vrijeme za drage ljude. Taj mali krug velikih ljudi moja je najveća podrška i najveća sigurnost. 

Koji je vaš najveći životni cilj, onaj koji želite ostvariti u idućih pet godina? 

Profesionalno, moj je najveći cilj da postanem televizijska voditeljica. Vidim se u zabavnoj emisiji, jer volim energiju, publiku i komunikaciju s ljudima. Ali isto tako želim raditi i na edukativnom formatu koji će spojiti zdravlje, humor i digitalnu zajednicu, i tako podići zdravstvenu pismenost na jedan pristupačan i zabavan način. Privatno mi je cilj da sve ostane kako jest, da zadržim ljubav, mir i podršku koje imam sada. To je za mene jednako važno kao i svaki profesionalni uspjeh.