Kristina Bradač Radić, bivša manekenka koja je osvajala svjetske piste, danas je umjetnica koja kroz svoj novi brend ‘She Who Shapes’ stvara s dušom i strašću. No njezina priča nije samo priča o kreativnosti i uspjehu, već i o obitelji i nasljeđu. Naime, brend je nastao iz nečega mnogo dubljeg od same želje za stvaranjem - iz ljubavi prema nasljeđu njezine majke koja je brižno čuvala peć za keramiku, vjerujući da će jednog dana Kristina pronaći svoj poziv. Otkako je upoznala svog supruga, poduzetnikaMiru Radića, i s njim dobila devetogodišnju kćer Vivien, 49-godišnja Zagrepčanka pronašla je ravnotežu između obiteljskog života i profesionalnih ambicija, a u ovom intervjuu dotičemo se njezina stava prema svijetu mode, otkrivamo kako se nosila sa životnim izazovima, gubitkom majke i preranim rođenjem kćeri jedinice, ali i doznajemo koliko joj je obitelj, osobito suprug i kćer, svakodnevna podrška.
Priča o vašem brendu ‘She Who Shapes’ zvuči inspirativno. S obzirom na poveznicu s vašom majkom, a i sami ste majka, koja je vaša definicija majke, što vam predstavlja ta riječ?
Majčinstvo mi nije samo jedna od životnih uloga - ono je moj temelj. To je stanje u kojem ljubav postoji bez ostatka, bez zadrške. Biti majka znači postati dom nekome - emocionalni, fizički, duhovni. To je snaga u tišini, nježnost u nemirima, strpljenje koje se svakodnevno ponovno rađa. U svemu što radim, najprije sam majka pa tek onda sve ostalo.
Možete li nam reći više o tome kako je sve započelo? Kako je garaža vaše mame postala ključna za vašu keramiku?
Kada smo pospremali obiteljsku garažu, pronašla sam maminu peć za keramiku koja je ondje čekala 20-ak godina. Čuvala ju je za mene. Bilo je to gotovo simbolično, kao da je ona intuitivno ostavila tu peć, poput poziva koji nisam odmah čula. Kad sam prvi put uzela glinu u ruke, osjetila sam neku duboku povezanost s njom, sa sobom i procesom koji me čekao.
Što se sve može pronaći u sklopu vašeg brenda?
Trenutačno stvaram vaze i zdjele u različitim veličinama, svaki komad ručno izrađen, jedinstven i nosi svoju priču. No ideje su uvijek tu, ponekad i previše njih. Bilježim oblike, osluškujem materijal, i već vidim buduće komade koji će nositi drukčiju teksturu, možda i funkciju. Brend raste sa mnom, polako, ali autentično.
Prošli ste mnoge faze u životu - od modelinga do dizajniranja interijera - a sada ste pronašli strast u keramici. Što vam je keramika omogućila, a ostali kreativni izrazi nisu mogli?
Keramika mi je pružila slobodu. U njoj sam konačno sama sa sobom, bez publike, bez režije. Sve ovisi o meni: ritam, estetika, konačan oblik. Proces je meditativan, ali i brutalno iskren. Ne možete požurivati glinu, ona zahtijeva prisutnost. I tu sam shvatila koliko mi je to nedostajalo, to da stvaranje bude dijalog između mene i materijala, bez posrednika.
Spomenuli ste peć za keramiku koju je vaša mama sačuvala kao da je znala nešto što tada niste mogli ni naslutiti. Što mislite, zašto vam je na neki način predala ovaj zanat u nasljeđe?
Moja mama stvarala je instinktivno, ali s dubokom strašću. Moja mama bila je jako kreativan tip i to sam definitivno naslijedila od nje. Ona mi je oduvijek bila veliki uzor i inspiracija. U Zagrebu je imala jedan od prvih modnih obrtničkih zanata, a kasnije je počela i slikati. Uvijek me poticala na stvaranje. Imala je tu moć da vidi ljepotu i potencijal tamo gdje ih drugi ne bi primijetili. Vjerujem da je u toj peći, iako tada nijedna od nas nije znala kako i kada, ostavila prostor za moju budućnost. Možda je naslućivala da će mi stvaranje biti terapija, produžetak njezine ostavštine, oblik komunikacije nakon svega. I bila je u pravu.
Vaša mama Vlasta imala je, očito, veliku ulogu u vašem životu. Kako biste opisali njezin utjecaj na vas, kako osobno, tako i profesionalno?
Ona je bila moj uzor, ali ne zato što je bila savršena, nego zato što je bila svoja. Imala je snagu, ali i nježnost, znala se boriti i znala se smijati u istoj rečenici. Naučila me da estetika nije površna stvar, već odraz unutarnjeg svijeta. Profesionalno me naučila da radim s integritetom, osobno, da slušam intuiciju. Bila je moja prva učiteljica života.
Koji su najvažniji životni savjeti koje ste od nje dobili i danas ih primjenjujete?
Kao mladoj manekenki, govorila mi je da ljepota bez sadržaja ne traje. Da ono što nosiš iznutra i ono što daješ oblikuje tvoj odraz u očima drugih. Danas to prenosim svojoj kćeri. U vremenu u kojem se vanjština često precjenjuje, trudim se kod nje razvijati svijest o unutarnjoj vrijednosti, jer ljepota koja dolazi iznutra ne može se naučiti ni kupiti.
