U Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog Giuliano se osjeća kao doma. Kako i ne bi kad je na pozornici ovog „hrama kulture“, nastupio više od 40 puta, u mjuziklima, kao gost na koncertima brojnih kolega te na svojim vlastitim koncertima. Još 1999. godine u toj je dvorani održao sjajan koncert sa Simfonijskim orkestrom HRT-a koji se i danas može pogledati na TV ekranima, a isto ono po čemu publika pamti taj koncert – nezaboravnu atmosferu, Giuliano je priredio i na subotnjem koncertu pod nazivom „Zovem prijatelje moje“.
Giuliano je davno promijenio prepoznatljivi imidž iz devedestih pa je na pozornicu 26 godina nakon tog njegovog prvog koncerta u Lisinskom, umjesto mladića duge kose, izašao kratko ošišani muškarac, ali jedno je bilo isto – energija koju je unio u dvoranu, od trenutka kada je izašao na pozornicu do zadnje izvedbe – pjesme „Zovem prijatelj moje“, koju je otpjevao s grupom CAMBI. te s kolegama Ivicom Sikirićem – Ićom i Nenom Belanom.
„Ništa se Giuliano nije promijenio“, komentirale su obožavateljice koje su u suradnji s emsijom „Kod nas doma“, osvojile nagradne ulaznice te upoznavanje s glazbenikom čiji rad prate od samih glazbenih početaka. „I dalje je fantastičan vokal, ali i zabavljač“, dodale su.
I doista, ovaj šarmantni Dalmatinac, cijelu je dvoranu tijekom izvedbi svojih bržih pjesama držao na nogama te je u više navrata i izlazio među oduševljenu publiku, plešući i pjevajući, dok je kod izvedbe svojih balada uspio potaknuti emocije koje su se mogle čitati na licima.
Oduševljena reakcija publike potvrdila je i na ovom koncertu za kojeg je sam istaknuo da bi ga uvrstio među top 5 svoja najbolja koncerta u karijeri, da je recept za dugogodišnju uspješnu glazbenu karijeru – uz vanserijski vokal, u tome što je Giuliano i na pozornici i izvan nje – sjajan zabavljač koji vlada pozornicom, a kroz zanimljivu konferansu i s lakoćom komunicira s publikom.
