David Temelkov odbrojava posljednje dane do trenutka kad će svjetlo dana ugledati njegov album 'Slušaj kada život diktira', koji, kako sam kaže, nosi dio njegove duše. Album je nastajao između Zagreba, Vodnjana i Skopja, mjesta koja su jednako važna u njegovom privatnom i glazbenom životu, a svaka pjesma donosi iskrenu emociju, osobnu priču i poruku o ljubavi, gubitku i zahvalnosti.
U razgovoru za Story, David otkriva koliko mu znači ovaj album, zašto je svaka pjesma poseban svijet za sebe, kako izgleda kada emociju pretoči u stih i melodiju, ali i koliko je važno ostati vjeran sebi – i na sceni i izvan nje. Razgovarali smo o inspiraciji, njegovoj supruzi Eleni, obitelji, djetinjstvu u Makedoniji, ali i o tome zašto njegova glazba nije trendovska nego iskrena, kakav je i sam. Otkrio nam je i da album posvećuje stradalima u strašnoj tragediji u Kočanima.
Hajmo krenuti s albumom, kako biste ga opisali i u kojoj je fazi?
Album je već pri kraju, trenutno slušam sve ono što smo napravili u zadnje dvije godine. Zvat će se 'Slušaj kada život diktira'. Tako se zove naslovna pjesma albuma i jedva čekamo da ga konačno 'oslobodim'.
Koliko je teško danas snimati album?
Pa sigurno nije lagano, zahtjeva jako puno vremena, financija i energije, emocija i inspiracije prije svega. Ali kako su radili stariji, tako ćemo i mi. Nisam sklon pratiti neke trendove, smatram da moramo stvarati malo više, moramo dati svoj maksimum jer svi smo mi prolazni, a glazba je ono što će ostati iza nas, što će nas opisivati i kad nas ne bude. Tako da jedva čekam ovaj album.
Pustili ste tri pjesme ove godine. Jeste li zadovoljni reakcijama, pogotovo jer su zaživjele na društvenim mrežama, iako kažete da vam to nije cilj?
Da, neki lijepi val energije i emocije se dogodio, pogotovo sa zadnjim singlom 'Laku noć anđele', koji se jako dobro zavrtio na radijskom eteru, ljudi su guštali u njemu, zaista je donio jednu novu energiju. Sada se nadam da ćemo nastaviti tim putem s novim singlom 'Slušaj kada život diktira', i da nastavimo tim tempom ka vrhu.
Kakve su pjesme na albumu? Jesu li emotivne ili ima i drugačijih stilova?
Pjesme su svakakve, zaista je album šarolik i smatram da bi ga se trebalo doživjeti u nekom kontekstu. Pjesme su svaka za sebe posebne. Ne sliče jedna na drugu previše, a opet su u nekom kontekstu. Tako da mi je jako drago da se jedna pjesma ne ponavlja 12 puta, nego svaka pjesma ima svoju priču. Što bih ja rekao, to je muzika za odrasle. Mislim da je ovaj album nešto najbolje što ću od sebe dati i nešto najbolje što sam do sada odradio.
Rekli ste nam već da u pjesmi 'Zar to je kraj' govorite o autobiografskoj situaciji.
Što je normalno, to je život. Pjesma 'Zar to je kraj' je jedna životna situacija. Naravno, kad je čovjek dugo u vezi s jednom osobom, događaju se i sunčani i kišoviti dani, smatram da je to sve normalno. 'Zar to je kraj ' je pjesma koja opisuje te neke situacije, a s druge strane ima puno pjesma na albumu koju opisuje one sunčane dane. Elena je moja velika, ne samo inspiracija, nego životna muza. Zapravo, ovaj cijeli album je inspiriran njom.
Je li ona prva koja čuje vaše pjesme ili vaša menadžerica Ivana ili netko treći?
Svi, imamo zaista veliki tim ljudi iza sebe koji su veliki kritičari. Volim poslušati tuđe mišljenje jer smatram da donose blanko emociju, to su ljudi koji dolaze neopterećeni predumišljajem. Jedan veliki makedonski producent mi je jednom rekao: 'Nemoj pisati muziku za muzičare'. Glazbenici su opterećeni glazbom, obični ljudi su naši finalni konzumatori. Volim čuti mišljenje kad netko ima blanko emociju, kad nema nikakvog predznanja o svemu tome, a ako tada proradi emocija, pjesma je dobra.