Doživjeli ste brojne uspjehe, ali i teške trenutke. Jedan od njih svakako je i gubitak majke. Kako ste se nosili s tim padovima? Koji su vam mehanizmi pomagali da ponovno ustanete i nastavite?
Tuga je učiteljica koju ne biramo, ali njezine lekcije ostaju. Gubitak majke ogolio me do srži, ali me i pročistio. Naučila sam da nas bol ne mora definirati, može nas izgraditi. Moj mehanizam bila je vjera. Vjerujem da, ako tugu prihvatimo, ona može postati alat za rast. Ako je zakopamo, postaje teret.
Prošli ste i kroz nevjerojatno emotivno iskustvo odgoja kćeri koja je bila Palčić. Kako je to iskustvo oblikovalo vaš pogled na majčinstvo, život i obitelj?
To je bilo iskustvo koje te promijeni iz temelja. Od straha do spoznaje, od nemoći do zahvalnosti. Vivien mi je pokazala koliko je život krhak, a istovremeno nevjerojatno snažan. Naučila sam živjeti dan po dan. Taj nas je početak zauvijek povezao, i od tada živim majčinstvo s još većom sviješću, s više nježnosti, ali i snage.
Vivien će uskoro navršiti 9 godina. Kako biste opisali njezin karakter?
Vivien je radoznala, otvorena, empatična, ima tu iskru koja osvijetli prostor čim uđe. Ima puno mene, ali i mnogo toga što me iznova uči. S njom nikad nije dosadno, ni emocionalno, ni intelektualno. I najvažnije, ima dobru dušu, a to je ono što najviše njegujem.
Kako provodite vrijeme s kćeri? Kada ste zajedno, što volite raditi da biste se opustile? Jeste li možda i nju uključili u izradu keramike?
Naše je vrijeme ritual jednostavnosti. Puno razgovaramo, to mi je važno. Ples u dnevnom boravku, zajednička briga o životinjama, smijeh bez razloga… To su naši trenuci. Ponekad me promatra dok radim, uzme glinu, isproba nešto. Nježno joj otvaram vrata stvaranja, ali ne guram. Želim da stvaranje za nju ostane igra, a ne zadatak.
S obzirom na vašu impresivnu karijeru u svijetu modelinga, jeste li tu strast prenijeli i na Vivien, zanima li i vašu kćer moda?
Moda je dio njezina svijeta, naravno, djeca sve upijaju. No učim je da je obrazovanje temelj. Sve drugo može doći, ali temelj su znanje i svijest o sebi. Ako jednog dana poželi koračati modnim pistama, znat ću kako je podržati. Ali zasad je dijete, i želim da to ostane što dulje.
Kako biste opisali svoj odnos prema svijetu mode danas? Održavate li i dalje kontakte s nekime iz modnog svijeta? Čujete li se s bivšim kolegicama, dizajnerima?
S modom sam i dalje u odnosu, ali zdravom, zrelom, bez nostalgije. Pamtim je s toplinom, ali bez idealizacije. Društvene mreže omogućile su da ostanemo povezani i danas, tako da se i dalje čujem s ljudima s kojima sam surađivala, a danas se nalaze po cijelome svijetu. S Brankom Krstulović i Vanjom Rupenom i dalje sam jako bliska, to su prijateljstva s dušom, prošla su mnogo više od zajedničkih putovanja.
Bili ste jedna od naših najuspješnijih manekenki s inozemnom karijerom, imali ste priliku upoznati puno ljudi i putovati po svijetu. Postoji li neki aspekt tog života, poput dinamike, uzbuđenja ili specifičnih iskustava, koji vam i danas nedostaje?
Naravno, bilo je to uzbudljivo razdoblje, život iz kofera, gradovi koji se mijenjaju, adrenalin neizvjesnosti. Imati 20 godina i buditi se u Milanu, a zaspati u New Yorku, to je posebno poglavlje. Ali ne žalim za tim. Danas sam u drugoj fazi - volim svoju rutinu, svoju tišinu, svoje poznato. Svaka etapa ima svoj sjaj, samo ga treba prepoznati.
Kako je vaš suprug uključen u obiteljski i poslovni život? Kako se međusobno podržavate u karijerama, ali i kao roditelji?
On je moja konstanta. Najveća podrška, i privatno i profesionalno. Njegov pljesak uvijek je najglasniji. Kao roditelji smo tim, različiti, ali komplementarni. Svaki ima svoju ulogu i to savršeno funkcionira jer se ne natječemo, već nadopunjujemo.
Prošli ste kroz mnogo izazova, kako osobno, tako i obiteljski. Što je za vas najvažnija stvar zbog koje je vaš brak uspješan i stabilan?
Ljubav, ona svakodnevna, tiha, konkretna. I odluka da ne odustajemo jedno od drugoga.
Svaka vaša faza života izrodila je novi kreativni uspjeh, od modelinga i dizajniranja do keramike. Što vas još zanima? Koji su vaši planovi i želje za budućnost - osobni i profesionalni?
Trenutačno me privlači fotografija. Ima nešto magično u hvatanju trenutka, onog neponovljivog. Volim spontane kadrove, prirodu, hranu, ljude u pokretu. To bi mogao biti moj sljedeći kreativni korak. A osobno? Želim zadržati mir, stvarati bez pritiska, rasti kao majka, žena, prijateljica i umjetnica. Sve drugo doći će kad treba.
