- Uvijek smo bile povezane, ali kroz sve što se dogodilo naš se odnos produbio, stekao je novu nježnost i naučiš kako biti obzirniji prema drugome - govori mlada zvijezda domaćega glumišta Lena Medar o odnosu s majkom Tihanom.
Ta povezanost osjetila se i vidjela na fotografiranju i tijekom razgovora za Story, čije je Pink izdanje posvećeno borbi protiv raka dojke. I kineziologinja Tihana hrabro se bori s ovom bolešću, te nakon što je prošla kemoterapije, obostranu mastektomiju i rekonstrukciju dojki, danas je na imunološkoj terapiji.
- Liječenje još traje, ali sve u svemu dobro je - govori Tihana i otkriva kako je otkrila karcinom: - Imala sam bolove u dojci, s tim da sam redovito išla na preglede jer sam imala cistice na dojkama. Zadnja mamografija prije dijagnoze bila je u svibnju prošle godine, a u srpnju me počela boljeti dojka i odmah sam otišla na ultrazvuk. Već nakon mjesec dana bila sam na prvoj kemoterapiji u zagrebačkom Institutu za tumore koji je sve odradio fenomenalno - govori Tihana, kojoj je najteže bilo podnijeti kemoterapije, jer od mučnina i iscrpljenosti nije mogla biti fizički aktivna kao prije i raditi sve ono što je inače radila.
- Taj proces bio je težak, ali nisam psihički pala. Cijelo liječenje nisam doživjela kao nešto strašno i od prvog trenutka pristupila sam tome kao da imam upalu grla. Prihvatiš da si bolestan i počneš s liječenjem i znaš da će to proći - govori profesorica tjelesnog odgoja i majka triju kćeri, Petre, Tare i Lene, koja opisuje ovo razdoblje.
- Bilo je veliki šok, grozno. Čuješ te priče, sada ih nažalost ima sve više i više, ali misliš - to se događa negdje drugdje. A kada se dogodilo, bilo je nekako jako čudno, na početku čak i nestvarno. Mama je najjača osoba u našoj obitelji i naprosto ne vjeruješ da netko tko je toliko u formi, aktivan i zdrav odjednom dobije tako tešku dijagnozu. Inače sam jako emotivna osoba, često plačem, ali kada sam vidjela koliko je mama hrabra, koliko jaka i koliko dobro sve to podnosi, osjećala sam kao da nemam pravo biti netko tko će plakati, jer to nije moje. Trudila sam se cijelo vrijeme biti podrška i biti jaka. Naravno, ne ići kontra sebe, već uvijek biti tu, i učila sam od nje kako se nositi sa situacijom. Bila je nevjerojatna - opisuje glumica, a njezina majka ističe koliko je u trenucima bolesti važna podrška obitelji i okoline.
- Svi su bili uz mene, suprug, djeca, i mislim da me to i držalo. Nisam im htjela nametnuti teret da se moraju brinuti o meni, ali u svemu su mi pomagali. Nakon kemoterapija trebala mi je šetnja, ali bilo me strah ići sama jer mi se vrtjelo. Uvijek bi me netko uzeo pod ruku, išao sa mnom, pazio me. I prijatelji su bili velika podrška i sve je to toliko bitno. Shvatiš koliko si drugima bitan i koliko te drugi vole - govori Tihana koja je radila genetsko testiranje BRCA 1 i BRCA 2, te se pokazalo da je karcinom hormonski.
- Nisam htjela dizati paniku, ali laknulo mi je kada se pokazalo da nije nasljedan. Kćeri, ali i sve druge, upozoravam da treba redovito ići na preglede i kontrole - govori mama koja je primjer svojim kćerima.
- Redovito radim samopreglede i sada više pazim na zdravlje. Trudim se što više spavati jer sam shvatila koliko je važno da se dobro naspavaš i odmoriš. Trudim se biti aktivna i jedem što zdravije mogu, iako uz ovaj tempo rada to nije uvijek moguće. Zahvaljujući mami volimo sport, uvijek se krećemo, zajedno planinarimo i to je predivno. Mislim da djecu treba gurnuti u nešto fizičko odmalena. Koliko stižem, sada trčim i idem u teretanu. Ponekad nije koliko bih htjela, ali trudim se održati tu vrstu fizičke higijene da se što više bavim sportom - govori glumica, koja je oduševila u zadnjem filmu Lukasa Nole ‘Escort’, a danas je gledamo u hit-seriji Nove TV ‘U dobru i zlu’. Sve njezine projekte - od ispita na Akademiji dramske umjetnosti do filmova i serija - gledala je mama, koja za kraj šalje poruku svim ženama:
- Da se redovito kontroliraju, da paze na svoje zdravlje i da vježbaju. Mene je vježbanje dignulo i nakon operacije odmah sam hodala, pet koraka - pet koraka. Svi su me svi čudno gledali, ali važna je bilo kakva fizička aktivnost jer ona diže leukocite koji su nama jako nisko. Da slušaju svoje tijelo, mislim da je to najvažnije jer sam osjetiš da nešto nije u redu, a ako i dobiju tu dijagnozu, da se ne hvataju za ono što drugi kažu, jer svaka osoba ima svoju bolest. I da uvijek budu pozitivne - zaključuje Tihana.