Jednu pjesmu na albumu posvetili ste svojoj punici. Zašto?
Moja punica preminula je prošle godine. Bila mi je velika podrška, druga mama. Kad nisam imao nikog u Hrvatskoj, ona me primila, nije mi bila samo punica, nego mi je zaista bila jako, jako dobar prijatelj. Kad je otišla, shvatio sam da nisam izgubio samo punicu, izgubio sam velikog prijatelja. To me najviše boljelo. Mimo svega toga, ona je bila jedna velika mangupica, jako često je znala nazvati moju mamu i odletjeti u Skopje kod mojih roditelja da se druže.
Jednog dana smo bili u nekoj kafani u Skopju kad me pitala: 'Sin moj, kad ćeš napisati jednu pjesmu za nas? Kad uđemo u kafanu, da kažem, sviraj onu moju, sviraj onu našu'. Nakon par godina je došla inspiracija za jednu pjesmu koja se zove 'Sedam noći, sedam dana'. Ta će pjesma biti posvećena baš njoj.
Vaši i Elenini roditelji bili su bliski?
Jako bliski i dan danas. Moja mama i njena su baš bile kao sestre. Njena mama bi znala po dva - tri tjedna doći u Makedoniju i družiti se. Kad završi sezona i obveze, ona je bila u Makedoniji. I moj punac je dobar s mojim tatom. Jako mi je drago da su ti odnosi tako čisti i nevini, ali život je nepredvidiv i uzme neke stvari bez pitanja.
Je li vam ta pjesma bila najteža za napisati i otpjevati s obzirom na emociju koju nosi?
Bila je definitivno jedna od težih. Žao mi je što je nije uspjela čuti u finalnoj formi. Još je tužnije što se ta pjesma pretvorila u život mog punca.
S obzirom na to što govorite, nije vam problem ogoliti svoje emocije.
Upravo tako. Baš sam nedavno pričao s jednim čovjekom koji je ponudio da nešto partnerski radimo u budućnosti. Ja sam rekao: 'Jako malo ljudi shvaća kako se mi izvođači osjećamo, jer čovjek se zaista ogoli pred publikom. Kad upališ mikrofon i kad se trebaš izraziti i dati sebe, ti se zaista emotivno ogoliš. Tako da, svaki put kad pustim neku pjesmu s albuma, doslovno se tako osjećam. Nije jednostavno, čovjek je u tom trenutku ranjiv. Vi možete čuti velike kritike, da sve ono što ste radili do tad padne u vodu. Ili dobijete velike pohvale koje će vas uzdignuti i dati vam snage da napravite nešto bolje u budućnosti. Muzika je baš jedno emotivno ogoljavanje.
Vodite li se ičim prilikom pisanja pjesme ili samo tom emocijom? Težite li tome da pjesma postane hit? Što vam je u fokusu?
U fokusu mi je ono što osjećam u tom trenutku, situacija koju sam proživio, da je pretočim u stih i u glazbu. Jednostavno, sebe ne smatram nekim kompozitorom koji će pisati pjesme isključivo iz komercijalnih razloga i pisati količinski puno pjesmama. To me ne zanima. Zaista želim dati komadić svoje duše u svim tim pjesmama. Nedavno je jedan moj kolega poslušao moju pjesmu, koja je na albumu. Čak me pitao bih li mu prodao tu pjesmu. Ja sam mu rekao: 'Nemoj mi zamjeriti, ali moja duša nije na prodaju.' On me pitao kako mislim 'moja duša'. Rekao sam mu: 'U svakoj pjesmi sam ostavio komadić svoje duše. Kad bih ti prodao svoju pjesmu, onda bih prodao dio sebe'. Obećao sam mu da ću mu, ako mi dođe inspiracija da napišem pjesmu za njega, pokloniti dio svoje duše.
Otvoreni ste za ideju da pišete pjesme za druge?
Ako osjetim da je neka pjesma za nekog drugog, sa zadovoljstvom bih je poklonio.
U pjesmama ste emotivni i romantični. Jeste li takvi u privatnom životu?
Trudim se u pjesmama biti sve ono što jesam i u privatnom životu. Mislim da je jako puno lažnih likova. Svi mi nešto živimo ljubav, no kakvu ljubav zaista živimo u privatnom životu? Mislim da mi glazbenici trebamo pjevati ono što živimo.
Što kad netko ne živi ovako romantično nego drugačiji stil života?
Neka pjeva o tome, hahaha.
Sudeći po društvenim mrežama, ovo ljeto vam je bilo ispunjeno, imali ste puno posla. Je li bilo vremena za odmor?
Bilo je. Mislim da čovjek, i kad puno radi, može naći malo vremena da malo predahne. Odmor je jako bitan, kako u sportu tako i u glazbi, da se čovjek malo makne iz te stvarnosti u kojoj se nalazi dok radi, da malo razbistri vidike, da posloži neke kockice u glavi. Uspio sam se odmoriti ovog ljeta i sabrati snage za jesen koja će biti dosta glazbeno turbulentna.
Kako je izgledao taj odmor?
Obiteljski. Ove godine smo odlučili biti u krugu obitelji, jer smo osjetili potrebu da budemo okuženi ljudima koje nas najiskrenije vole, da malo emotivno predahnemo. Bili smo u Makedoniji, bili smo u Istri i zaista smo ljeto proveli u krugu najbližih ljudi.
Ovo se sada veže idealno na moje sljedeće pitanje. Vi ste iz Makedonije, vaša supruga Elena je iz Vodnjana, puno vremena provodite i tamo, a naravno, vezani ste i za Zagreb zbog posla. Gdje je vaš dom? Gledate li uopće na to tako?
Toliko sam sretan po tom pitanju, ja mogu komotno Skopje, Vodnjan i Zagreb nazvati svojim domom. Kad sam iz Skopja došao u Zagreb, polako sam stvarao krug ljudi koji su me toliko srdačno primili da ne bih mogao zamisliti svoj život bez njih. S druge strane, jako sam puno vremena proveo i provodim u Vodnjanu. Nisam imao gdje tada, nisam imao krov iznad glave. Elenini roditelji su me primili kao sina, otvorili su mi vrata svoje kuće te me i dan-danas zovu 'sin moj'. Kako ne nazvati tu kuću svojim drugim domom, jednostavno se tako osjećam. U zadnjih deset godina nisam platio kavu u Vodnjanu, nijednom. Ti ljudi su toliko fini prema meni da ja ne mogu platiti kavu. Tamo se osjećam fenomenalno, kao domaći, pravi domaći.
A gdje biste voljeli jednog dana provesti mirovinu, što biste izabrali od tog troje? Ili se ne biste mogli odlučiti?
U ovom trenutku ne bih mogao. Život je nepredvidljiv, svašta nešto se može dogoditi. Ne želim se opterećivati stvarima nad kojima nemam moć kontrole, to je jako daleka budućnost. Gdje me život vodi, tamo je moj dom, tamo ću završiti.
Rekli ste da se ne vodite popularnošću na TikToku prilikom stvaranja. Vodite li svejedno računa o društvenim mrežama? Koliko ste toga spremni dijeliti s publikom?
Trudim se na društvenim mrežama koliko znam i koliko umijem. Nisam neki stručnjak za društvene mreže, ali trudim se ne biti fejker. Prezentiram se onakvim kakav jesam u privatnom životu. Naravno, ne može sve biti dostupno javnosti, ali se trudim da ono što jesam suštinski predstavim publici. Pa kom se to sviđalo, kom ne, nije moja stvar.
Album je najavljen za studeni. Koji su vam planovi oko njega i nakon objave?
Planovi su mi da konačno oslobodim taj album. Ne mogu više samo ja slušati te pjesme, to je kao neka vatra koja gori u meni i već me počinje izgarati. Moram to osloboditi. Planovi su da napravimo koncertnu promociju albuma, da damo svoj maksimum, da isprezentiramo album i da on dođe do ljudi. Ako bude zdravlja, da iduće godine napravimo malo veći solistički koncert. Smatram da sada s ovim albumom imamo materijala...
U Zagrebu?
Da. Ove godine mi je deset godina karijere, želja mi je to pokloniti publici.
A privatni planovi? Imate li? Stignete li imati privatne planove?
Što su zapravo moji privatni planovi? Ne bih znao reći. Zadnjih nekoliko godina sam se maksimalno podredio glazbi. Privatno sam... Kako da kažem? Živim taj život. Teško je, ali... Mogu odijeliti privatno i poslovno. Daj Bože da se sljedeće godine dogodi da postanem tata, bila bi mi to zaista velika sreća. Da budu svi u obitelji na broju. Da se mogu posvetiti malo više obitelji u Skoplju i u Istri te svojim prijateljima. Nekih spektakularnih privatnih planova nema. Moj krug ljudi živi za tu moju glazbu. Vidim koliko je moja obitelj, tata, mama i sestra, u tome. I najviše bih htio uspjeti na tom putu da im se odužim, da vide da je ono što su ulagali u mene uspjelo. To mi je motivacija, da uspijem dok su živi, dok su tu da vide, jer život je jako nepredvidiv. U jednoj godini se svašta može dogoditi.
Pjesme su na hrvatskom, jesu li samo za hrvatsko tržište ili su namijenjene i regionalnom tržištu. Imate i pjesmu na talijanskom, jeste li razmišljali možda i o Italiji?
Dosta je album šarolik. Imamo deset pjesama na hrvatskom, ali imamo i dvije pjesme na ekavici jer su takve da to zahtijevaju. Imamo i jednu pjesmu koja je i na hrvatskom, makedonskom i talijanskom jeziku. Što će se dogoditi Bog zna. Mi ćemo tu pjesmu plasirati u Italiji da vidimo što će se dogoditi. Mislim da je pjesma jako lijepa, jedna emotivna balada koja će sigurno dobro zaživjeti. Bit će i hrvatska i makedonska verzija albuma, svaka pjesma imat će svoj makedonski prijevod. Tako da ćemo djelovati regionalno. Trudim se zaista dati sebe i svojoj Makedoniji, koliko mogu i koliko znam.
Ranije ste nam malo pričali i o svojoj perspektivnoj karijeri nogometaša.
Vratio sam se nedavno iz Istre, kako je Elena iz Vodnjana, imao sam privilegiju biti na nekoliko treninga nogometnog kluba Vodnjan. Zaista su Vodnjanci veliki domaćini, primili su me jako srdačno i imao sam mogućnost da se na par dana vratim u svoje djetinjstvo i da zaigram na toj nogometnoj travi. Zaista se osjećam jako ispunjen zbog toga, kao dijete. Nogomet je nama muškarcima jedna posebna ljubav i hvala momcima što su mi ostvarili dječje snove da na nekoliko dana postanem nogometaš. Amater, ali nogometaš.
Možda nadmašite Luku Modrića po godinama na nogometnom terenu.
To je nemoguće. Po godinama možda, hahaha. Ali je nemoguće, jer Luka Modrić je definitivno prototip vrhunskog igrača, možda niste svjesni još vi kao Hrvati, ali i mi kao Balkanci, što imamo. On je nogometni genij, koji traje i dalje, igra na istom nivou već godinama i zaista je velika privilegija da imate takvog igrača.
Kojim se hobijima bavite u slobodno vrijeme?
U zadnje vrijeme imam sve manje vremena da se bavim svojim hobijima. Dugo se bavim borilačkim vještinama, a volim i airsoft. Jako rijetko igram u zadnje vrijeme, ali volio bih se nakon izlaska albuma malo više tome posvetiti. Imam sjajnu airsoft ekipu koju pozdravljam. Volim se družiti sa svim prijateljima jer dani su mi kratki, malo mi je vremena. Volim petkom otići na lignje sa svojim menadžericom, te su mi lignje definitivno najukusnije. Pardon, idem na lignje sa svojim najboljom prijateljicom.
Bacili ste se i građevinu. Hoćete li nam reći nešto više o tome?
Da ne radimo spektakle od toga, malo sam doprinio u renovaciji Elenine kuće u Vodnjanu. To su neke stvari koje bi svaki muškarac trebao raditi i tu nema nikakve senzacije.
Kako se snalazite u tim poslovima?
Reći će rezultati kako se snalazim. Trudim se, shvatio sam da je u svakom poslu volja nekako bitnija od znanja. Jako puno ljudi ima znanje, ali nemaju volju. Ako čovjek izgubi volju, izgubi i sebe. Kod mene je volja neupitna, trudim se zaista imati volje za sve što god se nađe na putu, tako sam odgojen. Valjda su i moji roditelji takvi, kao i uži i širi krug ljudi oko mene. Trudim se. Koliko znam, znam, a što ne znam, pitam.
